Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-854/04 («Vilkom» d.j.l.)

Odluka donesena 09. 12. 2004.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pristup sudu
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-854/04

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 12. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 854/04, rješavajući apelaciju «Vilkom» d.j.l., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija «Vilkom» d.j.l.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine da hitno provede postupak u predmetu Ip-9/99 prema članu 167. Zakona o izvršnom postupku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se apelacija «Vilkom» d.j.l. podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž- 172/04 od 30. jula 2004. godine i Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj DN-1427/01 od 16. jula 2002. godine, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. «Vilkom» d.j.l. iz Gračanice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa O. M., advokat iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 6. oktobra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-172/04 od 30. jula 2004. godine i Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj DN-1427/01 od 16. jula 2002. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Osnovnog suda zatraženo je, 28. oktobra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.

3. Apelacioni sud je odgovor dostavio 12. novembra 2004. godine, a Osnovni sud 16. novembra 2004. godine.

4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 1. decembra 2004. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

6. Osnovni sud je Rješenjem broj DN-1427/01 od 16. jula 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Apelcionog suda broj Gž-172/04 od 30. jula 2004. godine, odbio apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. broj 309/1 i 309/2, obje upisane u z.k. ul. broj 115 k.o. Cerik, te na parcelama k.č. broj 309/3 i k.č. broj 311/1, obje upisane u z.k. ul. broj 30 k.o. Cerik. Osnovni sud je svoje rješenje obrazložio time što su parcele, na kojima se traži uknjižba prava vlasništva, upisane kao općenarodna imovina sa pravom korištenja u korist PD «Posavina» Brčko, te što su Dopunskim nalogom Supervizora za Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Supervizor) od 26. juna 1999. godine zabranjene sve aktivnosti privatizacije u području Brčkog pod supervizijom, pa i u dijelu predratne općine Brčko u Federaciji Bosne i Hercegovine, sve dok se Supervizor ne složi sa privatizacijskim programom u tom području.

7. Apelacioni sud je svoje rješenje obrazložio time što je konstatirao da je apelant osnovano ukazao u žalbi da se ne radi o postupku privatizacije, nego o kupovini zemljišta na javnoj dražbi, koja je provedena u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku na koji se ne odnosi nalog Supervizora. Međutim, isprava na osnovu koje je apelant tražio upis prava vlasništva nije podobna za uknjižbu, jer je to rješenje o dosuđenju nepokretnosti doneseno u skladu sa članom 164. Zakona o izvršnom postupku. Apelacioni sud je dalje konstatirao da je, prema Zakonu o izvršnom postupku, nakon pravosnažnosti ovog rješenja i polaganja cijene, kao isprava pogodna za uknjižbu prava, trebalo biti doneseno novo rješenje u smislu člana 167. Zakona o izvršnom postupku. Kako apelant nije priložio takvo rješenje uz prijedlog za upis prava na nekretninama, a niti uz žalbu, Apelacioni sud je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Na kraju svog obrazloženja Apelacioni sud je naveo da se odbijanjem prijedloga za uknjižbu prava na kupljenim nekretninama ne oduzima apelantu imovina, već da se radi o tome da apelant nije ispunio sve pretpostavke koje se za upis prava na nekretninama traže po zakonu.

IV. Relevantni propisi

U Zakonu o izvršnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 357/91 i «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93 i 14/94), koji je primjenjivan u apelantovom slučaju, relevantne odredbe glase:

«Član 164.

[...] Po zaključenom nadmetanju, sud utvrđuje koji je ponudilac ponudio najveću cijenu i objavljuje da se tom ponudiocu dosuđuje nepokretnost.

O dosuđenju nepokretnosti sud donosi i pismeno rješenje, [...] Član 167.

Po položenoj cijeni i po pravosnažnosti rješenja o dosuđenju, sud će donijeti rješenje da se nepokretnost preda kupcu, i da se po pravosnažnosti tog rješenja u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo svojine, odnosno odgoravajuće pravo na nepokretnosti u društvenoj svojini. [...]»

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant navodi da nekretnine koje su u pitanju nije stekao privatizacijom, već kupovinom na javnoj dražbi u izvršnom predmetu Općinskog suda, dakle u sudskom postupku u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku. Apelant smatra da je Osnovni sud morao po službenoj dužnosti te nekretnine uknjižiti na apelantovo ime. Međutim, kako Osnovni sud već više od četiri godine nije to učinio, apelant se obratio zahtjevom za uknjižbu koji je Osnovni sud, prema apelantovim navodima, nezakonito odbio i time mu oduzeo imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

9. Apelacioni sud u odgovoru na apelaciju pobija navode apelacije i ističe da je uknjižba tražena na osnovu rješenja koje nije podobno za uknjižbu, jer se radi o rješenju o dosuđenju iz člana

164. Zakona o izvršnom postupku, a ne o rješenju o predaji nepokretnosti iz člana 167. istog zakona. Iako se apelant poziva na rješenje o predaji nepokretnosti, navodi dalje Apelacioni sud, on takvo rješenje još nema, a tek bi ono bilo osnova za uknjižbu apelantovog prava na nekretninama koje su u pitanju. Osim toga, Apelacioni sud navodi da apelant traži uknjižbu više prava nego što ga je imao prethodni subjekt upisa, budući da apelant traži upis prava vlasništva, a PD «Posavina» je imala samo pravo korištenja na nekretninama koje su u pitanju.

10. Osnovni sud je u odgovoru naveo da nema potrebe da dostavljaju poseban odgovor, budući da je Apelacioni sud već dao odgovor na navode iz apelacije.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

13. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.

14. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Apelacionog suda broj Gž-172/04 od 30. jula 2004. godine. Ispitujući apelaciju u tom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom».

15. U konkretnom slučaju, apelant pobija rješenja donesena u postupku za upis u zemljišne knjige. Ustavni sud zapaža da postupak za upis u zemljišnu knjigu sam po sebi nema karakter «spora» u smislu člana 6. Evropske konvencije, a koji treba postojati da bi određeni postupak uživao garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U skladu s tim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je u odnosu na pobijano rješenje Osnovnog suda odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. Međutim, Ustavni sud zapaža da se apelant u suštini žali na nemogućnost donošenja rješenja iz člana 167. Zakona o izvršnom postupku radi upisa u zemljišne knjige koje je sud bio dužan donijeti po službenoj dužnosti. Iz navedenog proizlazi da se suština apelacije odnosi na izvršni postupak broj Ip-9/99, koji još nije okončan u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da u ovom dijelu apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da je njima povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iako nije eksplicitno navedeno u apelaciji, iz navoda očigledno proizlazi da se apelant žali na činjenicu da Osnovni sud nije do kraja proveo postupak u predmetu Ip-9/99, iz čega Ustavni sud zaključuje da se apelant žali i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije i relevantnom dijelu glasi:

"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

21. Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na stjecanje prava na nekretninama u izvršnom postupku, dakle na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Ustavni sud napominje da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 31/03).

23. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

24. Suština apelacije je u tome da je apelant u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom br. Ip- 9/99 stekao nekretnine, ali da zbog propusta suda da taj postupak dovede do kraja, na način kako to Zakon o izvršnom postupku propisuje, apelant nije u mogućnosti ubilježiti u zemljišnim knjigama odgovarajuće pravo na nekretninama. Naime, jedino rješenje koje je apelant u navedenom izvršnom postupku dobio je rješenje koje je doneseno u smislu člana 164. Zakona o izvršnom postupku, koje samo po sebi nije podobno za uknjižbu prava, pa su sudovi u osporenim rješenjima pravilno zaključili da se samo na osnovu tog rješenja ne može izvršiti uknjižba apelantovog prava. Međutim, po utvrđenju da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz člana 167. Zakona o izvršnom postupku (plaćanje cijene i pravosnažnost rješenja o dosuđenju), Osnovni sud mora, po službenoj dužnosti, donijeti odgovarajuće rješenje i upisati u zemljišne knjige odgovarajuće apelantovo pravo na nekretninama. Ustavni sud konstatira da iz stanja u spisu ne proizlazi da je Osnovni sud dovršio postupak u predemtu Ip-9/99, što je i glavni razlog nemogućnosti uknjižbe odgovarajućeg apelantovog prava na koji i Apelacioni sud ukazuje u pobijanoj odluci.

25. Ustavni sud smatra da je na ovaj način apelantu onemogućen efikasan pristup sudu u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji ne podrazumijeva samo pravo osobe da se obrati sudu radi utvrđivanja svojih prava i obaveza, već i da taj pristup bude učinkovit. Ustavni sud, u tom smislu, podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj član 6. podrazumijeva pravo pristupa sudu iako ono nije eksplicitno navedeno, a onemogućavanje učinkovitog korištenja tog prava može dovesti do njegovog kršenja, čak i kad je onemogućavanje privremenog karaktera (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A broj 18). U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da je apelant onemogućen da u zemljišne knjige upiše odgovarajuće pravo koje je stekao kupovinom nekretnina, zato što Osnovni sud nije dovršio izvršni postupak u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku i nije donio odgovarajuće rješenje. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da apelant nema na raspolaganju nikakvo pravno sredstvo da isposluje upis u javne knjige odgovarajućeg prava koje je stekao, ukoliko Osnovni sud ne donese rješenje iz člana 167. Zakona o izvršnom postupku, a zatim izvrši upis po službenoj dužnosti, kako to propisuje navedeni član.

26. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da je u izvršnom postupku Ip-9/99 povrijeđeno pravo apelantovo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

27. U skladu sa zaključcima u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-854/04 («Vilkom» d.j.l.) | Sudska praksa | Aktio