Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-140/01 (M.O.)
Odluka donesena 20. 12. 2003.
- Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-140/01
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2003. godine, u predmetu broj AP-140/01, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 1., i čl. 54. i 77. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija Mehmedalije Omerovića, iz Gračanice, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj GŽ-772/01 od 26.
oktobra 2001. godine, jer je postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu sa identičnim zahtjevom pokrenut prije nego što je zahtjev upućen Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmedalija Omerović, (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gračanice, podnio je 6. decembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj GŽ-772/01 od 26. oktobra 2001. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud ukine sve apelacijom osporene akte i radnje kojima mu je onemogućeno obavljanje poslova općinskog pravobranioca i donošenje privremene mjere u skladu sa članom 75. Poslovnika Ustavnog suda.
2. Polazeći od navoda apelanta, a s ciljem da se utvrde procesne pretpostavke za razmatranje apelacije pred Ustavnim sudom, od Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu zatražena je informacija o tome da li je apelant pokrenuo postupak sa identičnim zahtjevom pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i kada, kao i da li je o predmetu, eventualno, donesena odluka.
Tom prilikom je utvrđeno da je apelant identičan zahtjev podnio ranije, tj. 9. oktobra 2001. godine, Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kod kojeg je predmet registrovan pod brojem CH/01/7968. Takođe je utvrdjeno da u konkretnom predmetu nije donesena odluka.
3. Članom 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda predviđeno je da će Ustavni sud odlučivati samo o apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje. Međutim, s obzirom da okolnosti konkretnog slučaja nisu izričito predviđene Poslovnikom Ustavnog suda, u ovom predmetu je relevantna odredba člana 77. Poslovnika Ustavnog suda, kojom je propisano:
«O pitanjima postupka pred Sudom, koja nisu uređena ovim Poslovnikom, Sud će odlučivati u svakom konkretnom slučaju».
4. Imajući u vidu navedene odredbe Poslovnika Ustavnog suda i stav Ustavnog suda da u slučaju istovjetnog zahtjeva upućenog Ustavnom sudu i Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet rješava institucija koja je prije primila apelaciju (vidi rješenja Ustavnog suda broj U 30/00 od 16. decembra 2000. godine i AP 69/00 od 23. marta 2001. godine), Ustavni sud je odlučio da apelaciju ne stavi na listu predmeta za odlučivanje zbog pokretanja postupka pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu sa identičnim zahtjevom, prije nego što je zahtjev upućen Ustavnom sudu.
5. Nakon što je riješio da se apelacija ne stavi na listu predmeta, Ustavni sud je zaključio da je razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere bespredmetno.
6. Na osnovu izloženog, Ustavni sud je jednoglasno odlučio je kao u dispozitivu ovog rješenja.