Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-866/04 (S.T.)
Odluka donesena 22. 04. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-866/04
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
22. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 22. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-866/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev S. T., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP- 866/04 od 30. novembra 2004. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. S. T. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lopara, podnio je, 14. decembra 2004. godine, zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj AP-866/04 od 30. novembra 2004. godine.
2. Ustavni sud je odlukom, broj AP-866/04 od 30. novembra 2004. godine, odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanta, podnesenu protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci, broj I-5357/01 od 20. februara 2002. godine, jer je postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, sa identičnim zahtjevom pokrenut prije nego što je apelacija podnesena Ustavnom sudu.
3. Apelant u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, traži da Ustavni sud izmijeni svoju odluku i da odluči o apelaciji u meritumu. Navodi da je pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu podnio aplikaciju protiv drugog rješenja i to rješenja Osnovnog suda u Bjeljini broj I-386/02 od 21. marta 2002. godine.
«Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je pokrenut postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu sa identičnim zahtjevom, prije nego što je zahtjev upućen Ustavnom sudu i stav Ustavnog suda da u slučaju istovjetnog zahtjeva upućenog Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet rješava institucija koja je prije primila apelaciju (vidi rješenja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 30/00 od 16. decembra 2000. godine i AP 69/00 od 23. marta 2001. godine), Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Ustavni sud je apelaciju odbacio kao nedopuštenu jer je pokrenut postupak pred Domom za ljudska prava Bosne i Hercegovine, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.»
4. Apelant u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, traži da Ustavni sud izmijeni svoju odluku i da odluči po apelaciji koju je podnio protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj I-5357/01 od 20. februara 2002. godine. Navodi da je pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu pokrenut postupak protiv rješenja Osnovnog suda u Bjeljini broj I-386/02 od 21. marta 2002. godine, a ne protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj I-5357/01 od 20. februara 2002. godine.
5. Ustavni sud je, prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, pošao od odredbe člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koja, u relevantnom dijelu, glasi:
"Član 71.
(1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.
(2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.
[...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
6. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
7. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 30. novembra 2004. godine, a zahtjev podnesen 14. decembra 2004. godine, Ustavni sud smatra da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
9. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se bazira zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud u vezi s tim, ističe da zahtjev za preispitivanje sam po sebi nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. Na Ustavnom sudu je da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.
10. U pogledu razmatranja konkretnog zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da su netačni navodi koje iznosi apelant u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda. Uvidom u spis Doma za ljudska prava u Bosni i Hercegovini broj CH/03/14817-P, utvrđeno je da je apelant podnio aplikaciju, 17. novembra 2003. godine, protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci, broj I-5357/01 od 20. februara 2002. godine. Dakle, protiv istog rješenja protiv kojeg je podnio i apelaciju Ustavnom sudu, 20. oktobra 2004. godine. Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za preispitivanje ne odnosi na nove pravno relevantne činjenice, koje bi nalagale bitno drugačiju odluku. Razmatrajući suštinu i utemeljenost konkretnog zahtjeva, Ustavni sud konstatuje da se zahtjev temelji i poziva na činjenicama i dokazima koji su već razmatrani prilikom donošenja osporene odluke i koje je Ustavni sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o dopustivosti predmetne apelacije, kao i da je dao odgovarajuće razloge za svoju odluku.
11. Na temelju navedenog proizilazi da apelant, u prilog utemeljenosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije dostavio dokaze koji bi bili osnov za zaključak da su se u ovom slučaju stekli svi pravno valjani uvjeti predviđeni članom 71. Poslovnika Ustavnog suda, za drugačiju odluku o dopustivosti predmeta. Ustavni sud, naprotiv, smatra da navodi iz zahtjeva, po svojoj prirodi, sadržini i svom značenju, ne predstavljaju dovoljan pravni osnov za drugačiju odluku Ustavnog suda o dopustivosti ovog predmeta, odnosno za usvajanje predmetnog zahtjeva.
12. Polazeći od navedenog, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, u skladu sa članom 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić