Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1147/04 (P.P.)

Odluka donesena 26. 04. 2005.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1147/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 26. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-1147/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P. P., podnesena protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, broj 316/04 od 16. decembra 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. P. P. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zvornika, podnio je, 28. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu. Visoki predstavnik), broj 316/04 od 16. decembra 2004. godine.

2. Visoki predstavnik donio je, 16. decembra 2004. godine, odluku kojom se apelant smjenjuje sa funkcije komandira Jedinice Državne granične službe u Zvorniku i ostalih javnih i stranačkih funkcija koje trenutno obavlja, te mu se zabranjuje obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste obavlja ili da se kandiduje. U predmetnoj odluci, je dalje navedeno da apelantu odmah prestaju sva prava na naknade odnosno privilegije ili status koji proizilazi iz navedene funkcije. Kao razlog za smjenjivanje navedeno je da apelant usljed svojih postupanja, odnosno propusta u djelovanju na odgovornoj funkciji, kao akter postojeće političke kulture Republike Srpske snosi izvedenu krivicu za znatan doprinos institucionalnim propustima da iz političkog ambijenta eliminiše uslove koji doprinose omogućavanju materijalne podrške i pomoći licima optuženim za ratne zločine. Kao pravni osnov za donošenje, u odluci je navedeno da ju je Visoki predstavnik donio koristeći ovlaštenja koja ima na osnovu člana 2. stav 1.(d) i člana 5. Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

3. Apelant je, 23. decembra 2004. godine, Visokom predstavniku uputio zahtjev za preispitivanje osporene odluke, po kojem nije donesena odluka.

4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da mu je osporenom odlukom Visokog predstavnika povrijeđeno pravo iz člana 11. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, pravo iz člana 2. tačka 3. i člana 25. tačka (c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

6. Ustavni sud podsjeća da, shodno dosadašnjoj jurisprudenciji, ima nadležnost da ocjenjuje akte Visokog predstavnika kada on zamjenjuje domaće organe vlasti (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 9/00 od 3. novembra 2000. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 1/01). Takođe, Ustavni sud ima nadležnost i da ocjenjuje usaglašenost svih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na donosioca, sve dok je ova ocjena zasnovana na jednoj od nadležnosti navedenih u članu VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-25/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 17/00). Takođe, Ustavni sud podsjeća na svoje rješenje, broj U-37/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbacio apelaciju smatrajući da odluka Visokog predstavnika ne može da se smatra sudskom presudom kao što se zahtijeva članom VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud podsjeća da se, shodno članu II/2, Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Sem toga, shodno članu II/6, Ustava Bosne i Hercegovine, svi «[...] sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta [...] primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode [...]» iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, shodno članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, veliki broj drugih međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima se takođe primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Ujedno, navedenim članom propisano je da će uživanje u pravima i slobodama. koji su sadržani u ovim međunarodnim sporazumima. biti obezbijeđeno «[...] svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kom osnovu [...]». Slijedi. da svim licima u Bosni i Hercegovini mora da bude obezbijeđeno uživanje u pravima i slobodama iz Evropske konvencije i drugih međunarodnih sporazuma bez ikakvih izuzetaka od obaveze poštovanja ovih standarda.

8. Zbog toga, a imajući u vidu dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud je zauzeo stav da je, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da preispituje sve akte, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto prema jednoj od nadležnosti Ustavnog suda shodno članu VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Razmatrajući formalne aspekte osporene i sličnih odluka Visokog predstavnika, kao i posljedice koje iz njih proističu za lica na koja se odnose, Ustavni sud je mišljenja da takve odluke ozbiljno otvaraju pitanja postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Između ostalog, Ustavni sud primjećuje da onemogućavanje da se ospori predmetna odluka Visokog predstavnika ostavlja takva lica bez ikakve zaštite njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takav pristup takođe. ostavlja pojedinca bez ikakvog djelotvornog pravnog lijeka. čime se dovodi u pitanje postojanje prava iz člana 13. Evropske konvencije. Zbog toga, otvara se pitanje i postojanja kršenja prava o zabrani diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

10. U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da osporena odluka Visokog predstavnika, kao pojedinačni pravni akt, ne sadržava pouku o pravnom lijeku. Međutim, s druge strane postoji obaveza svih državnih organa u Bosni i Hercegovini da, primjenom prava i principa iz Evropske konvencije, preispituju sve akte koji mogu da dovedu do kršenja prava i obezbijede zaštitu za eventualne povrede.

11. U konkretnom slučaju, evidentno je da je apelant podnio apelaciju protiv odluke Visokog predstavnika kojom je apelant smijenjen sa funkcije komandira Jedinice Državne granične službe u Zvorniku, i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je obavljao do 16. decembra 2004. godine, zbog čega mu prestaju sva prava na nadoknade odnosno privilegije i status koji proizilazi iz tih funkcija, te mu se zabranjuje da obavlja svaku službenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandiduje na izborima i obavlja funkcije u političkim strankama. Međutim, apelant nije pokušao da ospori odluku Visokog predstavnika pred nadležnim sudovima, koji shodno Ustavu Bosne i Hercegovine moraju direktno da primjenjuju Evropsku konvenciju i da pruže zaštitu garantovanih prava i sloboda, nego se direktno obratio Ustavnom sudu.

12. Shodno odredbama člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, apelacija može da se podnese samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

13. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, shodno kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena. ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1147/04 (P.P.) | Sudska praksa | Aktio