Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-1041/04 (M.M.)

Odluka donesena 22. 04. 2005.

  • Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1041/04

Apelacija

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti

22. 04. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić, prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj, 22. aprila 2005. godine u predmetu broj AP-1041/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

RJEŠENJE

Odbija se kao neosnovan zahtjev M. M., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-1041/04 od 18. januara 2005. godine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Rudog, podnijela je, 17. februara 2005. godine, zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za preispitivanje odluke Ustavnog suda broj AP-1041/04 od 18. januara 2005. godine.

2. Apelantica je, 24. novembra 2004. godine, podnijela apelaciju Ustavnom sudu, kojom je osporavala presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-138/02 od 28. marta 2003. godine.

3. Apelantica je 18. juna 2003. godine podnijela aplikaciju Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom), koja je zavedena pod brojem CH/03/14268, protiv iste odluke, ali to nije navela u svojoj apelaciji Ustavnom sudu.

4. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-1041/04 od 18. januara 2005. godine, kojom je odbacio apelaciju kao nedopuštenu. Ustavni sud je u toj odluci zaključio slijedeće: «Kako je apelantici, 13. juna 2003. godine, uručena pobijana presuda, a apelacija Ustavnom sudu podnijeta 24. novembra 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.»

5. U zahtjevu za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, apelantica navodi da je nesporno da je osporenu presudu primila 13. juna 2003. godine, ali da je, 18. juna 2003. godine, podnijela aplikaciju Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom), koja je zavedena pod brojem CH/03/14268, o kojoj još nije odlučeno. Apelantica smatra da je podnošenjem aplikacije Domu ispoštovala rok od 60 dana od primitka osporene presude, za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, te predlaže da Ustavni sud preispita svoju odluku o dopustivosti AP-1041/04 od 18. januara 2005. godine.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP- 1041/04 od 18. januara 2005. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase: "Član 71. (1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke. (2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda. [...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici. [...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»

7. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.

8. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 18. januara 2005. godine, a zahtjev podnesen 17. februara 2005. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

9. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.

10. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se bazira zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud u vezi s tim, ističe da zahtjev za preispitivanje sam po sebi nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. Na Ustavnom sudu je da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.

11. U pogledu razmatranja osnovanosti konkretnog zahtjeva za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, iz sadržaja zahtjeva za preispitivanje, proizilazi da su navodi u zahtjevu za preispitivanje takvi da ne bi mogli dovesti do drugačije odluke u pogledu dopustivosti apelacije. Apelantica je bila dužna da u apelaciji Ustavnom sudu naznači da je po istom pitanju podnijela aplikaciju Domu za ljudska prava, ali bi i u tom slučaju njena apelacija bila odbačena kao nedopustiva, samo iz drugog osnova, odnosno ne iz razloga što je podnijeta nakon proteka roka od 60 dana od prijema osporene presude, nego upravo iz razloga što se po istom pitanju već vodi postupak pred Domom za ljudska prava. Navod apelantice, da se datum kada je ona podnijela aplikaciju Domu treba smatrati kao datum podnošenja apelacije Ustavnom sudu, je neosnovan iz razloga što su u vrijeme podnošenja aplikacije Domu, Dom i Ustavni sud postojali kao dva nezavisna sudska tijela, te je svaki od njih imao svoja pravila vezano za rokove za podnošenje aplikacije, odnosno apelacije. Prema tome, u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije navedena ni jedna nova činjenica u odnosu na apelaciju, odnosno ni jedna činjenica koja bi po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na drugačiji ishod konkretnog ustavnosudskog spora . Ustavni sud zaključuje da zahtjev za preispitivanje ne sadrži nikakve nove činjenice, informacije ili dokumente, koji bi imali odlučujući utjecaj na odluku Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži i ne predstavljaju osnov za preispitivanje navedene odluke, jer i da je Ustavnom sudu bila poznata okolnost da je apelantica prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu po istom pitanju podnijela aplikaciju Domu za ljudska prava, njena bi apelacija bila odbačena kao nedopustiva.

12. Iz navedenih razloga, na prijedlog Malog vijeća ustavnog suda, a polazeći od odredaba člana

71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio jednoglasno kao u dispozitivu ovog rješenja.

13. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-1041/04 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio