Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-688/04 (H.A.)

Odluka donesena 17. 02. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-688/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP 688/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. A., podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Zavidovićima u predmetu broj Km 6/03 protiv H. H., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine» i «Službenom glasniku Republike Srpske».

OBRAZLOŽENJE

1. H. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, selo Marušići, podnio je 5. oktobra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zavidovićima u predmetu broj Km 6/03.

2. Apelant je u svojoj apelaciji naveo da se 11. decembra 2003. godine «desio slučaj zlostavljanja njegove maloljetne kćerke, koji je prijavljen Ministarstvu unutrašnjih poslova Zavidovići». Apelant se žalio na «šutnju» Općinskog suda u Zavidovićima, tražeći da taj sud «konačno aktivira spor i donese konačnu odluku u predmetu broj Km 6/03».

3. Ustavni sud je u smislu člana 33. Poslovnika Ustavnog suda 5. oktobra 2004. godine dostavio apelaciju Općinskom sudu u Zavidovićima radi dostavljanja obavještenja o podacima iz krivičnog predmeta broj Km 6/03.

4. Općinski sud u Zavidovićima je 2. novembra 2004. godine obavijestio Ustavni sud da se pred Općinskim sudom u Zavidovićima vodi krivični postupak prema maloljetnom osumnjičenom H. H. iz Zavidovića. Naknadno, 17. novembra 2004. godine, Općinski sud u Zavidovićima dostavio je i rješenje Općinskog suda u Zavidovićima broj Km-6/03-Z od 11. novembra 2004. godine kojim se prema maloljetnom H. H., na osnovu člana 92. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i člana 389. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, izriče odgojna mjera, pojačan nadzor nadležnog organa socijalne zaštite.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom».

6. Zadatak Ustavnog suda je da ispita može li se apelantova žalba razmatrati u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: (…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

7. Ispitujući može li se apelantova žalba razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da apelant nema status okrivljenog. Suprotno tome, apelant traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje odluke u razumnom roku. U konkretnom slučaju, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo pojedinca da traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje sudske odluke u razumnom roku u djelokrug člana

6. Evropske konvencije.

8. Ustavni sud ponavlja da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

9. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv» apelanta, a ne nekog drugog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, kao oštećene strane, nego samo o pravu da se krivično goni treće lice, radi njegovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine).

10. Iz ovoga proizlazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem apelant u svojstvu oštećenog a ne okrivljenog traži vođenje krivičnog postupka i donošenje sudske odluke u razumnom roku. Stoga slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-688/04 (H.A.) | Sudska praksa | Aktio