Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-239/03 (M. D.)
Odluka donesena 22. 04. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-239/03
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
22. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 22. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-239/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. D., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-239/03 od 30. novembra 2004. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. D. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 14. marta 2005. godine, zahtijev za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj AP-239/03 od 30. novembra 2004. godine.
2. Ustavni sud je odlukom, broj AP-239/03 od 30. novembra 2004. godine, odbio kao neosnovanu apelaciju, koju je apelant podnio protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Rev-439/02 od 3. juna 2003. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-551/02 od 16. maja 2002. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu broj Pr-725/00 od 14. decembra 2001. godine. U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da nije došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U konkretnom slučaju, redovni sudovi bili su spriječeni da raspravljaju o zakonitosti apelantovog otkaza, kao i o naknadi materijalne i nematerijalne štete koju je apelant pretrpio zbog otkaza, iz razloga što apelant nije podnio tužbu u zakonom predviđenim rokovima, te je zbog toga njegov tužbeni zahtijev odbijen kao neosnovan.
3. U zahtijevu za preispitivanje, apelant navodi da je Ustavni sud donošenjem odluke čije se preispitivanje traži povrijedio odredbe koje garantuju pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i odredbe koje propisuju zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant tvrdi da je otkaz dobio po osnovu etničkog porijekla (što je navodio i u apelaciji), te traži da Ustavni sud uđe u meritum spora i utvrdi činjenično stanje, što su propustili da urade redovni sudovi. Apelant se poziva na praksu bivšeg Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, te navodi da je u gotovo identičnoj situaciji odlučivano u korist apelanata. Osim toga, apelant se poziva i na odluku Ustavnog suda, broj U-49/02 od 28. novembra 2003. godine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 6/04), tvrdeći da je u istoj situaciji Ustavni sud donio drugačiju odluku nego u njegovom predmetu.
4. Ustavni sud je prilikom razmatranja predmetnog zahtjeva pošao od odredbi člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koji u svom relevantnom dijelu glasi:
"Član 71.
(1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.
(2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.
[...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
5. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle bitno uticati na ishod spora i koje, u vrijeme donošenja odluke, Ustavnom sudu nisu bile poznate i nisu razumno mogle biti poznate stranki, kao i da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
6. Imajući u vidu da je odluka Ustavnog suda, koja je predmet zahtjeva, donesena 30. novembra 2004. godine, a zahtjev za preispitivanje podnesen 14. marta 2005. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. stav 1. Poslovnikom Ustavnog suda.
7. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
8. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su, prima facie, činjenice koje su navedene u zahtjevu, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj na ishod spora pred Ustavnim sudom. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice, na kojima se zasniva zahtjev za preispitivanje, mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud smatra da zahtjev za preispitivanje, sam po sebi, nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle, po svojoj prirodi, imati odlučujući uticaj
9. Razmatrajući suštinu i utemeljenost konkretnog zahtjeva, Ustavni sud smatra da se zahtjev temelji i poziva na činjenicama i dokazima koji su već razmatrani prilikom donošenja osporene odluke, i koje je Ustavni sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o dopustivosti i meritumu predmetne apelacije. Jedino po čemu se predmetni zahtijev za preispitivanje razlikuje od prethodno podnesene apelacije, jeste da se apelant u zahtijevu poziva na povrede prava na pravično suđenje i zabranu diskriminacije, kao i na praksu bivšeg Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Ustavnog suda, što ne predstavlja činjenicu koja bi mogla dovesti do preispitivanja odluke Ustavnog suda.
10. Ustavni sud naglašava da je provjerio navode apelanta u vezi pozivanja na praksu bivšeg Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Ustavnog suda, te slijedom toga konstatuje da se praksa navedenih sudskih tijela ne može primjeniti u konkretnom slučaju, niti može poslužiti kao osnova za preispitivanje predmetne odluke Ustavnog suda. Naime u odlukama Doma za ljudska prava u predmetima: M. K. (CH/98/565); B. K. (CH/00/5965); S. V. i M. V. (CH/99/1714 i CH/99/1713); E. R. (CH/97/50) i Z. P. (CH/98/1018); nije se radilo o zastarjelosti tj. podnosioci prijava su podnijeli tužbu u zakonom predviđenim rokovima, te su stoga redovni sudovi njihov zahtijev mogli ispitati u meritumu. Što se tiče pozivanja apelanta na odluku Ustavnog suda broj U- 49/02 od 28. novembra 2003. godine, Ustavni sud naglašava da se na navedenu odluku pozvao u odluci čije se preispitivanje traži, te stoga ni odluka Ustavnog suda broj U-49/02 ne može biti osnov za preispitivanje predmetne odluke Ustavnog suda.
11. Na temelju navedenog proizilazi da apelant, u prilog utemeljenosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije dostavio dokaze koji bi bili osnov za zaključak da su se u ovom slučaju stekli svi pravno valjani uvjeti predviđeni članom 71. Poslovnika Ustavnog suda, za drugačiju odluku o dopustivosti predmeta. Ustavni sud, naprotiv, smatra da navodi iz zahtjeva, po svojoj prirodi, sadržini i svom značenju, ne predstavljaju dovoljan pravni osnov za drugačiju odluku Ustavnog suda o dopustivosti ovog predmeta, odnosno za usvajanje predmetnog zahtjeva.
12. Polazeći od navedenog, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, u skladu sa članom
71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić