Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-34/02 (S.B.)
Odluka donesena 21. 01. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-34/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 01. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Ćazim Sadiković i Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 21. januara 2004. godine, u predmetu broj AP-34/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. B., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-
253/00 od 4. oktobra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. S.B. iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 26. februara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-253/00 od 4. oktobra 2000. godine.
2. Služba za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica je 21. septembra 1999. godine, donijela riješenje broj: 03-372-842/97, kojim je odbijen zahtjev apelanta za donošenje rješenja kojim se zamjenjuje ugovor o korištenju stana u Zenici, nakon smrti njegovog oca kao posljednjeg nosioca stanarskog prava. Apelant je podnio žalbu na navedeno rješenje Kantonalnom ministarstvu za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okolice u Zenici, koje je svojim rješenjem broj: 14-372-144/98 od 24. decembra 1999. godine žalbu odbilo kao neosnovanu. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine koji je 4. oktobra 2001. godine donio presudu broj Už -253/00 kojom je odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. Apelant navodi povredu ustavnih prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
4. Kako je apelantu 23. novembra 2001. godine uručena presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už - 253/00 od 4. oktobra 2001. godine, a apelacija u Ustavnom sudu primljena 26. februara 2002. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
6. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić