Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-67/01 (N. M.)

Odluka donesena 20. 12. 2003.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-67/01

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: Predsjednik, Mato Tadić, Zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Prof. Didier Maus, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2003. godine, u predmetu broj AP 67/01, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija N. M., podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj GŽ 21/01 od 23. maja 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Pelagićeva, podnio je 7. juna 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj GŽ 21/01 od 23. maja 2001. godine.

2. Apelant je 22. avgusta 2002. godine ponovo podnio apelaciju koja sadrži isto pitanje kao i prethodna apelacija. Ustavni sud je u smislu člana 25. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da se apelacije odnose na isto pitanje iz nadležnosti Ustavnog suda, odlučio da vodi jedan postupak pod brojem AP 67/01. Spojene su apelacije broj AP 67/01 i AP 32/02.

3. Osnovni sud Brčko Disktrikta Bosne i Hercegovine, u radnom sporu apelanta, protiv tuženog Javno osnovno državno preduzeće za poštanski saobraćaj Republike Srpske (u daljnjem tekstu: JODP za poštanski saobraćaj Republike Srpske), donio je 3. februara 2000. godine presudu broj P 339/99-I kojom je tužbeni zahtjev apelanta odbio kao neosnovan, imajući u vidu da je apelant na lični zahtjev, sa 40 godina penzijskog staža, penzionisan zbog ispunjenja uslova za penzionisanje u smislu člana 53. Zakona o radnim odnosima. Tužbenim zahtjevom apelant je tražio da se poništi rješenje preduzeća PTT saobraćaja Brčkog broj 649/93 od 4. decembra 1993. godine, o prestanku radne obaveze i rješenje Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Bijeljina o penzionisanju, te da ga tuženi JODP za poštanski saobraćaj Republike Srpske, Radna jedinica Brčko, vrati u radni odnos i da mu isplati lične dohotke kao da je radio, počev od dana prestanka radne obaveze, pa do početka rada.

4. Povodom žalbe apelanta, Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, 23. maja 2001. godine, donio je presudu, broj GŽ 21/01 kojom je potvrdio prvostepenu presudu.

5. Iz sudskog spisa broj GŽ 2/01, koji je na traženje Ustavnog suda Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine dostavio 9. decembra 2002. godine, proizilazi: apelant je nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu podnio i reviziju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj GŽ 21/01 od 25. maja 2001. godine. Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, 7. marta 2002. godine, donio je rješenje broj 339/99-I kojim je reviziju apelanta odbacio kao neblagovremenu.

6. Povodom žalbe apelanta na navedeno rješenje, Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, 29. aprila 2002. godine, donio je rješenje broj GŽ 135/02 kojim je potvrdio rješenje Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 339/99-I od 7. marta 2002. godine.

7. Prema članu 382. i 385. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, u sporovima iz radnih odnosa, revizija je dozvoljen pravni lijek. Ta revizija omogućava ispitivanje pravnosnažne presude, između ostalog i zbog pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje apelant u svojoj apelaciji podnijetoj Ustavnom sudu.

8. U apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu, apelant ističe da je «otjeran u penziju sa 60 godina starosti umjesto sa 65 godina», tražeći da se osporena presuda ukine i vrati na ponovni postupak, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što je u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

9. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

“Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.” Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje. ...»

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plačanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom.

12. U konkretnom slučaju, apelant je apelaciju Ustavnom sudu podnio prije nego što je blagovremeno iskoristio zakonsku mogućnost na reviziju kao dozvoljen pravni lijek, koji je adekvatan da ispita osporenu presudu, između ostalog i u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

13. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu i člana 12. stav 1. prema kojima će Ustavni sud odlučivati samo o apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio da apelaciju ne stavi na listu predmeta za odlučivanje zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

14. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-67/01 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio