Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-48/02 (Zlatna dolina" d.o.o. iz Sanskog Mosta)

Odluka donesena 30. 06. 2004.

  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-48/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 06. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 30. juna 2004. godine, u predmetu broj AP 48/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 13., člana 19. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Zlatne doline" d.o.o. iz Sanskog Mosta, protiv rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj PS-42/00 od 16. aprila 2001. godine, rješenja Ps-8/01, rješenja Ip- 187/00 od 13. juna 2001. godine, Ps-1/02 od 28. februara 2002.

godine, rješenja Ps-11/02 od 12. marta 2002. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj PŽ-128/02 od 10. februara 2002.

godine, jer je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.

OBRAZLOŽENJE

1. "Zlatna dolina" d.o.o. iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 1. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj PS-42/00 od 16. aprila 2001. godine, rješenja Ps-8/01, rješenja Ip-187/00 od 13. juna 2001. godine, Ps-1/02 od 28. februara 2002. godine, rješenja Ps-11/02 od 12. marta 2002. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj PŽ-128/02 od 10. februara 2002. godine.

2. Apelant je 6. januara 2003. godine dostavio novu apelaciju, koja je pred Ustavnim sudom zavedena pod brojem AP 9/03. S obzirom da se radilo o istom pravnom i činjeničnom pitanju, Ustavni sud je, u skladu sa članom 30. Poslovnika Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete, vodi jedan postupak i donese jednu odluku. Predmeti su spojeni i zavedeni kao AP 48/02.

3. Ustavni sud je 7. februara 2003. godine, u skladu članom 19. Poslovnika Ustavnog tražio od apelanta da precizira svoju apelaciju u smislu određivanja predmeta apelacije u skladu sa članom 18. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

4. Ustavni sud je 23. marta 2004. godine ponovo zatražio od apelanta da precizira apelaciju u smislu člana 19. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda. Od apelanta je zatraženo da precizno navede konkretno odlučenje, koje bi bilo predmet apelacije u smislu člana 18. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da je apelacija bila neprecizna i nerazumljiva. Apelant nije dostavio odgovor.

5. Predmetni slučaj tiče se parničnih i izvršnih postupaka, koji su rezultat tužbe apelanta protiv firme PPG «Koka», iz Sanskog Mosta, na ime duga tuženog u iznosu od 13.162,50 KM, a koji predstavlja vrijednost koncentrata kojeg je apelant prodao tuženom. Po stanju spisa vođeno je više postupaka, koji su činjenično i pravno povezani.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

13. podnosilac zahtjeva/apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev/apelaciju;».

7. Predmetna apelacija nije precizirala tačne razloge povrede ustavnih prava, niti navela tačne sudske akte, koji bi bili predmet apelacije. Apelant je paušalno pobijao sva odlučenja koja su bila donesena od strane sudova, bez obzira na njihov stepen u smislu principa iscrpljivanja pravnih lijekova. Osim toga, apelant je u svojoj apelaciji pobijao dispozitive rješenja, da bi na kraju apelacije predložio ukidanje ne samo pobijanih rješenja nego i drugih sudskih akata, što je dodatno otežalo razumljivost same apelacije. Konačno, apelacija se paušalno poziva na različite članove Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, bez konkretnih razloga u ustavnopravnom kontekstu. S obzirom da je povodom predmetnog slučaja vođeno više postupaka pred redovnim sudovima, činjenično i pravno stanje je izuzetno komplikovano. Apelant je, u vezi s tim, imao obavezu da sistematki obrazloži činjenično i pravno stanje, potkrepljujući ga relevantnim dokazima.

8. S obzirom da je apelacija bila nerazumljiva i paušalna, Ustavni sud je u dva navrata, u skladu sa članom 19. stav 1. i članom 18. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda zahtijevao od apelanta da precizira svoju apelaciju i konkretizuje predmet apelacije, međutim, apelant nije postupio po zahtjevima Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. i člana 19. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-48/02 (Zlatna dolina" d.o.o. iz Sanskog… | Sudska praksa | Aktio