Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-146/05 (DOO „Vondra & Hadžić“)

Odluka donesena 20. 12. 2005.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-146/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine, u predmetu broj AP-146/05, rješavajući apelaciju DOO „Vondra & Hadžič“ Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO “Vondra & Hadžić ”, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž-122/04 od 30. novembra 2004. i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj U/I-1656/04 od 30. augusta 2004. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO “Vondra & Hadžić ”, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž-122/04 od 30. novembra 2004. i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj U/I-1656/04 od 30. augusta 2004. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO „Vondra & Hadžić“ (u daljnjem tekstu: apelant), iz Cazina, kojeg zastupa Sulejman Hadžić, advokat iz Tuzle, podnio je, 25. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj GŽ-122/04 od 30. novembra 2004. i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U/I-1656/04 od 30. augusta 2004. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U/I-1656/04 od 30. augusta 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, broj GŽ-122/04 od 30. novembra 2004. godine, odbačena je kao neuredna apelantova prijava za upis u sudski registar osnivanja subjekta upisa, jer apelant nije u roku dostavio uvjerenje porezne uprave da Sulejman Hadžić, kao jedan od osnivača apelanta, na računima druge dvije firme čiji je također osnivač i većinski vlasnik, nema nepodmirenih poreza i doprinosa. Apelant je u žalbi Vrhovnim sudu naveo da je Sulejman Hadžić slovenački, a ne bosanski državljanin te da se nije mogao upis apelanta u sudski registar uslovaljavati dostavljanjem traženog uvjerenja. Vrhovni sud je u rješenju od 30. novembra 2004. godine naveo da, u smislu člana 6. Uredbe o upisu u sudski registar pravnih osoba koje obavljaju privrednu djelatnost („Službene novine Federacije BiH“, broj 12/00), uvjerenje nadležne poreske uprave treba dostaviti svaki osnivač subjekta upisa bez obzira na svoje državljanstvo.

3. Apelant je naveo da mu je u postupku pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Ervopske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da Kantonalni sud nije mogao uslovljavati upis u sudski registar apelanta traženjem podataka o neizmirenim porezima i doprinosima za druge dvije firme, jer se u konkretnom slučaju kao osnivač apelanta pojavljuje slovenski državljanin Sulejman Hadžić.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo, mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenih članova u konkretnom slučaju.

6. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

7. Ustavni sud je u svojoj praksi, u predmetu U-13/00, zaključio «S obzirom da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, te da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka, ne postoji mogućnost da se u takvom postupku odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika u postupku. [...] Pitanje da li je prenos vlasničkog udjela na tri društva izvršen na legalan način [...] može biti odlučeno redovnim postupkom između strana.» (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-13/00 od 29. septembra 2000. godine). Također, u predmetu, broj U-20/01, u kojem je apelant, u pogledu prava na pravično suđenje, smatrao da je registarski sud izvršio upis na osnovu nelegalne odluke kojom je on razriješen dužnosti direktora i na osnovu nepotpune dokumantacije, Ustavni sud zaključio «da se ne može smatrati za postupak upisa, na koji se apelant žali, da se tiče određivanja njegovih građanskih prava i da narušava njegova građanska prava i da član 6. Evropske konvencije, stoga, nije primjenjiv na taj postupak. S druge strane, apelant je na raspolaganju imao druge postupke u kojima je pred sudom moglo biti određeno da li je on bio zakonito razriješen svoje funkcije.» (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-20/01 od 4. maja 2001. godine).

8. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da u postupku po apelantovoj prijavi za upis u sudski registar, koji apelant osporava nije odlučivano o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Stoga, garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani, jer u postupku rješavanja po njegovom zahtjevu za upis u sudski registar ni na koji način nije odlučivano o njegovim imovinskim pravima.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-146/05 (DOO „Vondra & Hadžić“) | Sudska praksa | Aktio