Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-522/04 (N.B.)

Odluka donesena 12. 04. 2005.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-522/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-522/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. B., podnesena protiv zaključka Općinskog suda u Zenici, broj I-865/01 od 24. maja 2004.

godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. B., podnesena protiv zaključka Općinskog suda u Zenici, broj I-865/01 od 24. maja 2004.

godine, u odnosu na član II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i član 2.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i član 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima faciae) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. N. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je, 14. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-865/01 od 24. maja 2004. godine.

2. Općinski sud je, na temelju pravosnažne presude tog suda, broj P-343/98 od 13. aprila 2000. godine, donio rješenje o izvršenju, broj I-865/01 od 8. januara 2003. godine, kojim se apelantu nalaže da povjeriocu isplati novčani iznos od 500 KM. Prigovor apelanta, na navedeno rješenje o izvršenju, odbio je Općinski sud rješenjem, broj I-865/01 od 14. marta 2003. godine. Žalba apelanta, na rješenje kojim se odbija njegov prigovor na rješenje o izvršenju, odbijena je rješenjem Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-557/03 od 10. septembra 2003. godine.

3. Nakon toga, Općinski sud je, na temelju pravosnažnog rješenja o izvršenju, broj I- 865/01 od 8. januara 2003. godine, donio zaključak, broj I-865/01 od 24. maja 2004. godine, kojim se sudskom izvršiocu nalaže da izvrši pljenidbeni popis i procjenu apelantovih pokretnih stvari, radi naplate novčanog iznosa od 500 KM. U pravnoj pouci navedeno je da protiv ovog zaključka nema mjesta pravnom lijeku.

4. Apelant smatra da je donošenjem osporenog zaključka došlo do povrede njegovih ustavnih prava kako slijedi: pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

7. apelacija je očigledno (prima faciae) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. Obzirom da je apelant eksplicitno osporio jedino zaključak Općinskog suda, broj I- 865/01 od 24. maja 2005. godine, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeni zaključak. Ovaj zaključak donesen je u izvršnom postupku, kojim je na temelju pravosnažnog rješenja o izvršenju naložen pljenidbeni popis i procjena apelantovih pokretnih stvari, u cilju naplate novčanog iznosa od 500 KM. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

8. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđeni su pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-343/98 od 13. aprila 2000. godine, kojom je apelantu naloženo da tužitelju na ime nematerijalne štete isplati iznos od 500 KM. Nikakva nova građanska prava nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan pravosnažnim rješenjem o izvršenju, broj I-865/01 od 8. januara 2003. godine, na temelju koga je donesen osporeni zaključak, broj I-865/01 od 24. maja 2004. godine, kojim je sudskom izvršiocu naloženo da izvrši pljenidbeni popis i procjenu apelantovih pokretnih stvari, radi isplate povjeriocu dosuđenog novčanog iznosa od 500 KM.

9. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Apelant navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Novčani iznos od 500 KM, koji se prema osporenom zaključku treba naplatiti pljenidbom i prodajom apelantovih pokretnih stvari, jeste imovina koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije, međutim, osnovanost isplate kao i visina navedenog novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ostale navode apelanta kojima se tvrdi da je došlo do kršenja prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, zatim prava na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, Ustavni sud odbacuje kao očigledno (prima facie) neosnovane, jer ne vidi ni jedan razlog zbog kojih bi se moglo smatrati da je došlo do kršenja navedenih ustavnih prava.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9.

Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i odredbe člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima faciae) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-522/04 (N.B.) | Sudska praksa | Aktio