Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-155/02 (Ž. G.)
Odluka donesena 15. 06. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-155/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2004. godine, u predmetu broj AP-155/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka
1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž. G., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kvl-z-
3/02 od 25. juna 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Kž-167/01 od 6. novembra 2001. godine i presude Opštinskog suda u Stocu, broj K-16/01 od 13. juna 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Ž. G. (u daljnjem tekstu: apelant), na izdržavanju kazne u KPZ Zenica, podnio je 12. avgusta 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kvl-z-
3/02 od 25. juna 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Kž-167/01 od 6. novembra 2001. godine i presude Opštinskog suda u Stocu, broj K-16/01 od 13. juna 2001. godine.
2. Presudom Opštinskog suda u Stocu, broj K-16/01 od 13. juna 2001. godine, apelant je, sa još jednim licem, zbog počinjenog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 5. tadašnjeg krivičnog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.
3. Protiv navedene prvostepene presude apelant je Kantonalnom sudu u Mostaru uložio žalbu, koji je u žalbenom postupku, odlučujući i po žalbi nadležnog tužioca, preinačio osporenu presudu u odnosu na krivičnu sankciju tako što je apelantu izrekao kaznu zatvora u trajanju od devet godina.
4. Nakon toga, apelant je Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv nižestepenih presuda. Odlučujući po navedenom zahtjevu taj sud je donio presudu, broj Kvl-z-3/02 od 25. juna 2002. godine, kojim je zahtjev apelanta odbio.
5. Potom, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava da ne bude diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 14. Evropske konvencije.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
8. U pogledu zahtjeva za zaštitu zakonitosti, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrija, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) 35). Prema tome, Ustavni sud zaključuje da se zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom zahtjevu.
9. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda u Mostaru, broj Kž-167/01 od 6. novembra 2001. godine. Slijedom toga, zadnji efektivan pravni lijek je bila žalba Kantonalnom sudu u Mostaru, povodom koje je donijeta navedena presuda. Na osnovu uvida u dokumentaciju predmetnog spisa, Ustavni sud je utvrdio da je ova presuda uručena apelantu u novembru 2001. godine, jer je u istom mjesecu podnesen zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv te presude Vrhovnom sudu. Apelant je apelaciju predao Ustavnom sudu preporučenom pošiljkom 9. avgusta 2002. godine. Iz toga proizilazi da je apelant propustio da podnese apelaciju na konačnu odluku u roku za podnošenje apelacije predviđenom članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu presudu.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić