Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-282/04 (M.M.)

Odluka donesena 12. 04. 2005.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-282/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-282/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M., podnesena zbog neizvršenja rješenja Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu, o uspostavljanju radno-pravnog statusa zaposlenika na čekanju posla, broj 09/4-34-8045/00-V od 13. novembra 2002. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je, 4. marta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) o uspostavljanju radno-pravnog statusa zaposlenika na čekanju posla, broj 09/4-34-

8045/00-V od 13. novembra 2002. godine.

2. Apelant se obratio JP «Termoelektrana» Tuzla (u daljnjem tekstu: poslodavac) za uspostavu radno-pravnog statusa u skladu sa članom 143. Zakona o radu. Budući da je njegov zahtjev odbijen, apelant je podnio žalbu Kantonalnoj komisiji.

3. Rješenjem Kantonalne komisije, broj 09/4-34-8045/00-V od 13. novembra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu, broj 03-34-793/03 od 6. oktobra 2002. godine, uvažena je žalba apelanta podnesena zbog povrede njegovih prava iz člana 143. stav 2. Zakona o radu od strane poslodavca i naloženo poslodavcu da mu se uspostavi radno-pravni status u svojstvu zaposlenika na čekanju posla. Poslodavac je obavezan da u roku od pet dana od dana izvršnosti navedenog rješenja uspostavi apelantu radno-pravni status, počev od 24. decembra 1999. godine.

4. Poslodavac je, postupajući po navedenom rješenju Kantonalne komisije, koje mu je dostavljeno 25. novembra 2004. godine, donio rješenje, broj 0281-287/1-2518-1/04 od 21. decembra 2004. godine, o uspostavljanju apelantu radno-pravnog statusa zaposlenika na čekanju posla. Aktom, broj 0281-287/1-2518-3/04 od 23. decembra 2004. godine, poslodavac je pozvao apelanta radi uspostave radno-pravnog statusa zaposlenika na čekanju posla.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;».

6. U konkretnom slučaju, apelant se žali na neizvršenje rješenja Kantonalne komisije, broj 09/4-34-8045/00-V od 13. novembra 2002. godine. Ovo rješenje je postalo pravosnažno donošenjem rješenja Federalna komisija za iplementaciju člana 143. Zakona o radu, broj 03-34-

793/03 od 6. oktobra 2004. godine.

7. Iz dokaza u spisu proizilazi da je poslodavac postupio po rješenju Kantonalne komisije, broj 09/4-34-8045/00-V od 13. novembra 2002. godine, tako što je donio rješenje, broj 0281-287/1-2518-1/04 od 21. decembra 2004. godine, o uspostavljanju apelantu radno-pravnog statusa zaposlenika na čekanju posla, o čemu je obavijestio apelanta aktom, broj 0281-287/1-2518-

3/04 od 23. decembra 2004. godine.

8. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra, da su navodi apelanta o tome da nije izvršeno rješenje Kantonalne komisije o uspostavljanju radno-pravnog statusa u svojstvu zaposlenika na čekanju posla, očigledo (prima facie) neosnovani.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-282/04 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio