Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1236/05 (D. B. i Hercegovina)
Odluka donesena 20. 12. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1236/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 12. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine, u predmetu broj AP-1236/05, rješavajući zahtjev Države Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Države Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Država Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je, 31. maja 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-44/04 od 12. augusta 2004. godine, rješenja Općinskog suda I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-23100/02 od 18. septembra 2003. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj I-23100/02 od 30. decembra 2002. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio provođenje izvršnog postupka po izvršnom prijedlogu podnesenom protiv apelanta, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Općinskog suda, broj I-23100/02 od 18. septembra 2003. godine. Navedenim rješenjem Općinskog suda odbijen je prigovor apelanta, čime je ostalo na snazi rješenje o izvršenju Općinskog suda, broj I-23100/02 od 30. decembra 2002. godine, kojim je određeno predloženo izvršenje presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-15/99 od 14. septembra 2000. godine. Apelant je navedenom pravosnažnom presudom obavezan da tražioca izvršenja, Biljanu Vučković iz Pala, vrati u radni odnos, da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa počev od 25. decembra 1998. godine, do povratka na posao, pa prema tome da joj naknadi i neisplaćene plate sa doprinosima.
3. U apelaciji se naglašava da je osporenim rješenjima povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Apelant navodi da je Pravna služba Vijeća ministara bila ovlaštena, prema Odluci Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 22. aprila 1999. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 5/99), za zastupanje apelanta, do formiranja odgovarajuće institucije za njegovo zastupanje pred sudovima i drugim organima. Pravobranilac i njegovi zamjenici imenovani su Odlukom Vijeća ministara od 27. marta 2003. godine, a Pravobaranilaštvo je počelo sa radom 1. juna 2003. godine.
5. Apelant ističe da Općinski sud, Pravnoj službi Vijeća ministara, uz rješenje o izvršenju, osim prijedloga povjerioca, nije dostavio niti jedan akt iz kojeg bi se dalo zaključiti kako je podnesak povjerioca kojim pokreće postupak izvršenja kod Osnovnog suda prihvaćen i kako je o istom odlučio Općinski sud. Također, Pravna služba Vijeća ministara nikada ranije nije primila niti jedno pismeno kojim bi tuženi u sporu, a sada dužnik apelant, bio pozvan na raspravu. Zbog toga je Pravna služba Vijeća ministara zatražila odgodu izvršenja do izbora Pravobranilaštva, zatim istakla prigovor da apelant nije adekvatno zastupan po zakonskom zastupniku kao i da Vijeću ministara nije dostavljen niti jedan poziv suda za raspravu (misli se na parnični postupak koji je prethodio izvršenju). Što se tiče izvršnog postupka pred Općinskim sudom, apelant ističe da ga je taj sud onemogućio da učestvuje u izvršnom postupku na način što mu nije dostavio niti izvršnu ispravu, niti dokumentaciju na osnovu koje je preuzeo predmetno izvršenje od Osnovnog suda u Sokocu. Apelant na kraju predlaže da zbog navedenih propusta Ustavni sud usvoji predloženu privremenu mjeru.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnog kršenja ustavnog prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo vrstu, obim ili intenzitet štete koja bi nastupila provođenjem izvršnog postupka po izvršnom prijedlogu predlagača. Osim toga, Ustavni sud naglašava da se u konkretnom slučaju apelant suočava sa izvršenjem, na temelju pravosnažne sudske presude. Izvršenje pravosnažnih sudskih odluka je u skladu sa principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić