Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-413/04 (K.Š.)

Odluka donesena 17. 05. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-413/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 05. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine, u predmetu broj AP-

413/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija K. Š., podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KR-06/04 od 9. marta 2004. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-27/04 od 26. marta 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. K. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, zastupana od strane punomoćnika N.G., advokatu iz Sarajeva, podnijela je 28. aprila 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-

27/04 od 26. marta 2004. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj KR-06/04 od 9. marta 2004. godine. Istom apelacijom apelantica je tražila donošenje privremene mjere kojom se Sudu Bosne i Hercegovine zabranjuje provođenje bilo kakvih krivičnoprocesnih radnji u predmetu broj K-

44/04 do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji.

2. Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine, broj KR-06/04 od 9. marta 2004. godine, određeno je, na zahtjev tužitelja Bosne i Hercegovine, da će u krivičnom predmetu protiv apelantice zbog krivičnog djela iz člana 192. stav 4. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, predmet preuzeti Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i da će se postupak voditi pred Sudom Bosne i Hercegovine.

3. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu Vijeću Suda Bosne i Hercegovine koji je rješenjem, broj Kž-27/04 od 26. marta 2004. godine, žalbu apelantice odbilo kao neosnovanu.

4. Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj tvrdi da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovakav stav apelantica obrazlaže time što je, navodno, Sud Bosne i Hercegovine osporenim rješenjima izgubio iz vida činjenicu da se apelantici stavlja na teret da je počinila predmetno krivično djelo 6. aprila 2001. godine, a da je Krivični zakon Bosne i Hercegovine stupio na snagu 1. marta 2003. godine. Radi toga, apelantica smatra da se u konkretnom slučaju radi o povredi univerzalnog principa krivičnog prava primjene blažeg zakona za okrivljenog. Naime, kako smatra apelantica, stupanjem na snagu novog Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, krivični postupak protiv nje je morao biti obustavljen budući da je djelo za koje je bila osumnjičena dekriminizirano, odnosno brisano iz tog zakona, a predviđeno kao krivično djelo Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine. Stoga, apelantica traži da se osporena rješenja ponište i naloži Sudu Bosne i Hercegovine donošenje novih. Ujedno, apelantica je podnijela zahtjev da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se Sudu Bosne i Hercegovine zabranjuje provođenje bilo kakvih krivičnoprocesnih radnji do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To, dalje, znači da apelant mora, u skladu sa pravilom iscrpljivanja pravnih lijekova, doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

7. U konkretnom slučaju, apelantica pobija rješenja Suda Bosne i Hercegovine kojima je riješeno pitanje nadležnosti tužilaštva, odnosno suda pred kojim će se voditi krivični postupak protiv nje. Pitanje apelanticine osude za krivično djelo koje joj se stavlja na teret još uvijek je otvoreno pitanje. U ovoj fazi krivičnog postupka, protiv apelantice nije podignuta optužnica, te ona još uvijek ima samo status osumnjičenog lica. Stoga, osporena rješenja Suda Bosne i Hercegovine, kojim je određeno da je taj sud nadležan za dalji tok krivičnog postupka predstavlja, u stvari, odluku po jednom od brojnih procesnih pitanja koja se mogu pojaviti kao sporna u toku krivičnog postupka. Obzirom na to, odgovor na pitanje da li je došlo do povrede člana 7. stav 1. Evropske konvencije u ovom postupku moći će se dati tek kada on bude rezultirao konačnom odlukom suda po optužnici.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelantice za izdavanje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-413/04 (K.Š.) | Sudska praksa | Aktio