Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-669/04 (B. i D. Č.)
Odluka donesena 12. 04. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-669/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-669/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. i D. Č., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-227/02 od 28. aprila 2004.godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-724/01 od 27. februara 2002. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj P-65/00 od 19. aprila 2001.
godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. B. i D. Č. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Velike Kladuše, koje zastupa A. A., advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su, 31. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-227/02 od 28. aprila 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-724/01 od 27. februara 2002. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 65/00 od 19. aprila 2001.godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-65/00 od 19. aprila 2001. godine, utvrđeno je da su tuženi Osiguravajući zavod Sarajevo, filijala u Bihaću i R. H. iz Purića, Velika Kladuša, dužni da solidarno apelantima na ime naknade štete isplate i to: apelantici na ime naknade za pretrpljene duševne bolove 4.000 KM sa zateznom kamatom počev od donošenja presude pa do isplate, na ime troškova ukopa i sahrane iznos od 1.360 KM sa zateznom kamatom od 21.oktobra 1991. godine i na ime podizanja nadgrobnog spomenika 1.600 KM uz zateznu kamatu počev od 15. jula 1999. godine, pa do isplate; apelantu po osnovu naknade za pretrpljene duševne bolove iznos od 2.000 KM sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova. Sa viškom tužbenog zahtjeva apelanti su odbijeni.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-724/01 od 27. februara 2002. godine, žalbe apelanata i tuženih djelimično su uvažene, te je pobijana presuda Općinskog suda preinačena u dosuđujućem dijelu, u odnosu na naknadu za pretrpljene duševne bolove dosuđene apelantima. Tuženi su obavezani da solidarno isplate apelantici iznos od 6.000 KM, a apelantu iznos od 3.000 KM. U odnosu na naknadu štete za troškove ukopa, sahrane i podizanja nadgrobnog spomenika, kao i troškove parničnog postupka pobijana presuda Općinskog suda je ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-227/02 od 28. aprila 2004. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-724/01 od 27. februara 2002. godine.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema navedenim odredbama Poslovnika Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija nije bila efektivan pravni lijek, jer je odbačena kao nedopuštena, pa slijedi da je konačna odluka, presuda Kantonalnog suda, broj Gž-724/01 od 27. februara 2002. godine.
8. Kako je apelantima, 3. aprila 2002. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-724/01 od 27. februara 2002. godine, a apelacija podnesena 31. jula 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje. Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić