Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-490/04 (M.V.)
Odluka donesena 26. 04. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-490/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 26. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-490/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. V., podnesena zbog neizvršenja rješenja Komisije za provedbu člana 143. Zakona o radu Kantona 10, broj 10/2-34-1373/00 od 17. marta 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. M. V. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Livna, podnio je, 27. maja 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja Komisije za provedbu člana 143. Zakona o radu Kantona 10 (u daljnjem tekstu: Komisija), broj 10/2-34-1373/00 od 17. marta 2004. godine.
2. Komisija je rješenjem, broj 10/2-34-1373/00 od 17. marta 2004. godine, utvrdila da apelant ispunjava uslove iz člana 143. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 43/99 i 32/00) za priznavanje statusa zaposlenika na čekanju kod poslodavca HUTP „Dinara“ Livno i naložila poslodavcu da u roku od 15 dana od prijema rješenja riješi apelantov radno-pravni status. To je rješenje postalo konačno 20. aprila 2004. godine.
3. Apelant je u apelaciji naveo da, iako je Komisija donijela osporeno rješenje, „nema realizacije njegovih prava“ i sa tim u vezi je naveo povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
6. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
7. Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
8. U konkretnom slučaju, apelant se, u suštini, žali na neizvršenje navedene odluke Komisije. Međutim, apelant nije podnio prijedlog za izvršenje ove odluke, iako je imao tu mogućnost u skladu sa članom 215. Zakona o izvršnom postupku („Službeni novine Federacije BiH“, broj 32/03). Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić