Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-388/04 (M.T.)
Odluka donesena 17. 05. 2004.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-388/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 05. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine, u predmetu broj AP-
388/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. T., podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva odbrane, broj 04-34-9-1599/03 od 17. marta 2003. godine, rješenja Zajedničke komande Vojske Federacije Federalnog ministarstva odbrane, broj 29-99/34-9/1-58/03 od 22. januara 2003. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/II-23-451/01 od 18. februara 2004. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M. T. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, zastupan od strane punomoćnika F. i Z. H., advokatima iz Sarajeva, podnio je 22. aprila 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog ministarstva odbrane, broj 04-34-9-1599/03 od 17. marta 2003. godine, rješenja Zajedničke komande Vojske Federacije Federalnog ministarstva odbrane, broj 29-99/34-9/1-58/03 od 22. januara 2003. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/II-23-451/01 od 18. februara 2004. godine. Predmetnom apelacijom apelant je tražio donošenje privremene mjere obustave izvršenja rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/II-23-451/01 od 18. februara 2004. godine.
2. Rješenjem Zajedničke komande Vojske Federacije Federalnog ministarstva odbrane, broj 29-99/34-9/1-58/03 od 22. januara 2003. godine, apelantu je odbijen zahtjev za nadovjeru Ugovora o korištenju stana od 21. oktobra 1997. godine po kojem koristi stan u Sarajevu u Ulici Nedima Filipovića broj 13/IV.
3. Protiv navedenog prvostepenog rješenja apelant je uložio žalbu Federalnom ministarstvu odbrane koje je po toj žalbi donijelo rješenje, broj 04-34-9-1599/03 od 17. marta 2003. godine, kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
4. Nezadovoljan drugostepenim rješenjem apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i pokrenuo upravni spor tražeći njegovo poništenje. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine još nije donio presudu po ovoj tužbi.
5. U međuvremenu, Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo po zahtjevu Federalnog ministarstva odbrane, donijelo je rješenje, broj 23-04/II-23-451/01 od 18. februara 2004. godine, kojim je apelantu naloženo da navedeni stan napusti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja i slobodnog od lica i stvari preda Upravi za stambena pitanja kantona Sarajevo. Protiv ovog rješenja apelant je uložio žalbu drugostepenom organu, Kantonalnom ministarstvu stambenih poslova u Sarajevu, koje nije donijelo odluku po toj žalbi.
6. Nakon toga, apelant podnosi apelaciju Ustavnom sudu protiv navedenih rješenja tvrdeći da mu je njihovim donošenjem povrijeđeno pravo na dom iz člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere u skladu sa članom 78. Poslovnika Ustavnog suda, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje navedenog rješenja o njegovom iselenju iz stana koji trenutno koristi.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To, dalje, znači da apelant mora, u skladu sa pravilom iscrpljivanja pravnih lijekova, doći do do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).
9. U konkretnom slučaju, apelant pobija rješenja kojima je odbijen njegov zahtjev za nadovjeru ugovora o korištenju stana i rješenja kojim mu je naloženo iselenje iz tog stana. Pitanje nadovjere apelantovog ugovora i njegovog iselenja iz stana još uvijek nije okončano jer je u toku upravni spor pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i žalbeni postupak pred Kantonalnim ministarstvom stambenih poslova u Sarajevu.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ovakav stav Ustavnog suda ne spriječava apelanta da se u slučaju da iscrpi sve efektivne i adekvatne pravne lijekove, ponovo obrati apelacijom Ustavnom sudu - ako smatra da su njegova ustavna prava i slobode povrijeđena.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić