Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1078/04 (T. K.)

Odluka donesena 02. 12. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1078/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2005.

Tekst odluke

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Tudor Pantiru, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, suci David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i Constance Grewe, na sjednici održanoj 2. prosinca 2005. godine, u predmetu broj AP 1078/04, rješavajući apelaciju Tunje Krištića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tunje Krištića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Gž-80/04 od 30. rujna 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tunjo Krištić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa Enver A. Hogić, odvjetnik iz Tuzle, je podnio 6. prosinca 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Gž-80/04 od 30. rujna 2004. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Odžaku broj U/I-58/04 od 22. lipnja 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj Gž-80/04 od 30. rujna 2004. godine, u sudski registar tog suda je upisana promjena osobe ovlaštene za zastupanje Mješovitog poduzeća za preradu plastičnih masa «Polirond» d.d. Orašje, tako što je brisan apelant, a upisane druge tri osobe. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je, između ostalog, navedeno da je rješenje doneseno na temelju odluka Skupštine društva, koje apelant nije uspio pobiti u dva pravomoćno okončana parnična postupka koje je vodio. Dalje, da upravo ovim upisom apelant stiče pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje. U obrazloženju drugostupanjskog je rješenja, između ostalog, navedeno da su svi apelantovi prizivni prigovori neutemeljeni, a prizivni prigovor kako je prvostupanjski sud kao subjekta upisa označio Mješovito poduzeće za preradu plastičnih masa «Polirond» d.d. Orašje, koje je usklađivanjem statusa preimenovano u «Polirond» d.o.o. proizvodnja, konsalting i usluge, Orašje, skraćeno «Polirond» d.d. Orašje, nije od takvog značaja da bi pobijano rješenje, samo zbog toga, trebalo ukinuti.

3. Apelant u apelaciji navodi kako je u sudskom postupku bio u neravnopravnom položaju u odnosu na drugu stranku u postupku, čime mu je prekršeno pravo na pravično suđenje, zagarantirano Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.

5. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.»

6. Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom».

7. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantirano člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud prvo mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenih članaka u konkretnom slučaju.

8. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantiraju svakomu pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obveza. Ovo se pravo ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obveze. Pojam građanskih prava i obveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Europski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. srpnja 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 28. lipnja 1978. godine, stavak 88). Ključna stvar kod određivanja je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obveze (vidi Europski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. listopada 1989. godine, stavak 47).

9. Ustavni je sud u svojoj praksi, u predmetu U 13/00, zaključio «obzirom da je sudski registar - registar podataka i registar isprava, te da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka, ne postoji mogućnost da se u takvom postupku odlučuje o sticanju ili gubitku prava sudionika u postupku. [...] Pitanje je li prijenos vlasničkog udjela na tri društva izvršen na legalan način [...] može biti odlučeno redovitim postupkom između strana.» (Vidi Odluku Ustavnog suda broj U 13/00 od 29. rujna 2000. godine.) Također, u predmetu broj U 20/01, apelant je glede prava na pravično suđenje smatrao da je registarski sud izvršio upis na temelju nelegalne odluke kojom je on razriješen dužnosti ravnatelja i na temelju nepotpune dokumantacije. Ustavni je sud zaključio «da se ne može smatrati za postupak upisa, na koji se apelant žali, da se tiče određivanja njegovih građanskih prava i da narušava njegova građanska prava te da članak 6. Europske konvencije, stoga, nije primjenjiv na taj postupak. S druge strane, apelant je na raspolaganju imao druge postupke u kojima je pred sudom moglo biti određeno je li on bio zakonito razriješen svoje funkcije.» (Vidi Odluku Ustavnog suda broj U 20/01 od 4. svibnja 2001. godine.)

10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i u konkretnom slučaju. Prema tomu, Ustavni sud zaključuje da u postupku upisa promjena u sudski registar, koji apelant pobija, nije odlučivano o njegovim građanskim pravima i obvezama, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obveze. Stoga, garancije iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1078/04 (T. K.) | Sudska praksa | Aktio