Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-444/04 (N.B.)

Odluka donesena 17. 05. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-444/04

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 05. 2004.

Tekst odluke

Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine, u predmetu broj AP-444/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan, zahtjev N. B., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. N. B. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 7. maja 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Okružnog suda u Srpskom Sarajevu broj Kž-134/02 od 18. decembra 2003. godine i Osnovnog suda u Rogatici broj K-

48/01 od 15. marta 2002. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora, do donošenja odluke po apelaciji.

2. Osnovni sud u Rogatici je presudom broj K-48/01, od 15. marta 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Srpskom Sarajevu broj Kž-134/02, od 18. decembra 2003. godine, apelanta oglasio krivim zbog krivičnog djela teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01), te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. U izrečenu kaznu zatvora apelantu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. do 15. augusta 1991. godine i obavezan je platiti troškove postupka.

3. Apelant navodi kako smatra da ga je drugostepeni sud morao obavijestiti i pozvati na sjednicu vijeća kada se odlučivalo o njegovoj žalbi, jer su žalbeni razlozi bili usmjereni na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Iz drugostepene presude zaključuje da je o sjednici vijeća drugostepenog suda bio obaviješten tužilac, koji sjednici nije prisustvovao, ali mu je sud ostavio mogućnost da o tome sam odluči. Dalje, navodi kako je postupak pokrenut pred nadležnim sudom u Loznici, a onda ustupljen na nadležnost Osnovnom sudu u Rogatici. U postupku koji je prethodio dostavljanju predmeta iz nadležnog suda u Loznici, Osnovnom sudu u Rogatici nije imao nikakvo učešće, a ovim postupkom je onemogućeno izvođenje dokaza rekonstrukcijom događaja na licu mjesta. Smatra da sudovi nisu tačno utvrdili činjenično stanje i pravilno cijenili provedene dokaze. Zbog svega navedenog, smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»

6. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

7. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

8. Apelant, međutim, osim podnesenog zahtjeva za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora, do donošenja odluke po apelaciji, nije prezentirao bilo kakve dokaze niti naveo posebne razloge, da bi zbog izvršenja presude, mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice. Ustavni sud smatra, da činjenica da je apelant presudom osuđen na kaznu zatvora, sama po sebi, ne predstavlja osnov za donošenje privremene mjere, kojom bi se odložilo izvršenje presude.

9. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

10. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetnog slučaja.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-444/04 (N.B.) | Sudska praksa | Aktio