Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-67/02 (M. H.)
Odluka donesena 28. 04. 2004.
- Nije dopunjena/precizirana apelacija
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-67/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP-67/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 13., člana 19. st. 1. i 2. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. H., podnesena protiv rješenja Kv-189/02 od 22. oktobra 2002. godine, R-49/02 od 24. septembra 2002. godine i R-27/02 od 19. juna 2002. godine, jer je apelant propustio da u ostavljenom roku precizira apelaciju.
OBRAZLOŽENJE
1. M. H. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, podnio je 12. decembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojoj se žalio na navodni nezakoniti rad sudija Općinskog suda II Mostar. U apelaciji, apelant je naveo da se njegova privatna imovina uništava. Osim toga, apelant je naglasio da sudije navedenog suda ne čine ništa da se zaustavi uništavanje njegove privatne imovine, već svojim nezakonitim radom tome daju podršku. Zbog toga, apelant je tražio da Ustavni sud izvrši suspenziju sudija Općinskog suda II Mostar.
2. Ustavni sud je 19. februara 2002. godine od apelanta tražio dopunu apelacije, u skladu sa tada važećim Poslovnikom Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99 i 26/01). Ustavni sud je naglasio da se u skladu sa, tada važećim, članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, može razmatrati apelacija, ako su protiv presude koja se pobija apelacijom iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu i ako je apelacija podnesena u roku od 60 dana. Stoga je zahtijevano od apelanta da dopuni apelaciju na propisanom obrascu, da navede presude koje pobija apelacijom i da iste dostavi Ustavnom sudu.
3. Apelant je 25. marta 2002. godine dostavio Ustavnom sudu apelaciju popunjenu na propisanom obrascu. U apelaciji su ponovljene apelantove optužbe na nezakonit rad sudija Općinskog suda II Mostar. Također, navedeno je da se apelacijom pobija rješenje broj Kv-2/02 od 10. februara 2002. godine. Međutim, dalje u apelaciji, apelant više nigdje ne spominje navedeno rješenje, posebno zbog čega smatra da su tim rješenjem povrijeđena njegova ustavna prava, nego se spominju različiti građanski, upravni i krivični postupci koje je vodio apelant.
4. U apelaciji je navedeno da su povrijeđena ustavna prava kako slijedi: pravo na život iz člana II.3.a) Ustava Bosne i Hercegovine; pravo da ne bude podvrgnut torturi, ili nehumanom, ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II.3.b) Ustava Bosne i Hercegovine; pravo na slobodu i sigurnost lica iz člana II.3.d) Ustava Bosne i Hercegovine; pravo na pravičan postupak iz člana II.3.e) Ustava Bosne i Hercegovine; pravo na privatan i porodični život, dom i prepisku iz člana II.3.f) Ustava Bosne i Hercegovine; pravo na imovinu iz člana II.3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II.3.m) Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Nakon toga, apelant 18. oktobra 2002. godine šalje dopis Ustavnom sudu tražeći informaciju u kojoj fazi postupka se nalazi njegova apelacija.
6. Ustavni sud je od apelanta, 15. novembra 2002. godine, ponovno zatražio da precizira apelaciju tako što će nedvosmisleno navesti koju odluku pobija apelacijom, kao i zbog čega smatra da su takvom odlukom povrijeđena njegova ustavna prava.
7. Apelant šalje dopunu apelacije Ustavnom sudu 2. decembra 2002. godine ponavljajući optužbe na račun sudija Općinskog suda II Mostar, kao i Općinskog tužilaštva II Mostar. Navodi se niz građanskih, izvršnih i krivičnih postupaka koje je vodio apelant. Na kraju apelant traži od Ustavnog suda da usvoji apelaciju i poništi rješenja: Kv-189/02 od 22. oktobra 2002. godine, R-49/02 od 24. septembra 2002. godine i R-27/02 od 19. juna 2002. godine. Apelant nije naveo koji je sud donio navedena rješenja, zbog čega su tim rješenjima povrijeđena njegova ustavna prava, niti je njihove kopije dostavio uz apelaciju.
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: ...
13. podnosilac zahtjeva/apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev/apelaciju;».
9. Imajući u vidu navedeno, zaključuje se da apelant u svom posljednjem pismenom obraćanju Ustavnom sudu od 2. decembra 2002. godine, nije postupio po zahtjevu Ustavnog suda od 15. novembra 2002. godine. Apelant nije tačno precizirao koje odluke pobija apelacijom, kao i zbog čega smatra da su njima povrijeđena njegova ustavna prava. U podnesku od 2. decembra 2002. godine apelant ponovo navodi niz različitih postupaka na koje se žali i zamjerki na rad suda, da bi na kraju naveo da traži da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine sljedeća rješenja: Kv-189/02 od 22. oktobra 2002. godine, R-49/02 od 24. septembra 2002. godine i R-27/02 od 19. juna 2002. godine. U ovakvoj situaciji, kada nakon više traženja, apelant nije prezentirao Ustavnom sudu fotokopije rješenja koje pobija apelacijom, niti je naveo koji sud je iste donio, kao ni na koji način je navedenim rješenjima došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, Ustavni sud zaključuje da nisu ispunjeni uslovi za dalje ispitivanje predmetne apelacije.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić