Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-496/04 (K.P.)

Odluka donesena 12. 04. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-496/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-496/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka

1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija K. P., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-

41/03 od 8. aprila 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-526/02 od 31. oktobra 2002. godine i presude Općinskog suda u Jablanici, broj P-117/01 od 27. februara 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. K. P. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, podnijela je, 27. maja 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-41/03 od 8. aprila 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-526/02 od 31. oktobra 2002. godine i presude Općinskog suda u Jablanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-117/01 od 27. februara 2002. godine.

2. Općinski sud je presudom, broj P-117/01 od 27. februara 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-526/02 od 31. oktobra 2002. godine, odbio u cijelosti apelanticin tužbeni zahtijev radi prenosa stanarskog prava. Apelantica je 10. decembra 2002. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu protiv drugostepene presude Kantonalnog suda. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-41/03 od 8. aprila 2004. godine, odbacio reviziju, uz obrazloženje da, u skladu sa članom 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99), revizija nije bila dopuštena.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, član 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

4. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

5. U konkretnom slučaju, apelanticina revizija je odbačena iz formalnih razloga, dakle, rješenje Vrhovnog suda, broj Rev-41/03 od 8. aprila 2004. godine, ne može se smatrati konačnom odlukom, Stoga, je konačna odluka presuda Kantonalnog suda, broj Gž-526/02 od 31. oktobra 2002. godine, obzirom da je to posljednja odluka kojom je o meritumu riješeno o apelanticinom tužbenom zahtjevu.

6. Apelantici je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-526/02 od 31. oktobra 2002. godine, morala biti uručena prije 10. decembra 2002. godine, jer je to datum kada je apelantica podnijela reviziju protiv te presude. Nadalje, apelacija je podnesena Ustavnom sudu, 27. maja 2004. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-496/04 (K.P.) | Sudska praksa | Aktio