Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-184/05 (M. T.)

Odluka donesena 20. 12. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-184/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine, u predmetu broj AP-184/05, rješavajući apelaciju Miroslavke Topalović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslavke Topalović, podnesena zbog odbijanja poslodavca da joj prizna radni staž, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslavka Topalović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Petrova, podnijela je, 5. januara 2005. godine, prijavu o navodnoj povredi ljudskih prava Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu. U skladu sa članom 5. Sporazuma koje su potpisale strane 25. septembra 2003. godine, prijava je proslijeđena Ustavnom sudu i zavedena kao apelacija 2. februara 2005 godine. Apelacija je podnesena zbog odbijanja apelantičinog poslodavca, Tvornice papirne ambalaže „Grafopak“ dd Gračanica (u daljnjem tekstu: poslodavac), da joj prizna radni staž od 1992. godine.

2. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

3. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

4. Apelantica je navela da je vraćena na posao kod poslodavca po odluci Kantonalnog suda iz Tuzle, ali da direktor neće da joj „poveže“ staž od 1992. godine, odnosno da „joj priznaje obaveze samo od podnošenja zahtjeva, 2. februara 2000. godine, što joj umanjuje uslove za penziju.“ Proizilazi iz apelacije da apelantica protiv poslodavca nije pokrenula sudski postupak u cilju ostvarenja svojih prava na koja ukazuje u apelaciji, kako bi došla do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet preispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

5. Ustavni sud je utvrdio da je apelantica, osim apelacije, dostavila Ustavnom sudu i aplikaciju koju je ranije podnijela Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu. Utvrđeno je da je po aplikaciji Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, 2. augusta 2004. godine, donio odluku o prihvatljivosti. Međutim, zahtjev Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu nije istovjetan zahtjevu iz apelacije Ustavnom sudu u smislu člana 16. stav 4. tačka 12. Pravila Ustavnog suda.

6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-184/05 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio