Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-106/02 (“PLASTROM” d.o.o.)

Odluka donesena 04. 03. 2004.

  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-106/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 03. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 4. marta 2004. godine, u predmetu broj AP-106/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 13, člana 19. stav 2. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “PLASTROM” d.o.o. Gračanica, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Pž-77/00 od 27. februara 2001. godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Pž-44/02 od 29. marta 2002. godine, jer je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.

OBRAZLOŽENJE

1. “PLASTROM” d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, koje zastupa S. Č., direktor apelanta, podnio je 12. juna 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Pž-77/00 od 27. februara 2001. godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Pž-44/02 od 29. marta 2002. godine.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Pž-77/00 od 27. februara 2001. godine, žalba apelanta protiv prvostepene presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Ps-608/97 od 17. septembra 1998. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 0,324 KM sa zateznim kamatama od 12. maja 1992. godine do isplate, je uvažena, a pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen Kantonalnom sudu u Tuzli na ponovno suđenje.

3. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Pž-44/02 od 29. marta 2002. godine, žalba apelanta protiv presude Kantonalnom sudu u Tuzli, broj Ps-137/01 od 7. decembra 2001. godine, je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže tuženika Distributivni centar d.d. Gradačac da mu isplati 0,324 KM, sa zateznom kamatom počev od 12. maja 1992. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, uvažavanjem prigovora zastare potraživanja kojeg je istakao tuženik.

4. Ustavni sud je, u smislu člana 19. Poslovnika Ustavnog suda, 10. jula 2002. godine, s obzirom da apelacija nije sadržavala neophodne podatke za vođenje postupka, kako je to propisano članom 18. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od apelanta zatražio dopunu apelacije. Istovremeno je apelantu dostavljen primjerak apelacije sa uputom za popunjavanje. Apelant se u ostavljenom roku nije odgovorio.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. točka 13. i člana 19. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

13. podnositelj zahtjeva/apelant je propustio u ostavljenom roku dopuniti/precizirati zahtjev/apelaciju;». Član 19. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Kad je zahtjev, odnosno apelacija upućena Sudu nepotpuna, ili ne sadrži podatke neophodne za vođenje postupka, registrar će zatražiti od podnosioca da u određenom roku, a najduže za mjesec dana, te nedostatke otkloni pri čemu se podnosiocu zahtjeva, odnosno apelantu, obavezno dostavlja obrazac apelacije i uputa o popunjavanju obrasca.

Ako podnosilac, u roku iz stava 1. ovog člana, ne otkloni nedostatke, zahtjev, odnosno apelacija, će se odbaciti».

6. Kako apelant nije otklonio nedostatke apelacije iako mu je 15. jula 2002. godine uručen dopis Ustavnog suda kojim je obavješten o potrebi otklanjanja nedostataka apelacije, proizilazi da je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni i precizira apelaciju. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da apelacija nije dopustiva i to zbog propuštanja roka za dopuni/precizira apelaciju.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. i člana 19. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant propusti da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-106/02 (“PLASTROM” d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio