Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-72/02 (G. J.)
Odluka donesena 04. 03. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-72/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 03. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag SImović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 4. marta 2004. godine, u predmetu broj AP- 72/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G. J., podnesena protiv presuda Osnovnog suda u Srebrenici, broj P-523/99 od 1. januara 1999. godine, Okružnog suda u Bijeljini, broj GŽ 149/00 od 18. aprila 2001. godine i Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-82/02 od 27. decembra 2002. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. G. J. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bratunca, podnijela je 14. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Srebrenici, broj P-523/99 od 1. januara 1999. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž 149/00 od 18. aprila 2001. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-82/02 od 27. decembra 2002. godine. Ustavni sud je 17. juna 2003. i 9. decembra 2003. godine primio dopune apelacije.
2. Apelantica je 15. jula 1997. godine zaključila ugovor o zakupu poslovnih prostorija u Srebrenici na period od dvije godine. Po isteku ovog perioda zakupodavac nije prihvatio prijedlog apelantice da se ugovor produži. S obzirom da apelantica nije dobrovoljno napustila poslovne prostorije, nakon proteka roka iz ugovora o zakupu, zakupodavac je pred Osnovnim sudom u Srebrenici pokrenuo postupak za njeno iseljenje iz poslovnih prostorija. Osnovni sud u Srebrenici je 1. decembra 1999. godine donio presudu, broj P-523/99, kojom je apelanticu, kao tuženu u postupku, obavezao da u roku od osam dana preda poslovnu prostoriju zakupodavcu. Sud je, dalje, apelantici naložio da na ime materijalne štete, zbog odbijanja da dobrovoljno napusti poslovne prostorije, odnosno povrede ugovorne obaveze, isplati tužiocu određeni iznos novca počev od 16. jula 1999. godine.
3. Okružni sud u Bijeljini je, odlučujući po žalbi apelantice protiv presude Osnovnog suda u Srebrenici od 1. januara 1999. godine, donio presudu, broj Gž-149/00 od 18 aprila 2001. godine, kojom je žalba apelantice odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Apelantica je 6. septembra 2001. godine uložila reviziju protiv presude Okružnog suda od 18. aprila 2001. godine, u kojoj je istakla nedostatak aktivne legitimacije na strani tužioca, te navela da su prvostepeni i drugostepeni sud propustili da ovu vrlo bitnu činjenicu pravilno utvrde.
5. Vrhovni sud Republike Srpske je, 27. decembra 2002. godine, donio presudu, broj Rev-82/02, kojom je reviziju apelantice djelomično uvažio, te ukinuo obje navedene presude u dijelu kojim je apelantica obavezana na naknadu materijalne štete tužiocu počev od 16. septembra 1999. godine. Vrhovni sud je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga, apelantica je uložila apelaciju Ustavnom sudu.
6. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelantica je istakla sumnju u nepristrasnost sudije u postupku koji se protiv nje vodio pred Osnovnim sudom u Srebrenici.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To znači da je apelant obavezan da, u skladu sa pravilom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do konačne odluke. Prema stavu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02), konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
9. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku. Naime, Vrhovni sud Republike Srpske je, u postupku po reviziji apelantice, vratio predmet na ponovno suđenje prvostepenom sudu. Prema navodima apelantice, ponovno suđenje pred Osnovnim sudom u Srebrenici još nije zakazano. Apelantica nije obrazložila niti dostavila nijedan dokaz u vezi sa ponovljenim postupkom u smislu njegove neadekvatnosti ili neefektivnosti.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić