Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1025/04 (R.O.)
Odluka donesena 12. 04. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1025/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-1025/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena, apelacija R. O., podnesena zbog nedonošenja odluke o zahtjevu za utvrđivanje i isplatu penzije od strane
Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine-Kantonalna služba Tuzla, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. R. O. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je, 22. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine-Kantonalna služba Tuzla (u daljnjem tektu: Kantonalna služba) nije donijela odluku o njegovom zahtjevu za utvrđivanje i isplatu penzije.
2. Apelant navodi da je, 24. februara 2003. godine, Kantonalnoj službi podnio zahtjev za utvrđivanje i isplatu penzije, smatrajući da ima pravo da mu penziju isplaćuje fond za penzijsko i invalidsko osiguranje na teritoriji Federacije BiH, umjesto fonda na teritoriji Republike Srpske koji mu trenutno isplaćuje penziju. On ističe da do dana podnošenja apelacije Kantonalna služba nije donijela nikakvu odluku o njegovom zahtjevu. Iz apelacije prozilazi da apelant povodom toga nije koristio nikakve pravne lijekove pred domaćim organima.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;». Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
4. U konkretnom slučaju, postupak u apelantovom predmetu nije završen jer nadležni organ nije odlučio po njegovom zahtjevu. Međutim, apelant nije podnio žalbu drugostepenom organu kao da je njegov zahtjev odbijen, iako je takvu mogućnost imao shodno odredbi člana 216. stav 3. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 48/99). Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
6. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić