Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-529/04 (“Orkantrade ” d.o.o.)

Odluka donesena 12. 04. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-529/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-529/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Orkantrade ” d.o.o., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-

389/02 od 31. marta 2004. godine, rješenja Ministarstva Finansija- Poreske uprave, odbor za rješavanje po žalbi, broj 01/0104/413-47/02 od 1. marta 2002. godine i rješenja Ministarstva Finansija Republike Srpske, Poreske Uprave, broj UP/1-01-456-112-0022-1459-2/01 od 15. februara 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. “Orkantrade ” d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koga zastupaju M. P. i V. D., advokati iz Banja Luke, podnio je, 14. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-389/02 od 31. marta 2004. godine, rješenja Ministarstva Finansija Poreske uprave, odbor za rješavanje po žalbi, broj 01/0104/413-47/02 od 1. marta 2002. godine i rješenja Ministarstva Finansija Republike Srpske, Poreske Uprave, broj UP/1-01-456-112-

0022-1459-2/01 od 15. februara 2002. godine.

2. Rješenjem Ministarstva Finansija Republike Srpske, Poreske Uprave, broj UP/1-01-456-112-

0022-1459-2/01 od 15. februara 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva Finansija Poreske uprave, odbor za rješavanje po žalbi, broj 01/0104/413-47/02 od 1. marta 2002. godine, naloženo je apelantu, kao poreznom obvezniku, da radi otklanjanja nezakonitosti i nepravilnosti u primjeni zakona koje se odnose na obračun i uplatu javnih prihoda, izvrši uplatu glavnog duga u iznosu od 614.280,04 KM i 54.612,61 KM na ime kamata.

3. Protiv drugostepenog rješenja, kao konačnog u upravnom postupku, apelant je pokrenuo upravni spor tužbom pred Vrhovnim sudom. Vrhovni sud je nakon provedenog postupka donio presudu, broj U-389/02 od 31. marta 2004. godine, kojom je odbio tužbu apelanta.

4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, 14. juna 2004. godine, u kojoj navodi da mu je predmetnim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da mu je pravo na pravičan postupak povrijeđeno time što je Vrhovni sud osporenu presudu donio u nejavnoj sjednici, te apelant nije imao mogućnost pristupa sudu, pa da se lično izjasni o relevantnim okolnostima. Apelant se žali da Vrhovni sud svoju odluku nije donio na osnovu savjesne i brižljive ocjene svih relevantnih činjenica, nego «na osnovu pretpostavke», kad je prihvatio kao nesporno činjenično stanje koje su utvrdili nižestepeni organi.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje, a pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku o dopustivosti, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), da se apelant ne može pozivati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe toga prava. Ustavni sud također podržava praksu po kojoj postupak plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) prava ne spada u djelokrug prava zagarantovanih članom 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-547/03 od 26. avgusta 2004. godine, tačka 7). Kako, u konkretnom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta inkompatibilan sa Ustavom ratione materiae u smislu člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-529/04 (“Orkantrade ” d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio