Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-349/04 (Lj.M.)

Odluka donesena 18. 01. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-349/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 01. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP- 349/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj. M., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev- 50/03 od 6. januara 2004. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1196/02 od 18. novembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Lj. M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, podnijela je, 7. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine(u daljnem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-50/03 od 6. januara 2004. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1196/02 od 18. novembra 2002. godine

2. Općinski sud u Tuzli je donio presudu, broj P-559/01 od 31. maja 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj GŽ-1196/02 od 18. novembra 2002. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da su apelantica i njen pokojni suprug dobrovoljno i zakonito prenijeli na tužitelja stanarsko pravo na stan koji se nalazi u Tuzli, pa je apelantica dužna trpiti da se na osnovu te presude izvrši obnova ugovora o korišćenju predmetnog stana zaključenog između tužitelja i Javnog stambenog preduzeća Tuzla.

3. Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-50/03 od 6. januara 2004. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice, jer tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost spora, a apelantica nije izjavila prigovor protiv takve tužbe.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

5. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-12/01 od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju konačnu odluku predstavlja presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1196/02 od 18. novembra 2004. godine. Ovu presudu apelantica je primila 2. decembra 2002. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnijeta 7. aprila 2004. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok od 60 dana za podnošenje apelacije, koji je predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-349/04 (Lj.M.) | Sudska praksa | Aktio