Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-25/03 (R. T.)

Odluka donesena 20. 12. 2003.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-25/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2003. godine, u predmetu broj AP 25/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija R. T., podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci, broj: KŽ-

111/02 od 17. septembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. R. T. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koju zastupa M. Š., advokat iz Nove Topole, podnijela je 10. januara 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci, broj: KŽ-111/02 od 17. septembra 2002. godine.

2. Apelantica je presudom Osnovnog suda u Gradišci, broj K-157/01 od 4. decembra 2001. godine, oglašena krivom za krivično djelo carinske prevare iz člana 280. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa joj je na osnovu istog zakonskog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca čije je izvršenje odloženo na vrijeme provjeravanja od jedne godine.

3. Istom presudom apelantica je obavezna do plati novčanu kaznu od 5.000 KM, a u izrečenu kaznu okrivljenoj je uračunata novčana kazna izrečena po rješenju Komisije za carinske prekršaje Carinarnice Banja Luka u iznosu od 2.765,00 KM te na ime paušala da plati iznos od 80 KM.

4. Protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Gradišci broj K-157/01 od 4. decembra 2001. godine, apelantica je izjavila žalbu Okružnom sudu u Banja Luci zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba krivičnog zakona i odluke o kazni. Žalbu je izjavio i osnovni javni tužilac u Gradišci, zbog odluke o kazni sa prijedlogom da se okrivljenoj izrekne bezuslovna kazna zatvora duža od četiri mjeseca i bez uračunavanja kazne izrečene za carinski prekršaj.

5. Okružni sud u Banja Luci donio je presudu broj Kž-111/02 od 17. septembra 2002. godine kojom je žalbu osnovnog javnog tužioca iz Gradiške odbacio kao neblagovremenu, a žalbu apelantice odbio kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrdio.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Na listu predmeta .... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: (...) (3). ako je protekao rok za podnošenje».

7. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom.

8. U ovom predmet konačna odluka, koja je po članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda relevantna za Ustavni sud, je presuda Okružnog suda u Banja Luci, broj: KŽ-111/02 od 17. septembra 2002. godine, kojom je žalba apelantice odbijena kao neosnovana, a žalba osnovnog javnog tužioca iz Gradiške odbačena kao neblagovremena i potvrđena presuda Osnovnog suda u Gradišci, broj K.157/01 od 4. decembra 2001. godine.

9. Kako je presuda Okružnog suda u Banja Luci broj KŽ-111/02 od 17. septembra 2002. godine, uručena apelantu 4. novembra 2002. godine, a apelacija podnesena Ustavnom sudu 10. januara 2003. godine, proizilazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavljaju apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja.

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-25/03 (R. T.) | Sudska praksa | Aktio