Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1004/04 (J.N.)

Odluka donesena 12. 04. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1004/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP- 1004/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. N., podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-150/04 od 22. septembra 2004. godine i rješenja Osnovnog suda u Srebrenici, broj Kv-3/04 od 19. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. J. N. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bratunca, koga zastupa J. N., advokat iz Zvornika, podnio je, 15. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-150/04 od 22. septembra 2004. godine i rješenja Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Kv-3/04 od 19. jula 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj K-17/01 od 7. decembra 2001. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Protiv navedene presude žalbe su izjavili apelant i Osnovno javno tužilaštvo u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovno javno tužilaštvo).

3. Okružni sud je presudom, broj Kž-102/02 od 30. juna 2003. godine, odbio apelantovu žalbu, a uvažio žalbu Osnovnog javnog tužilaštva, te preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o kazni, tako da se apelant za krivično djelo iz člana 400. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

4. Apelant je podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, koji je Osnovni sud rješenjem, broj Kv-3/04 od 19. jula 2004. godine, odbacio. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu, koju je Okružni sud rješenjem, broj Kž-150/04 od 22. septembra 2004. godine, odbio kao neosnovanu.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

7. Iz prakse organa Evropske konvencije slijedi da molbe za ponavljenjem pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. Protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

8. Na osnovu navedenog, konačnu odluku predstavlja presuda Okružnog suda, broj Kž- 102/02 od 30. juna 2003. godine. Ovu presudu apelant je primio prije 31. marta 2004. godine, kada je podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka. Apelacija je podnesena 15. novembra 2004. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1004/04 (J.N.) | Sudska praksa | Aktio