Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-264/04 (P.T.)
Odluka donesena 17. 03. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-264/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mao Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 17. marta 2004. godine, u predmetu broj AP-264/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P. T., podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Kž-179/03 od 18. novembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Modriči, broj K-77/2002-Š od 3. marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. P. T. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Pelagićeva, zastupan po punomoćniku S. K., advokatu iz Gradačca, podnio je 3. marta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Kž-179/03 od 18. novembra 2003. godine, i presude Osnovnog suda u Modriči, broj K-77/2002-Š od 3. marta 2003. godine. Apelant je predložio donošenje privremene mjere kojom se obustavlja izvršenje presude Osnovnog suda u Modriči, broj K-77/2002-Š od 3. marta 2003. godine, do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
2. Presudom Osnovnog suda u Modriči, broj K-77/2002-Š od 3. marta 2003. godine, apelant je oglašen krivim zbog počinjenog krivičnog djela izazivanje opšte opasnosti iz člana 390. stav 6, a u vezi sa stavom 4. Krivičnog zakonika Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 22/00, 33/00 i 37/01) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
3. Protiv navedene presude apelant je uložio žalbu Okružnom sudu u Doboju, koji je svojom presudom, broj Kž-179/03 od 18. novembra 2003. godine, odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Nakon toga, apelant je 3. marta 2004. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da mu je navedenim presudama Okružnog suda u Doboju od 18. novembra 2003. godine i Osnovnog suda u Modriči od 3. marta 2003. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
7. Ustavni sud je, u skladu sa članom 33. Poslovnika Ustavnog suda, a u cilju utvrđivanja blagovremenosti apelacije, tražio od Osnovnog suda u Modriči da dostavi dostavnicu o uručenju apelantu i njegovom punomoćniku presude Okružnog suda u Doboj, broj Kž-179/03 od 18. novembra 2003. godine. U skladu sa zahtjevom Ustavnog suda, Osnovni sud u Modriči je 4. marta 2003. godine dostavio dostavnicu o uručenju, na osnovu koje je vidljivo da je apelant osporenu presudu Okružnog suda u Doboju primio 27. novembra 2003. godine, a njegov punomoćnik 28. novembra 2003. godine.
8. Kako je apelantu 27. novembra 2003. godine, a njegovom punomoćniku 28. novembra 2003. godine, uručena presuda Okružnog suda u Doboju, broj Kž-179/03 od 18. novembra 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu predata preporučenom pismenom pošiljkom 2. marta 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Doboju.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić