Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-196/02 (I.B.)

Odluka donesena 04. 03. 2004.

  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-196/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 03. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 4. marta 2004. godine, u predmetu broj AP-196/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 13, člana 19. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. B. iz Vogošće, podnesena protiv rješenja Uprave za odbranu Sarajevo, Odjel za odbranu, Vogošća, broj: UP-20-6-14-05-1-285/02 od 13. septembra 2002. godine, jer je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.

OBRAZLOŽENJE

1. I. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, podnio je 7. oktobra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Uprave za odbranu Sarajevo, Odjel za odbranu, Vogošća, broj: UP-20-6-14-05-1-285/02 od 13. septembra 2002. godine.

2. Apelant se obratio Federalnom ministarstvu odbrane da mu se nadoknadi šteta za korištenje konja, koji je izuzet od strane 285. Brigade u julu 1995. godine.

Pravobranilaštvo Federalnog ministarstva odbrane je predmet proslijedilo nadležnom organu Općine Vogošća. Uz zahtjev, podnosilac nije priložio relevantne dokaze kojima bi svoj zahtjev utemeljio.

3. Odjel za odbranu Općine Vogošća, koji je o zahtjevu vodio postupak, pozvao je podnosioca zahtjeva, aktom broj 20-6-14-05-1-285/02 od 16. jula 2002. godine, da u roku od 15 dana priloži dokaze kojima bi utemeljio svoj zahtjev.

4. Obzirom da apelant na zahtjev nadležnog upravnog organa nije tom organu dostavio dokaze kojima bi zahtjev utemeljio, Odjel za odbranu Općine Vogošća je odbio kao neosnovan zahtjev apelanta.

U pouci o pravnom lijeku donosilac osporenog rješenja je naveo da je ovo rješenje konačno u upravnom postupku i da protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, ali da se u roku od 30 dana od dana prijema ovog rješenja može pokrenuti postupak kod Općinskog suda II Sarajevo za ostvarenje prava na naknadu štete.

5. Prema sadržini apelacije, apelant je, od Federalnog ministarstva odbrane, pored zahtjeva za naknadu štete, zatražio istovremeno i regulisanje radnog staža za vrijeme provedeno u civilnoj zaštiti tokom rata. Federalno ministarstvo je, svojim aktom, broj 03-49-1-162/02 od 22. januara 2002. godine, uputilo apelanta da zahtjev za naknadu štete podnese odjelu odbrane u mjestu prebivališta. Nadležni odjel odbrane je apelanta uputio da se sa zahtjevom za priznavanje posebnog staža obrati Federalnom ministarstvu socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica. Apelant nije obavijestio Ustavni sud da li se obraćao Federalnom ministarstvu.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

13. podnosilac zahtjeva/apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev/apelaciju;».

7. S obzirom da apelacija ne sadrži podatke neophodne za vođenje postupka, Ustavni sud je, 22. novembra 2002. godine, pismeno od apelanta zatražio dopunu apelacije u skladu sa članom 19. Poslovnika Ustavnog suda i dostavio mu obrazac apelacije koji treba popuniti da bi predmet mogao biti predmet razmatranja pred Ustavnim sudom. Apelantu je, pored konkretnih uputa o načinu otklanjanja nedostataka u apelaciji, skrenuta i pažnja da će, ukoliko u ostavljenom roku, apelaciju ne dopuni u skladu sa zahtjevom Ustavnog suda, ona biti odbačena.

8. Prema povratnici u spisu vidi se da je apelant 23. novembra 2002. godine primio navedeni zahtjev Ustavnog suda za dopunu apelacije.

9. Apelant je 27. novembra 2002. godine ponovo dostavio nepotpunu apelaciju koja ponovo nije sadržavala podatke neophodne za vođenje postupka pred Ustavnim sudom. Iz navedenog proizilazi da je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni apelaciju.

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-196/02 (I.B.) | Sudska praksa | Aktio