Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1060/04 (D.B.)

Odluka donesena 26. 04. 2005.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1060/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 26. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-1060/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 1. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. B., podnesena protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, broj 513-1345-1/1 od 3. septembra 2002. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. D. B. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, podnijela je, 26. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), broj 513- 1345-1/1 od 3. septembra 2002. godine.

2. Apelantica nije eksplicitno navela koju odluku osporava, međutim, iz navoda apelacije, kao i iz ostale priložene dokumentacije, proizilazi da se apelantica žali i pobija odluku CRPC.

3. Rješenjem Komisije za privremeno korištenje stanova Operativne zone, broj R-171/94 od 10. maja 1994. godine, apelantici je dodjeljen na privremeno korištenje stan koji se nalazi u ulici Moše Pijade broj 15. u Mostaru. Stambena komisija Federalnog ministarstva odbrane je, 1. jula 1997. godine, donijela rješenje, broj 02-34-97-20, kojim je apelantici predmetni stan dodjeljen na trajno korištenje. Apelantica je, 7. jula 1997. godine, sa Federalnim ministarstvom odbrane (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zaključila ugovor o korištenju predmetnog stana.

4. Rješenjem Odjela prostornog uređenja, graditeljstva i stambeno-komunalnog gospodarstva, Mostar, broj 07/II-3-4396/98 od 4. decembra 2000. godine, odbijen je zahtjev R. J., prijeratnog nosioca stanarskog prava, za vraćanje u posjed predmetnog stana. Apelantica navodi da on nije u zakonskom roku izjavio žalbu protiv navedenog rješenja.

5. Apelantica je, 7. februara 2001. godine, sa Ministarstvom zaključila ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, nakon čega je uknjižila pravo vlasništva na istom u knjigu položenih ugovora.

6. CRPC je, 3. septembra 2002. godine, donio odluku kojom se potvrđuje da je Risto Janjić na dan 1. april 1992. godine, bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Služba graditeljstva, imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša je, 5. oktobra 2002. godine, donijela zakjučak o dozvoli izvršenja CRPC odluke.

7. Apelantica navodi da je predmetni stan napustila, 27. januara 2003. godine.

8. Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu. Apelantica se žali na povredu prava na privatni život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je o svim događanjima, u vezi spornog stana, obavijestila Ministarstvo koje je podnijelo zahtjev za preispitivanje odluke CRPC, o kojem do danas nije odlučeno. Dalje, navodi da ne može ući u svoj stan, iako nije osporeno njeno pravo vlasništva uknjiženo u knjigu položenih ugovora.

9. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

1. Sud nije nadležan za odlučivanje;».

10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka CRPC-a. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju praksu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). CRPC je institucija koja je uspostavljena drugim aneksom Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum). Ustav Bosne i Hercegovine - Aneks 4. sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Prema tome, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.

11. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci U- 21/01, Ustavni sud je zaključio da se CRPC ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njegove odluke, jer CRPC vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XII. tačka 7. Aneksa 7 Sporazuma i Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, odluke CRPC-a konačne i obavezujuće.

12. Prema tome, Ustavni sud nije nadležan za preispitivanje oduka CRPC-a. Osim toga, Ustavni sud ne vidi razlog zašto bi ovaj predmet drugačije tretirao nego u skladu sa svojom dosadašnjom praksom.

13. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1060/04 (D.B.) | Sudska praksa | Aktio