Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-63/02 (D.B.)

Odluka donesena 21. 01. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-63/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 01. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Ćazim Sadiković i Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 21. januara 2004. godine, u predmetu broj AP-63/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.B., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-275/00 od 9. oktobra 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. D.B., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je 22. aprila 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-275/00 od 9. oktobra 2000. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj K-39/00 od 31. maja 2000. godine, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci za krivično djelo ubistva u pokušaju iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Vrhovni sud Republike Srpske, rješavajući po žalbama apelanta i nadležnog tužioca protiv navedene presude, donio je presudu broj. Kž-275/00 od 9. oktobra 2000. godine kojom je žalba apelanta odbijena kao neosnovana a uvažena žalba nadležnog tužioca. Vrhovni sud je uvažavajući žalbu tužioca u odluci o kazni preinačio presudu Okružnog suda i osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Apelant ističe u svojoj žalbi da je Vrhovni sud pogriješio kada je povećao izrečenu kaznu zatvora, pri čemu je on bio žrtva nečijeg subjektivnog utjecaja u procesu donošenja odluke.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

4. Kako je apelantu 8. novembra 2000. godine uručena presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-275/00 od 9. oktobra 2000. godine, a apelacija u Ustavnom sudu primljena 17. aprila 2002. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

6. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-63/02 (D.B.) | Sudska praksa | Aktio