Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-48/00 (B.H.)

Odluka donesena 20. 12. 2003.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-48/00

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: Predsjednik, Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Prof. Didier Maus, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2003. godine, u predmetu broj AP-48/00, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija B. H., podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj P-1062/98 od 13. marta 2001. godine i rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-553/01 od 15. novembra 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. B. H. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bijeljine, podnio je 14. septembra 2000. godine apelaciju, a zatim 6. decembra 2000., 8. februara 2001., 7. aprila i 29. jula 2003. godine, dopunu apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj P-1062/98 od 13. marta 2001. godine i rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-553/01 od 15. novembra 2001. godine.

2. Apelant navodi da je u Ugostiteljskom preduzeću «Balkan» u Bijeljini radio od 17. juna 1966. godine. Krizni štab ovog preduzeća, 26. juna 1992. godine, donio je Odluku o upućivanju radnika na korišćenje odsustva bez naknade na neodređeno vrijeme počev od 30. juna 1992. godine. Ovom odlukom, apelant i još 23 radnika Preduzeća, upućeni su na korišćenje odsustva. U toku rata, rješenjem Ministarstva odbrane, je bio raspoređen na radnu obavezu, a zatim i zatočen zajedno sa svoja dva sina u logoru Batković.

3. Nakon rata, tj. 30. novembra 1998. godine apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu u Bijeljini. Nezadovoljan tokom postupka pred sudom, traži da Ustavni sud obaveže Preduzeće u kome je radio da mu naknadi 10.000 KM, da mu se prizna radni staž, da se vrati na posao, odnosno da se uplate odgovarajući doprinosi da bi dobio odgovarajuću penziju. Apelant takođe ukazuje da su «stari radnici» preduzeća ostali, a da su Muslimani dobili otkaz i niko ih nije pozivao da rade, pa ukazuje na određene diskriminacije prema njemu.

4. U toku razmatranja apelacije Ustavnom sudu dostavljen je spis Osnovnog suda u Bijeljini broj P-1062/98, pa slijedi: Osnovni sud u Bijeljini nakon održane rasprave donio je 13. marta 2001. godine rješenje broj P-1062/98 kojim se tužba apelanta radi vraćanja na posao odbacuje. Okružni sud u Bijeljini, odlučujući po žalbi apelanta protiv rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, donio je 15. novembra 2001. godine rješenje broj Gž-553/01 kojim se žalba apelanta odbija, a pobijano rješenje Osnovnog suda u Bijeljini potvrđuje.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

“Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.” Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda:

«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje. ...»

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plačanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom.

8. U konkretnom slučaju, radi se o radnom sporu. Prema članu 382. Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ», br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 27/90 i «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 17/93, 14/94 i 32/94) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih rješenja, revizija je uvijek dozvoljena i u sporovima iz radnih odnosa. Apelacija, prema stanju spisa Osnovnog suda u Bijeljini, broj P-1062/98, nije izjavljena.

9. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu entiteta.

10. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu i člana 12. stav 1. prema kojima će Ustavni sud odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje, Ustavni sud je riješio da apelaciju ne stavi na listu predmeta za odlučivanje zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

11. Na osnovu izloženog, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-48/00 (B.H.) | Sudska praksa | Aktio