Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-337/04 (J.V.)
Odluka donesena 12. 04. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-337/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo osić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-337/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. V., podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj GŽ-516/03 od 29. decembra 2003. godine i rješenja Osnovnog suda u Foči, broj R-6/03 od 2. aprila 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. J. V. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Foče, kojeg zastupa M. Č., advokat iz Foče, podnio je, 29. marta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-516/03 od 29. decembra 2003. godine i rješenja Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj R-6/03 od 2. aprila 2003. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj R-6/03 od 2. aprila 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-516/03 od 29. decembra 2003. godine, prijedlog apelanta za razvrgnuće zajednice nekretnina, je odbijen.
3. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim rješenjima, koji su rezultat pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
5. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja donesena u vanparničnom postupku radi razvrgnuća zajednice nekretnina, smatrajući da su odbijanjem prijedloga za razvrgnuće zajednice nekretnina povrijeđena njegova ustavna prava.
6. U konkretnom vanparničnom postupku razvrgnuća zajednice nekretnina, apelant je odbijen sa prijedlogom za razvrgnuće zajednice nekretnina iz razloga što se nisu stekli uslovi za fizičku diobu, a apelant nije predložio diobu nekretnina prodajom. Naime, apelant je podnio prijedlog za razvrgnuće zajednice nekretnina označenih kao k.č. broj 2716 i to kuća površine 316 m2, dvorište površine 500m2 i voćnjak površine 538 m2 upisano u P. L. broj 2002 K.O.Foča, na kojim je suvlasnik sa djelom 1/6. Nakon provedenog dokaznog postupka sudovi su utvrdili da se dioba navedenih nekretnina ne može izvršiti bez predhodne parcelacije građevinskog zemljišta, a ovo bez prethodne legalizacije ili uklanjanja nelegalno sagrađenih objekata. Nadalje je utvrđeno da se ne može izvršiti i fizička dioba kuće jer je predhodno potrebno rješiti pitanje posebnih ulaza u stambene jedinice apelanta, kao predlagača i protivnika predlagača, a za izgradnju stepeništa koje bi rješilo spor oko ulaza potrebno je pribavljanje urbanističke saglasnosti i odobrenja za gradnju.
7. Na osnovu člana 166. Zakona o vanparničnom postupku, fizičku diobu sud će odrediti ako je ona obzirom na prirodu stvari i broj suvlasnika moguća. U konkretnom slučaju, nisu stečeni uslovi za fizičku diobu, pa je apelant odbijen sa prijedlogom, a obzirom da apelant nije predložio diobu prodajom nekretnina, sud nije ni mogao donijeti odluku u tom pravcu.
8. Obzirom na navedeno, apelantu i dalje stoje na raspolaganju pravna sredstva, korištenjem kojih bi u upravnom postupku mogao ostavriti pretpostavke za fizičku diobu i od kojih zavisi konačan ishod ovog postupka. Naime, apelant može podnijeti zahtjev nadležnom općinskom organu uprave za legalizaciju ili za uklanjanje nelegalno sagrađenih objekata, a nakon toga zahtjev za parcelaciju građevinskog zemljišta. Nadalje, da bi riješio pitanje zasebnog ulaza u građevinsku cjelinu koju on koristi, može tražiti od nadležnog općinskog organa uprave urbanističku saglasnost i odobrenje za građenje stepeništa, a sve prema nalazu vještaka građevinske struke. Na ovaj način stekli bi se uslovi za fizičku diobu ili da eventualno predloži civilnu diobuprodaju nekretnina koja bi se provela po pravilima izvršnog postupka.
9. Slijedom toga, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić