Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1128/04 (A.R.)
Odluka donesena 12. 05. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1128/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-1128/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. R., podnesena protiv rješenja Vrhovog suda Republike Srpske, broj Kvlp-6/04 od 7. decembra 2004. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Kž-
576/03 od 25. maja 2004. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj K-308/02 od 15. novembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. A. R. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa D. K., advokat iz Banjaluke, podnio je, 25. decembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kvlp-6/04 od 7. decembra 2004. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu Okružni sud), broj Kž-576/03 od 25. maja 2004. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-308/02 od 15. novembra 2002. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporenih presuda do donošenja odluke o apelaciji.
2. Osnovni sud je presudom, broj K-308/02 od 15. novembra 2002. godine, oglasio krivim apelanta zbog krivičnog djela -ugrožavanje javnog saobraćajaiz člana 400. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske i izrekao mu uslovnu osudu, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti ove presude ne počini novo krivično djelo. Istom presudom apelantu je izrečena mjera bezbjednosti – zabrana upravljanjna motornim vozilom «B» kategorijeu trajanju od tri mjeseca, te je dužan platiti troškove parničnog postupka. 3. Okružni sud je presudom, broj Kž-576/03 od 25. maja 2004. godine, uvažio žalbu Osnovnog javnog tužilaštva u Banjaluci, pa je navedenu prvostepenu presudu preinačio u odluci o kazni, tako da je apelant presudom osuden na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Kvlp-6/04 od 7. decembra 2004. godine, odbacio kao nedozvoljen, zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje navedenih presuda.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
7. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res judicate (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vandredno preispitivanje pravosnažne presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku.
8. Proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Kž-
576/03 od 25. maja 2004. godine. Ova presuda je uručena apelantu 12. oktobra 2004. godine, kako to proizilazi iz navoda u apelaciji i rješenja Vrhovnog suda broj Kvlp-6/04 od 7. decembra 2004. godine. Apelant je apelaciju podnio 25. decembra 2004. godine. Iz toga proizilazi da je apelant propustio da se žali na konačnu presudu u roku za podnošenje apelacije predviđenim članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu presudu.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić