Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-282/05 (S. V.)

Odluka donesena 15. 06. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-282/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-282/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. V., podnesena protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik, broj GŽ-257/03 od 15. septembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. S. V. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Donjeg Vakufa, podnijela je, 23. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-257/03 od 15.septembra 2004. godine. Apelantica je, u dopuni apelacije od 2. juna 2005. godine, podnijela i prijedlog za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Općinskog suda Bugojno (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-510/01 od 9. septembra 2002. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je presudom, broj P-510/01 od 9. septembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj GŽ-257/03 od 15. septembra 2004. godine, utvrdio ništavost ugovora o poklonu kojim je predniku apelantice njegov brat poklonio kuću u Donjem Vakufu. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH. Vrijednost spora je određena u iznosu od 15.001,00 KM.

3. Općinski sud je rješenjem, broj P-510/01 od 4. februara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-298/05 od 20. aprila 2005. godine, odbacio kao neblagovremenu reviziju apelantice. Općinski sud je, uvidom u dostavnicu u spisu, utvrdio da je apelantičin punomoćnik presudu Kantonalnog suda od 15. septembra 2004. godine primio 16. novembra 2004. godine, a da je revizija izjavljena 2. februara 2005. godine. Shodno tom utvrđenju zaključeno je da je revizija izjavljena nakon proteka roka od 30 dana od dana dostave presude iz člana

364. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99 – zakon koji je primjenjivao u apelantičinom slučaju).

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

6. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

7. Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. Revizija apelantice je odbačena kao neblagovremena, jer je, kako apelantica navodi, njen advokat propustio da izjavi reviziju u roku. Ustavni sud smatra da je revizija apelantice bila dopuštena u smislu člana 364. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99 – zakon koji se primjenjivao u konkretnom slučaju) jer je označena vrijednost spora bila 15.001,00 KM, iz čega proizilazi da je revizija u konkretnom slučaju bila efektivan pravni lijek. S obzirom da je apelantica propustila da u roku izjavi reviziju, Ustavni sud zaključuje da je apelantica propustila da iscrpi efektivan pravni lijek u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-282/05 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio