Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-249/04 (M.B.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-249/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u vijeću od pet sudija u sastavu predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP-
249/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. B., zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Matuzića, koju zastupa I. B., podnijela je, 24. februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud).
2. Na osnovu rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica-odsjek Doboj o vraćanju nekretnina u posjed, apelantica je, 8. oktobra 2001. godine, uvedena u posjed svoje kuće u Pridjelu. Tom prilikom je konstatovano da je kuća devastirana.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
4. Apelantica je u apelaciji navela povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, vezano za činjenicu da joj je usljed ratnih dejstava potpuno uništena kuća, koja je privatna imovina. Također je navela da se obračala nadležnim institucijama u Doboju sa molbom da joj se dodjeli donacija za saniranje štete na kući, ali do podnošenja apelacije nije dobila pozitivan odgovor. Apelantica dakle, nije pokrenula nikakav postupak koji joj stoji na raspolaganju u skladu sa pozitivnim propisima, kako bi došla do konačne odluke koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpila efektivne pravne lijekove u smislu člana 15. stav. 3. Poslovnika Ustavnog suda.
5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
6. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić