Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-980/04 (R. G. i H. A. rođ. G.)

Odluka donesena 12. 04. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-980/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-980/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. G. i H. A. rođ. G., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-

1499/03 od 18. maja 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. R. G. i H. A. rođ. G. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Sarajeva, koje zastupa Ž. B., advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 10. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1499/03 od 18. maja 2004. godine.

2. Osporenom presudom Kantonalnog suda usvojena je žalba tužiteljice A.Š. i preinačena prvostepena presuda tako što se utvrđuje da je tužiteljica, po osnovu dosjelosti stekla pravo vlasništva na potkrovlju porodične stambene zgrade u ulici Tina Ujevića broj 4. u Sarajevu. Protiv navedene presude apelanti su, 27. augusta 2004. godine, Federalnom tužilaštvu podnijeli inicijativu za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Federalno tužilaštvo je,15. septembra 2004. godine, obavijestilo apelante da nema zakonskog osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

4. Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stajalište da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenjem takvog pravnog lijeka se ne prekida računanje roka od 60 dana propisanog članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom s obzirom da ne zavisi od apelanta, već od nadležnog javnog tužitelja. Prema tome, podnošenjem inicijetive za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, ne prestaje računanje roka od 60 dana propisanog članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, izuzev u slučaju da javni tužitelj odluči da pokrene postupak za zaštitu zakonitosti (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 125/02, od 26. septembra 2003. godine).

5. Dakle, u konkretnom slučaju, konačna odluka je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-

1499/03 od 18. maja 2004. godine, koja je apelantima uručena 28. jula 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. novembra 2004. godine, pa proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.

6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-980/04 (R. G. i H. A. rođ. G.) | Sudska praksa | Aktio