Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-65/02 (I. K.)
Odluka donesena 27. 06. 2003.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-65/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. stav 3. tacka 6. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 27. juna 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
Apelacija I. K., iz Tuzle, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U.2218/99 od 14. marta 2002. godine, ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje jer je, očigledno, (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. I. K., iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 24. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U.2218/99 od 14. marta 2002. godine.
2. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući u upravnom sporu po tužbi I. K. protiv tuženog Društvenog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Fond PIO) u upravnoj stvari ostvarivanja potraživanja sa jedinstvenog računa građana, presudom broj U.2218/99 od 14. marta 2000. godine odbio je kao neosnovanu tužbu Ibrahima Kovačevića. Sud je utvrdio, na osnovu uvida u matičnu evidenciju koju vodi Fond PIO, da kod tog fonda nije evidentiran staž osiguranja Ibrahima Kovačevića; da je njegov staž, kako je i sam u tužbi naveo, evidentiran kod Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika Beograd, a ne kod Fonda PIO, pa mu se, stoga, nije ni moglo izdati uvjerenje o stažu osiguranja kako je to tražio, niti izvršiti ispravke tražbine po osnovu općeg potraživanja građana u postupku privatizacije, na način kako to propisuje član 14. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građana u postupku privatizacije («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 27/97).
3. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima drugostepenu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.».
4. Članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda utvrđeno je da «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.».
Članom 12. st. 1. i 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda propisano je da će Ustavni sud odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje, a na koju se neće staviti apelacija ukoliko postoje koji od navedenih slučajevima, uključujući slučaj ako je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.
5. U ovom predmetu konačna odluka je presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 14. marta 2002. godine, a apelacija je podnesena 24. aprila 2002. godine. Prema tome, apelacija je podnesena u propisanom roku od 60 dana.
6. Međutim, apelant u apelaciji traži da mu Ustavni sud, na osnovu Međunarodnog sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFRJ, prizna određeni staž osiguranja. Dakle, ne radi se o pitanjima iz Ustava Bosne i Hercegovine o kojima Ustavni sud ima apelacionu nadležnost kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Osim toga, Fond PIO može izdavati potvrde i uvjerenja samo o podacima o kojima vodi propisanu evidenciju, što je u konkretnom slučaju i učinio.
7. Prema tome apelacija je, očigledno, (prima facie) neosnovana.
8. Imajući u vidu odredbe člana 12. stav 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se ne stavljaju na listu predmeta za odlučivanje apelacije ako su očigledno (prima facie) neosnovane, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
AP 65/02 27. juna 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić