Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-142/04 (Z. H.)
Odluka donesena 04. 03. 2004.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-142/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 03. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 4. marta 2004. godine, u predmetu broj AP-142/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 1. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. H., podnesena protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, broj 513-1569-1/1 od 4. juna 2003. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 15. januara 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum), broj 513-1569-1/1 od 4. juna 2003. godine, te predložila da se do donošenja odluke o apelaciji donese privremena mjera obustave njenog izvršenja.
2. Odlukom CRPC, broj 513-1569-1/1 od 4. juna 2003. godine, potvrđeno je da je P. Ž. nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Tuzli, Ulica Muharema Fizovića, broj 11. - prizemlje, stan broj 1. Apelantica je privremeni korisnik predmetnog stana.
3. Po zahtjevu za izvršenje navedene Odluke CRPC, podnesenog od strane P. Ž., Služba za stambene poslove Općine Tuzla donijela je zaključak o njenom izvršenju, broj 05-02/5-23-4445/98 od 29. oktobra 2003. godine. Tim zaključkom «dopušta» se izvršenje predmetne odluke i vraća stan u posjed P. Ž., a apelantici i drugima prestaje pravo privremenog korištenja, te joj se nalaže da napusti stan u roku od 15 dana od dana donošenja zaključka.
4. Protiv ovog zaključka apelantica je 10. novembra 2003. godine uložila žalbu drugostepenom organu, Ministarstvu za prostorno uređenje i zaštitu okolice Tuzlanskog kantona. To ministarstvo do donošenja ove odluke nije donijelo odluku u žalbenom postupku. Pored ovoga, apelantica je 29. septembra 2003. godine podnijela zahtjev za ponovno razmatranje odluke CRPC ali o njemu nije odlučeno.
5. Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu 15. januara 2004. godine, u kojoj pobija odluku CRPC zbog potvrđivanja stanarskog prava P. Ž. na predmetnom stanu. Apelantica tvrdi da P. Ž. nema status izbjeglog i raseljenog lica u skladu sa članom 1. Aneksa 7 Sporazuma i relevantnim odredbama federalnog Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Apelantica, dalje, navodi da su u ranijem upravnom postupku, vođenim po zahtjevu P. Ž. za povrat tog stana u posjed, Služba za stambene poslove opštine Tuzla, rješenjem broj 05-02/3-23-4445/98 od 15. maja 2000. godine i Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona, rješenjem broj 12-06/2-23-1253/00 od 19. januara 2001. godine, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdili da P. Ž. nema status izbjeglice, pa tako niti pravo da mu se predmetni stan vrati u posjed. Apelantica navodi i to da je P. Ž., tužbom protiv navedenog drugostepenog rješenja, pokrenuo upravni spor kod Kantonalnog suda u Tuzli, ali da je taj sud presudom odbio tužbu kao neosnovanu.
6. Apelantica u svojoj apelaciji ne navodi odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatra da su joj povrijeđene osporenom odlukom CRPC.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: ...
1. Sud nije nadležan za odlučivanje;».
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka CRPC. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju ustavnu praksu iz odluke U 21/01 (od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). CRPC je institucija koja je uspostavljena drugim aneksom Sporazuma. Ustav Bosne i Hercegovine, čiji je tekst dat u Aneksu 4, sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Prema tome, može se zaključiti da se oninadopunjavaju i djeluju paralelno.
9. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, kada ona postanupredmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci U 21/01 Ustavni sud je zaključio da se CRPC ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sudnije nadležan da preispituje njene odluke, jer CRPC vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelantice za izdavanje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić