Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-774/04 (R.D. i dr.)
Odluka donesena 20. 12. 2005.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Lišavanje imovine
- Pristup sudu
- Proporcionalnost
- Šta se smatra imovinom
- Član I/2. Ustava BiH
- Arbitraža
- Miješanje u imovinu
- Propisano zakonom
- Pravično suđenje - nezavisan sud
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-774/04
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 774/04, rješavajući apelaciju Runić Dušanke, Radmile, Miloša i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
Usvaja se apelacija Runić Dušanke, Radmile i Miloša; Tešić Svetozara; Vođević Borke i Đorđević Slavoljuba; Novaković Jordane, mldb. D., mldb. B. i P., Arnautalić Fikreta, Anđelke i Damira; Lalovac Mileve, Aleksandre, Aleksandra, Boška i Bojane; Radović Željke, mldb. N. i mldb. U.; Krunić Dese, Mome i Mitrić rođ. Krunić Mile;
Vojnović Gojka, Jele i Dijane; Đajić Jelke, Milana i Drakul Milene;
Vuković Novice i Mitre; Šušić Radislavke i Blagojević Zoranke;
Živanović Cmilje, Nemanje, Jelene i Milice; Jukić Radenke, Pavlović Ljiljane, Škobo Slave i Nebojše; Ikonić Marice, Bože, Branislava i Đurović rođ. Ikonić Milke; Kekić Dušanke, Žakline, Brane i Gorana;
Brđanin Radojke i mldb. S.; Kunarac Dragice, mldb. M. i mldb. M.;
Drakul Novke, mldb. D. i R.; Blagojević Vinke i mldb. D.; Kovačević Vinke, Tatjane i Maje; Mićević Mare, Slaviše i Vesne; Drakul Dušanke, Nebojše, Nataše i Gospave; Trifković Dragice, Zorana i Vrećo rođ. Trifković Božidarke; Milanović Radojke, mldb. Lj., Milosava, Koviljke i Nevenke; Bojat Ljubice, Miomira, Budimke i Rupčić Rade; Miletić Milice, Radosava i Radmile; Milić Jelice, Snežane i mldb. M.; Ivanović Dušanke, Danijele, Marine i Nikodije;
Matović Doke, Spomenke i Gostimirke; Samardžija Radinke, mldb.
B., mldb. D. i K.; Simović Anđelka, Milojke i Vere; Milinković Nade, mldb. M., mldb. M., mldb. Đ. i B.; Pljevaljčić Dragice, Siniše i Sonje;
Živanović Rose, mldb. S., mldb. S. i J.; Ćosović Bosiljke, Neđe, Milorada i Milanke; Ćosović Savke, Petroslava, Stojanke i Kovač rođ.
Ćosović Lenke; Trivković Vide, mldb. T. M., A. i S.; Paprica Gospave, Vladimira i Nade; Nogo Mile, mldb. M., mldb. J., mldb. M., V. i A.; Šarović Svetlane, mldb. V., M. i R.; Đurović Vasilije, Vladimira i Riste; Janković Dragice i Slavojke; Jegdić Stoje, Željka, Damjana i Danice; Milinković Nade, Miroslava i Danka; Radanović Milanke, Ivone i Mare; Tijanić Rodoljuba, Vukosave i Vesne;
Radović Bosiljke, Biljane, Tatjane, Milosava i Mare; Mrgud Darinke, Darka i Slaviše; Kovač Zorke, Stevana i Radičević Dane; Blagojević Bose, Mila, Srđana i Milke; Vladičić Gospave, Desanke i Drakul Milanke; Jovović Zlate, mldb. Đ. i mldb. J.; Popović Anđe, Nebojše, Olivere i Milke; Mandžo Milosave, Brankice, Nebojše, Dare i Snežane; Ćalasan Dušanke, mldb. M., D. i M.; Kovač Veljka, Milene i Mirjane; Burilo Slavojke, Dragiše i Nebojše; Mališ Dragice, mldb. J. i mldb. M.; Krsmanović Svetlane, mldb. A. i mldb. G.; Marić Vesne, mldb. J., mldb. M. i Marić Fime; Krsman Vukašina i Ljiljane; Kovač Mirka i Cmilje; Govedarica Drage, Danijele, Ognjena, Milana i Dese;
Stanković Jelice, Vanje i Vladimira; Vujičić Miloša i Duška; Radović Slavke, Mirjane i Gojka; Mandić Radomirke, mldb. I. i mldb. D. i J.;
Muminović Dane i mldb. N.; Davidović Jove, Milijane, mldb. M., i mldb. S.; Simović Katice, mldb. B., mldb. J., S. i B.; Burilo Milanke, mldb. D. i mldb. J.; Đoković Dragice i mldb. S.; Vujičić Ljiljane i mldb. J.; Radović Nataše, mldb. J., mldb. Đ. i K.; Lukić Đuje, Dragana, Pere, Blaže i MiloradaTodorović Kristine, Ivane i Dragane;
Krunić Svetozara i Danice; Filipović Milomirke i mldb. J.; Bilinac Perse, Nebojše, Nedeljka i Vesne; Davidović Slobodanke, Rose, Rajke, Branke, Jovanke, Dragana i Milanović Radojke; Đajić Neđe i Mare; Ognjenović Branke i mldb. M.; Šolaja Dobrile, Miodraga, Jele i Drakul Olivere; Vujičić Nevenke, Slađane, Sanje i Saše; Antić Kriste, Branke i Drakul rođ. Antić Branke; Vuković Dragice, Zorice, mldb.
V. i mldb. M.; Pejović Milene, mldb. B., mldb. D., P. i V.; Ikonić Biljane, mldb. D., mldb. D., M. i M.; Svorcan Veljka, Milosave i Sonje; Lučić Mitra i Milene; Radanović Kose, Gavrila i Vujičić Nade;
Simović Savke i Ljube; Marić Vladimirke, Mladena i Milivoja;
Janković Rose, mldb. Ž., mldb. Ž., mldb. B., Z. i D.; Drakul Zorice, mldb. M., mldb. N., S. i I.; Filipović Jelke, mldb. A., mldb. Nj., S. i J.;
Šain Milene, Snežane i Mirka; Todović Ranke, Vesne, Gordane, mldb.
Ž. i B.; Milanović Stanice, Mirjane, Milana i Đurđe; Janković Svjetlane; Pašić Nade, mldb. D. i L.; Marković Biljane, mldb. F. i R.;
Janković Jelisavke, mldb. B., G., R. i C.; Obradović Dušanke, Nataše, mldb. S. i A.; Vukolić Radojke, Jelene, Zorana, Dragane i Vojke;
Vuković Rade, Slobodana, Slobodane, Bogdane i Milice; Simović Budimira, Jelenke, Zorice i Slavice; Savić Dušanke, Vidoja i Vitomira; Simović Milje, mldb. R., A., R. i V.; Božović Marinka;
Kulić Dobrinke, Branke i Danke; Boljanić Biljane i mldb. Đ.;
Vuković Stanojke, mldb. B., mldb. Ž.i S.; Marić Kose, Danice i Verice; Kovač Jadranke i mldb. M.; Elez Snežane, mldb. N., mldb. N., G., B. i R.; Antunović Vere, Bojane, mldb. S., S., M. i M.; Kovač Vinke, mldb. B. i mldb. N.; Trivković Slavke, Stele i Milana; Palović Milke, Miroslava, Miodraga i Žarka; Nastić Danice, Olivere i Ivane;
Vrećo Rose; Avdalović Slavice i Miroslava; Đurović Stanojke i Simović Ane; Kočović Milene, mldb. S. i mldb. S.; Zarić Perse, mldb.
I. i mldb. N.; Lečić Miodraga; Filipović Miloša; Vrećo Dobrila;
Radović Velimira; Sokolović Veljka; Vuković Jovanke, Stjepana i Sanje; Ćosović Dragomira i Anice; Ćosović Radojke i Milomirke;
Džilit Draga; Popović Mirka i Gordane; Stanojević Miodraga, Stanojke, Svjetlane, Snježane i Slađana; Popržen Milorada; Vuković Milojice; Radović Željka; Drakul Nevenke, Željka, Zorana, Rašević Spomenke i Stojanović Željke; Ćosović Danice; Mastilo Relje, Goje, Milana i Rajka; Bilinac Vase i Anice; Čepić Radenka, Milke, Branislava, Slađane, Suzane, Ratomira i Milkanović Gospave;
Stanojević Radenka; Janjić Gavre; Drakul Bosiljke; Drakul Jelenke;
Blagojević Radojke, Slobodanke, Slavenke i Vukosave; Kunarac Vasilija i Milanke; Drinjak Gojka i Zorke; Ognjenović Radmile, Vojke, Vladimira i Sime; Stanković Ivanke, mldb. S., mldb. V., Ž. i D.; Drakul Momirke, mldb. S. i mldb. N.; Tadić Vidosave, mldb. M., M. i Z.; Škobo Jola i Stoje; Obrenović Mile; Komlenović Dragomirke, mldb. O., mldb. Đ. i S.; i Papović Ilinke, mldb. I., mldb. I. i V..
Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske da bi se osigurala ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.
Na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od 90 dana od dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su podnijeli sljedeći apelanti: Runić Dušanka, Radmila i Miloš iz Banje Luke, 30. augusta 2004. godine; Svetozar Tešić iz Lopara, 24. septembra 2004. godine; Borka Vođević i Slavoljub Đorđević iz Banje Luke, 24. decembra 2004. godine; Novaković Jordana, mldb. D., mldb. B. i P., 8. februara 2005. godine, Arnautalić Fikret, Anđelka i Damir, koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, 28. februara 2005. godine; zatim 28. marta 2005. godine: Lalovac Mileva, Aleksandra, Aleksandar, Boško i Bojana; Radović Željka, mldb. N. i mldb. U.; Krunić Desa, Momo i Mitrić rođ. Krunić Mila; Vojnović Gojko, Jela i Dijana; Đajić Jelka, Milan i Drakul Milena; Vuković Novica i Mitra; Šušić Radislavka i Blagojević Zoranka; Živanović Cmilja, Nemanja, Jelena i Milica; Jukić Radenka, Pavlović Ljiljana, Škobo Slava i Nebojša; Ikonić Marica, Božo, Branislav i Đurović rođ. Ikonić Milka; Kekić Dušanka, Žaklina, Brana i Goran; Brđanin Radojka i mldb. S.; Kunarac Dragica, mldb. M. i mldb. M.; Drakul Novka, mldb. D. i R.; Blagojević Vinka i mldb. D.; Kovačević Vinka, Tatjana i Maja; Mićević Mara, Slaviša i Vesna; Drakul Dušanka, Nebojša, Nataša i Gospava; Trifković Dragica, Zoran i Vrećo rođ. Trifković Božidarka; Milanović Radojka, mldb. Lj., Milosav, Koviljka i Nevenka; Bojat Ljubica, Miomir, Budimka i Rupčić Rada; Miletić Milica, Radosav i Radmila; Milić Jelica, Snežana i mldb. M.; Ivanović Dušanka, Danijela, Marina i Nikodija; Matović Doka, Spomenka i Gostimirka; Samardžija Radinka, mldb. B., mldb. D. i K.; Simović Anđelko, Milojka i Vera; Milinković Nada, mldb. M., mldb. M., mldb. Đ. i B.; Pljevaljčić Dragica, Siniša i Sonja; Živanović Rosa, mldb. S., mldb. S. i J. Ćosović Bosiljka, Neđo, Milorad i Milanka; Ćosović Savka, Petroslav, Stojanka i Kovač rođ. Ćosović Lenka; Trivković Vida, mldb. T. M., A. i S.; Paprica Gospava, Vladimir i Nada; Nogo Mila, mldb. M., mldb. J., mldb. M., V. i A.; Šarović Svetlana, mldb. V., M. i R.; Đurović Vasilije, Vladimir i Risto; Janković Dragica i Slavojka; Jegdić Stoja, Željko, Damjan i Danica; Milinković Nada, Miroslav i Danko; Radanović Milinka, Ivona i Mara; Tijanić Rodoljub, Vukosava i Vesna; Radović Bosiljka, Biljana, Tanja, Milosav i Mara; Mrgud Darinka, Darko i Slaviša; Kovač Zorka, Stevan i Radičević Dana; Blagojević Bosa, Mile, Srđan i Milka; Vladičić Gospava, Desanka i Drakul Milanka; Jovović Zlata, mldb. Đ. i mldb. J.; Popović Anđa, Nebojša, Olivera i Milka; Mandžo Milosava, Brankica, Nebojša, Dara i Snežana; Ćalasan Dušanka, mldb. M., D. i M.; Kovač Veljko, Milena i Branka; Burilo Slavojka, Dragiša i Nebojša; Mališ Dragica, mldb. J. i mldb. M.; Krsmanović Svetlana, mldb. A. i mldb. G.; Marić Vesna, mldb. J., mldb. M. i Marić Fima; Krsman Vukašin i Ljiljana; Kovač Mirko i Cmilja; Govedarica Draga, Danijela, Ognjen, Milan i Desa; Stanković Jelica, Vanja i Vladimir; Vujičić Miloš i Duško; Radović Slavka, Mirjana i Gojko; Mandić Radomirka, mldb. I. i mldb. D.; Muminović Dana i mldb. N.; Davidović Jovo, Milijana, mldb. M., i mldb. S.; Simović Katica, mldb. B., mldb. J., S. i B.; Burilo Milanka, mldb. D. i mldb. J.; Đoković Dragica i mldb. S.; Vujičić Ljiljana i mldb. J.; Radović Nataša, mldb. J., mldb. Đ. i K.; Todorović Kristina, Ivana i Dragana; Krunić Svetozar i Danica; Filipović Milomirka i mldb. J.; Bilinac Persa, Nebojša, Nedeljka i Vesna; Davidović Slobodanka, Rosa, Rajka, Branka, Jovanka, Dragan i Milanović Radojka; Đajić Neđo i Mara; Ognjenović Branko i mldb. M.; Šolaja Dobrila, Miodrag, Jela i Drakul Olivera; Vujičić Nevenka, Slađana, Sanja i Saša; Antić Krista, Branka i Drakul rođ. Antić Branka; Vuković Dragica, Zorica, mldb. V. i mldb. M.; Pejović Milena, mldb. B., mldb. D., P. i V.; Ikonić Biljana, mldb. D., mldb. D., M. i M.; Svorcan Veljko, Milosava i Sonja; Lučić Mitat i Milena; Radanović Kosa, Gavrilo i Vujičić Nada; Simović Savka i Ljubo; Marić Vladimirka, Mladen i Milivoje; Janković Rosa, mldb. Ž., mldb. Ž., mldb. B., Z. i D.; Drakul Zorica, mldb. M., mldb. N., S. i I.; Filipović Jelka, mldb. A., mldb. Nj., S. i J.; Šain Milena, Snežana i Mirko; Todović Ranka, Vesna, Gordana, mldb. Ž. i B.; Milanović Stanica, Mirjana, Milan i Đurđa; Janković Svjetlana; Pašić Nada, mldb. D. i L.; Marković Biljana, mldb. F. i R.; Janković Jelisavka, mldb. B., G., R. i C.; Obradović Dušanka, Nataša, mldb. S. i A.; Vukolić Radojka, Jelena, Zoran, Dragana i Vojka; Vuković Rada, Slobodan, Slobodana, Bogdan i Milica; Simović Budimir, Jelenka, Zorica i Slavica; Savić Dušanka, Vidojr i Vitomir; Simović Milja, mldb. R., A., R. i V.; Božović Marinko; Kulić Dobrinka, Branka i Danka; Boljanić Biljana i mldb. Đ.; Vuković Stanojka, mldb. B., mldb. Ž. i S.; Marić Kosa, Danica i Verica; Kovač Jadranka i mldb. M.; Elez Snežana, mldb. N., mldb. N., Gavro, Bojana i Radomir; Antunović Vera, Bojana, mldb. S., S., M. i M.; Kovač Vinka, mldb. B. i mldb. N.; Trivković Slavka, Stela i Milan; Palović Milka, Miroslav, Miodrag i Žarko; Nastić Danica, Olivera i Ivana; Vrećo Rosa; Avdalović Slavica i Miroslav; Đurović Stanojka i Simović Ana; Kočović Milena, mldb. S. i mldb. S.; Zarić Persa, mldb. I. i mldb. N.; Lečić Miodrag; Filipović Miloš; Vrećo Dobrilo; Radović Velimir; Sokolović Veljko; Vuković Jovanka, Stjepana i Sanja; Ćosović Dragomir i Anica; Ćosović Radojka i Milomirka; Džilit Drago; Popović Mirko i Gordana; Stanojević Miodrag, Stanojka, Svjetlana, Snježana i Slađan; Popržen Milorad; Vuković Milojica; Radović Željko; Drakul Nevenka, Željko, Zoran, Rašević Spomenka i Stojanović Željka; Ćosović Danica; Mastilo Relja, Goja, Milan i Rajko; Bilinac Vaso i Anica; Čepić Radenko, Milka, Branislav, Slađana, Suzana, Ratomir i Milkanović Gospava; Stanojević Radenko; Janjić Gavro; Drakul Bosiljka; Drakul Jelenka; Blagojević Radojka, Slobodanka, Slavenka i Vukosava; Kunarac Vasilije i Milanka; Drinjak Gojko i Zorka; Ognjenović Radmila, Vojka, Vladimir i Simo; Stanković Ivanka, mldb. S., mldb. V., Ž. i D.; Drakul Momirka, mldb. S. i mldb. N.; Tadić Vidosava, mldb. M., M. i Z.; Škobo Jole i Stoja; Obrenović Mila; Komlenović Dragomirka, mldb. O., mldb. Đ. i S.; i Papović Ilinka, mldb. I., mldb. I. i V., svi iz Foče, koje sve zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, te Lukić Đuja, Dragan, Pero, Blaže i Milorad, 28. marta 2005. godine, koje zastupa Goran Marić, advokat iz Banje Luke (daljnjem tekstu: apelanti). Sve apelacije su podnesene zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažnih presuda kojim je apelantima dosuđena materijalna i nematerijalna šteta, koja je nastala u periodu rata, mada su izvršenja pravosnažnih presuda dozvoljena pravosnažnim rješenjima o izvršenju.
2. Apelanti su 6. aprila 2005. godine, u predmetima broj AP 807/05 do AP 877/05, AP 882/05, AP 913/05 do AP 945/05, AP 981/05 i AP 985/05 do AP 1034/05, podnijeli zahtjeve za pravično obeštećenje, pozivajući se na član 41. Protokola broj 11 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ovim zahtjevima apelanti su tražili da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da im na ime pravičnog obeštećenja isplati cjelokupno dosuđene troškove parničnog postupka, troškove izvršnog postupka, kao i novčani iznos od najmanje 30% u odnosu na dosuđeni iznos naknade materijalne i nematerijalne štete.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu tada važećeg člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su zatraženi u periodu od 4. februara 2005. godine do 27. septembra 2005. godine od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Ministarstva odbrane Republike Srpske – Vojske Republike Srpske, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) kao učesnika u postupku, te od Ministarstva finansija Republike Srpske – Trezor Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Trezor RS).
4. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 23. februara, 16. i 25. marta, 3. i 10. augusta, i 21. oktobra 2005. godine, tuženi 18. februara, 24. marta, 25. aprila i 5. maja 2005. godine i Trezor RS 23. marta i 9. i 19. maja 2005. godine.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantima u pojedinim predmetima 25. oktobra 2005. godine.
6. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 774/04. Spojene su sljedeće apelacije: AP 774/04, AP 817/04, AP 1119/04, AP 326/05, AP 807/05 do AP 877/05, AP 882/05, AP 913/05 do AP 945/05, AP 981/05 i AP 985/05 do AP 1034/05.
III. Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
1. AP 774/04 Runić Dušanka, Radmila i mldb. M.
8. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-3688/98 od 18. aprila 2000. godine dosuđena je naknada nematerijalne i materijalne štete porodici vojnika koji je poginuo tokom rata u Vojsci RS u ukupnom iznosu od 47.000 KM sa kamatama od dana presuđenja. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-817/00 od 3. oktobra 2000. godine prvostepena presuda je preinačena tako što je ukupna naknada materijalne i nematerijalne štete smanjena na 35.000 KM, a u ostalom dijelu presuda je ostala nepromijenjena.
9. Osnovni sud u Banjoj Luci je 5. decembra 2000. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do isplate nikada nije došlo.
10. Supruga poginulog, Runić Dragana, obratila se Domu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Dom) u vezi sa neizvršenjem pravosnažne presude, pa je Dom donio odluku broj CH- 01/8110 od 7. marta 2003. godine. Ovom odlukom Dom je naredio Republici Srpskoj da «u roku od šest mjeseci od datuma uručenja odluke donese zakon kojim će se urediti, u skladu sa Konvencijom, način izmirenja obaveza koje se isplaćuju iz budžeta Republike Srpske, a koje su nastale po osnovu sudskih presuda o isplati naknade proistekle iz ratnih okolnosti», te da podnositeljici prijave isplati 1.000 KM kao «priznanje za nepravdu koju je pretrpjela usljed nemogućnosti da se pravosnažna presuda izvrši u njenu korist». Nakon toga, Dom je 7. novembra 2003. godine donio Odluku o daljim pravnim lijekovima, kojom je naredio Republici Srpskoj da podnositeljici prijave isplati naknadu koja joj je dosuđena pravosnažnom sudskom odlukom (6.000 KM za nematerijalnu štetu i 2.000 KM za materijalnu štetu).
11. Apelanti navode da se ova odluka Doma odnosi samo na Runić Draganu, mada su oni smatrali da je «prijava podnesena i u njihovo ime». Kako to nije bio slučaj, te kako se odluka Doma odnosi samo na Runić Draganu, a ne i na ostale apelante na koje se odnosi pravosnažna presuda, apelanti (majka, mld. sin i sestra poginulog) podnijeli su apelaciju Ustavnom sudu, jer do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda dozvoljeno izvršenje u odnosu na njih nije provedeno.
2. AP 817/04 Tešić Svetozar
12. Osnovni sud u Loparama je Presudom broj P-86/01 od 5. decembra 2001. godine, koja je postala pravosnažna 22. januara 2002. godine, obavezao tuženog da apelantu, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan novčani iznos od 22.900 KM sa zakonskom kamatom do konačne isplate.
13. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-386/02 od 21. marta 2002. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
3. AP 1119/04 Vođević Borka i Đorđević Slavoljub
14. Osnovni sud u Banjoj Luci je Presudom broj P-2153/99 od 29. februara 2000. godine obavezao tuženog da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan novčani iznos od 22.000 KM sa kamatama od dana presuđenja.
15. Okružni sud u Banjoj Luci je Presudom broj Gž-920/00 od 13. oktobra 2000. godine preinačio prvostepenu presudu tako što je apelantima dosudio ukupan iznos od 16.000 KM na ime materijalne i nematerijalne štete.
16. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2868/00 od 8. novembra 2000. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
4. AP 197/05 Novaković Jordana, mldb. D., mldb. B. i P.
17. Osnovni sud u Banjoj Luci je Presudom broj P-166/88 od 4. februara 2000. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-494/00 od 21. juna 2000. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
18. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1452/00 od 13. jula 2000. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
5. AP 326/05 Arnautalić Fikret, Anđelka i Damir
19. Osnovni sud Brčko Distrikta je Presudom broj P-234/01-I-4 od 2. septembra 2002. godine, koja je postala pravosnažna 18. januara 2003. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 13.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
20. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2669/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
6. AP 807/05 Lalovac Mileva, Aleksandra, Aleksandar, Boško i Bojana
21. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-112/02 od 10. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-244/02 od 26. juna 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 38.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
22. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3520/03 od 12. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
7. AP 808/05 Radović Željka, mldb. N. i mldb. U.
23. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-269/99 od 17. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
24. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3528/03 od 12. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
8. AP 809/05 Krunić Desa, Momo i Mitrić rođ. Krunić Mila
25. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-258/99 od 27. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-476/01 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 19.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
26. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3349/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
9. AP 810/05 Vojnović Gojko, Jela i Dijana
27. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-113/97 od 25. januara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-325/01 od 9. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 23.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
28. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3347/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
10. AP 811/05 Đajić Jelka, Milan i Drakul Milena
29. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-263/00 od 24. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
30. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3526/03 od 12. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
11. AP 812/05 Vuković Novica i Mitra
31. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-100/00 od 21. juna 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-125/02 od 19. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
32. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3522/03 od 12. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
12. AP 813/05 Šušić Radislavka i Blagojević Zoranka
33. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-189/97 od 24. januara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-185/01 od 21. juna 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 14.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
34. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3339/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
13. AP 814/05 Živanović Cmilja, Nemanja, Jelena i Milica
35. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-143/00 od 4. jula 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
36. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3519/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
14. AP 815/05 Jukić Radenka, Pavlović Ljiljana, Škobo Slava i Nebojša
37. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-237/00 od 11. oktobra 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
38. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3529/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
15. AP 816/05 Ikonić Marica, Božo, Branislav i Đurović rođ. Ikonić Milka
39. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-268/99 od 30. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 43.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
40. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3340/03 od 20. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
16. AP 817/05 Kekić Dušanka, Žaklina, Brana i Goran
41. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-217/00 od 12. oktobra 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-38/02 od 24. januara 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 28.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
42. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1985/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
17. AP 818/05 Brđanin Radojka i mldb. S.
43. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-215/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-445/01 od 4. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 16.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
44. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3341/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
18. AP 819/05 Kunarac Dragica, mldb. M. i mldb. M.
45. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-243/99 od 29. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
46. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3345/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
19. AP 820/05 Drakul Novka, mldb. D. i R.
47. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-190/99 od 10. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-513/01 od 14. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
48. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3161/03 od 26. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
20. AP 821/05 Blagojević Vinka i mldb. D.
49. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-237/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 14.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
50. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3342/03 od 20. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
21. AP 822/05 Kovačević Vinka, Tatjana i Maja
51. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-248/99 od 20. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
52. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2844/03 od 9. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
22. AP 823/05 Mićević Mara, Slaviša i Vesna
53. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-235/00 od 24. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
54. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I- 2863/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
23. AP 824/05 Drakul Dušanka, Nebojša, Nataša i Gospava
55. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-245/00 od 16. maja 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
56. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3348/03 od 20. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda, izvršenje nije provedeno.
24. AP 825/05 Trifković Dragica, Zoran i Vrećo rođ. Trifković Božidarka
57. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-204/99 od 27. februara 2001. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-485/01 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 43.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
58. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2866/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
25. AP 826/05 Milanović Radojka, mldb. Lj., M., K. i N.
59. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-379/00 od 6. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-182/01 od 6. juna 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 35.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
60. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3338/03 od 20. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
26. AP 827/05 Bojat Ljubica, Miomir, Budimka i Rupčić Rada
61. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-247/99 od 29. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-409/01 od 9. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 24.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
62. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2595/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda, izvršenje nije provedeno.
27. AP 828/05 Miletić Milica, Radosav i Radmila
63. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-107/00 od 21. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-230/01 od 25. septembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 19.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
64. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2865/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
28. AP 829/05 Milić Jelica, Snežana i mldb. M.
65. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-206/99 od 30. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
66. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2859/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
29. AP 830/05 Ivanović Dušanka, Danijela, Marina i Nikodija
67. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-276/99 od 26. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-486/01 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
68. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2857/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
30. AP 831/05 Matović Doka, Spomenka i Gostimirka
69. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-272/99 od 27. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-474/01 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 19.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
70. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2855/03 od 14. maja 2003. godine, dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
31. AP 832/05 Samardžija Radinka, mldb. B. mldb. D. i K.
71. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-206/00 od 20. juna 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-130/02 od 19. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
72. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2589/03 od 7. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
32. AP 833/05 Simović Anđelko, Milojka i Vera
73. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-101/00 od 15. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-229/01 od 19. septembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
74. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3154/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
33. AP 834/05 Milinković Nada, mldb. M., mldb. M., mldb. Đ. i B.
75. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-195/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-442/01 od 4. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 36.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
76. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3156/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
34. AP 835/05 Pljevaljčić Dragica, Siniša i Sonja
77. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-202/97 od 21. januara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-331/01 od 4. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 23.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
78. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3152/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
35. AP 836/05 Živanović Rosa, mldb. S., mldb. S. i J.
79. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-1/98 od 5. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
80. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2597/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
36. AP 837/05 Ćosović Bosiljka, Neđo, Milorad i Milanka
81. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-239/00 od 24. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 28.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
82. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3158/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
37. AP 838/05 Ćosović Savka, Petroslav, Stojanka i Kovač rođ. Ćosović Lenka
83. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-116/00 od 21. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
84. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3162/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
38. AP 839/05 Trivković Vida, mldb. T. M., A. i S.
85. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-193/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-442/01 od 25. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
86. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3157/03 od 26. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
39. AP 840/05 Paprica Gospava, Vladimir i Nada
87. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-263/99 od 17. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
88. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3155/03 od 26. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
40. AP 841/05 Nogo Mila, mldb. M., mldb. J., mldb. M., V. i A.
89. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-159/97 od 25. januara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-324/01 od 9. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 41.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
90. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1988/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
41. AP 842/05 Šarović Svetlana, mldb. V., M.i R.
91. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-262/99 od 27. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-472/01 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 31.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
92. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-65/03 od 5. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
42. AP 843/05 Đurović Vasilije, Vladimir i Risto
93. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-144/00 od 20. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
94. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2588/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
43. AP 844/05 Janković Dragica i Slavojka
95. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-219/00 od 27. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 11.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
96. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2586/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
44. AP 845/05 Jegdić Stoja, Željko, Damjan i Danica
97. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-259/00 od 24. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 25.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
98. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2598/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
45. AP 846/05 Milinković Nada, Miroslav i Danko
99. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-100/02 od 10. maja 2002. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
100. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2596/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
46. AP 847/05 Radanović Milanka, Ivona i Mara
101. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-135/02 od 4. jula 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
102. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2584/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
47. AP 848/05 Tijanić Rodoljub, Vukosava i Vesna
103. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-136/02 od 22. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-286/2002 od 15. augusta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
104. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2754/03 od 8. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
48. AP 849/05 Radović Bosiljka, Biljana, Tatjana, Milosav i Mara
105. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-243/00 od 24. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-446/2001 od 25. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 37.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
106. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3346/03 od 20. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
49. AP 850/05 Mrgud Darinka, Darko i Slaviša
107. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-265/00 od 17. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-386/2001 od 16. oktobra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 19.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
108. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-215/03 od 22. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
50. AP 851/04 Kovač Zorka, Stevan i Radičević Dana
109. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-259/99 od 29. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
110. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3344/03 od 20. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
51. AP 852/05 Blagojević Bosa, Mile, Srđan i Milka
111. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-110/02 od 10. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-243/2002 od 26. juna 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
112. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3153/03 od 26. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
52. AP 853/05 Vladičić Gospava, Desanka i Drakul Milanka
113. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-208/99 od 5. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
114. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3151/03 od 26. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
53. AP 854/05 Jovović Zlata, mldb. Đ. i mldb. J.
115. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-305/99 od 15. maja 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
116. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-213/03 od 22. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
54. AP 855/04 Popović Anđa, Nebojša, Olivera i Milka
117. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-214/99 od 27. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-484/2001 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
118. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-217/03 od 22. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
55. AP 856/05 Mandžo Milosava, Brankica, Nebojša, Dara i Snežana
119. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-223/00 od 12. oktobra 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-22/2002 od 6. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 42.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
120. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-219/03 od 22. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
56. AP 857/05 Ćalasan Dušanka, mldb. M., D. i M.
121. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-240/99 od 5. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
122. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-209/03 od 22. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
57. AP 858/05 Kovač Veljko, Milena i Mirjana
123. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-136/00 od 24. septembra 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-122/2002 od 19. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
124. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2050/03 od 14. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
58. AP 859/05 Burilo Slavojka, Dragiša i Nebojša
125. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-130/00 od 21. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
126. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2046/03 od 14. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
59. AP 860/05 Mališ Dragica, mldb. J. i mldb. M.
127. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-132/00 od 20. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
128. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1880/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
60. AP 861/05 Krsmanović Svetlana, mldb. A. i mldb. G.
129. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-203/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
130. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1882/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
61. AP 862/05 Marić Vesna, mldb. J., mldb. M. i Marić Fima
131. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-100/97 od 6. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-447/2001 od 4. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
132. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1986/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
62. AP 863/05 Krsman Vukašin i Ljiljana
133. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-261/00 od 24. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-431/2001 od 4. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
134. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1984/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
63. AP 864/05 Kovač Mirko i Cmilja
135. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-271/99 od 17. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-437/2001 od 1. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
136. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1992/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
64. AP 865/05 Govedarica Draga, Danijela, Ognjen, Milan i Desa
137. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-57/01 od 5. jula 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 41.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
138. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1884/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
65. AP 866/05 Stanković Jelica, Vanja i Vladimir
139. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-281/99 od 15. maja 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
140. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-208/03 od 17. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
66. AP 867/05 Vujičić Miloš i Duško
141. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-202/99 od 9. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-436/2001 od 17. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 14.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
142. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-68/03 od 13. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
67. AP 868/05 Radović Slavka, Mirjana i Gojko
143. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-250/99 od 10. maja 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
144. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-218/03 od 17. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
68. AP 869/05 Mandić Radomirka, mldb. I. i mldb. D. i J.
145. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-54/02 od 10. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-241/2002 od 26. juna 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
146. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-66/03 od 13. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
69. AP 870/05 Muminović Dana i mldb. N.
147. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-213/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 14.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
148. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-62/03 od 13. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
70. AP 871/05 Davidović Jovo, Milijana, mldb. M. i mldb. S.
149. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-201/97 od 26. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-450/2001 od 24. januara 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 27.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
150. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-64/03 od 13. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
71. AP 872/05 Simović Katica, mldb. B., mldb. J., S. i B.
151. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-117/00 od 29. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-395/2001 od 16. oktobra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 37.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
152. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-212/03 od 17. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
72. AP 873/05 Burilo Milanka, mldb. D. i mldb. J.
153. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-197/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
154. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-70/03 od 13. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
73. AP 874/05 Đoković Dragica i mldb. S.
155. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-212/00 od 21. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 15.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
156. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-214/03 od 17. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
74. AP 875/05 Vujičić Ljiljana i mldb. J.
157. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-207/97 od 25. januara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-323/2001 od 31. jula 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 15.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
158. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-71/03 od 5. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
75. AP 876/05 Radović Nataša, mldb. J., mldb. Đ. i K.
159. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-209/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-411/2001 od 9. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
160. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-67/03 od 5. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
76. AP 877/05 Lukić Đuja, Dragan, Pero, Blaž i Milorad
161. Osnovni sud u Mrkonjić-Gradu je Presudom broj P-129/97 od 2. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Banja Luka broj GŽ-1188/01 od 29. jula 2003. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 27.150 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
162. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-764/04 od 16. aprila 2004. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
77. AP 882/05 Todorović Kristina, Ivana i Dragana
163. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-111/00 od 16. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-478/2001 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
164. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2590/03 od 5. maja 2003. godine, dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
78. AP 913/05 Krunić Svetozar i Danica
165. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-279/99 od 15. maja 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
166. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2591/03 od 7. maja 2003. godine, dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
79. AP 914/05 Filipović Milomirka i mldb. J.
167. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-174/00 od 21. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 15.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
168. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3636/03 od 27. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
70. AP 915/05 Bilinac Persa, Nebojša, Nedeljko i Vesna
169. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-274/99 od 5. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
170. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3632/03 od 27. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
81. AP 916/05 Davidović Slobodanka, Rosa, Rajka, Branka, Jovanka, Dragan i Milanović Radojka
171. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-48/02 od 10. maja 2002. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 50.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
172. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3475/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
82. AP 917/05 Đajić Neđo i Mara
173. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-267/99 od 17. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-438/2001 od 17. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
174. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3523/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
83. AP 918/05 Ognjenović Branka i mldb. M.
175. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-228/00 od 30. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 15.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
176. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3630/03 od 27. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
84. AP 919/05 Šolaja Dobrila, Miodrag, Jela i Drakul Olivera
177. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-280/99 od 26. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
178. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2764/03 od 8. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
85. AP 920/05 Vujičić Nevenka, Slađana, Sanja i Saša
179. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-191/99 od 9. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-268/2001 od 25. septembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 28.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
180. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2864/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
86. AP 921/05 Antić Krista, Branka i Drakul rođ. Antić Branka
181. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-244/99 od 10. maja 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
182. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2862/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
87. AP 922/05 Vuković Dragica, Zorica, mldb. V.i mldb. M.
183. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-245/99 od 29. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 28.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
184. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2856/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
88. AP 923/05 Pejović Milena, mldb. B., mldb. D., P. i V.
185. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-235/99 od 17. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-440/2001 od 17. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 37.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
186. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2762/03 od 8. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
89. AP 924/05 Ikonić Biljana, mldb. D., mldb. D., M. i M.
187. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-98/02 od 10. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-248/2002 od 27. juna 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 38.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
188. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2760/03 od 8. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
90. AP 925/05 Svorcan Veljko, Milosava i Sonja
189. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-211/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-387/2001 od 16. oktobra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 38.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
190. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2758/03 od 8. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
91. AP 926/05 Lučić Mitar i Milena
191. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-106/02 od 10. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-240/2002 od 26. oktobra 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
192. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2756/03 od 8. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
92. AP 927/05 Radanović Kosa, Gavrilo i Vujičić Nada
193. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-218/97 od 10. maja 2002. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
194. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2765/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
93. AP 928/05 Simović Savka i Ljubo
195. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-120/97 od 6. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 15.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
196. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2053/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
94. AP 929/05 Marić Vladimirka, Mladen i Milivoje
197. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-248/99 od 27. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-505/2001 od 4. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 23.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
198. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-210/03 od 17. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
95. AP 930/05 Janković Rosa, mldb. Ž., mldb. Ž., mldb. B., Z. i D.
199. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-239/99 od 16. maja 2001. godine koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 44.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
200. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2044/03 od 14. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
96. AP 931/05 Drakul Zorica, mldb. M., mldb. N., S. i I.
201. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-105/97 od 5. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-435/2001 od 1. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 33.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
202. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2051/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
97. AP 932/05 Filipović Jelka, mldb. A., mldb. Nj., S. i J.
203. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-88/02 od 10. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-246/2002 od 26. juna 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 38.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
204. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1873/03 od 29. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
98. AP 933/05 Šain Milena, Snežana i Mirko
205. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-19/98 od 26. februara 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
206. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1875/03 od 30. aprila 2003. godine, dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
99. AP 934/05 Todović Ranka, Vesna, Gordana, mldb. Ž. i B.
207. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-155/97 od 26. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-89/2002 od 6. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 37.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
208. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1883/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
100. AP 935/05 Milanović Stanica, Mirjana, Milan i Đurđa
209. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-222/99 od 27. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-483/2001 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 37.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
210. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1881/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
101. AP 936/05 Janković Svjetlana
211. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-60/98 od 26. februara 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 8.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
212. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-216/03 od 17. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
102. AP 937/05 Pašić Nada, mldb. D. i L.
213. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-199/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-441/2001 od 1. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
214. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2757/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
103. AP 938/05 Marković Biljana, mldb. F. i R.
215. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-6/98 od 25. januara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-326/2001 od 31. jula 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 15.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
216. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2761/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
104. AP 939/05 Janković Jelisavka, mldb. B., G., R. i C.
217. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-189/99 od 6. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-184/2001 od 6. juna 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 37.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
218. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-211/03 od 22. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
105. AP 940/05 Obradović Dušanka, Nataša, mldb. S. i A.
219. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-138/02 od 22. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-288/2002 od 15. augusta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
220. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2054/03 od 14. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
106. AP 941/05 Vukolić Radojka, Jelena, Zoran, Dragana i Vojka
221. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-310/99 od 27. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-481/2001 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 37.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
222. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2052/03 od 14. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
107. AP 942/05 Vuković Rada, Sobodan, Slobodana, Bogdan i Milica
223. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-238/00 od 30. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-129/2002 od 19. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 38.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
224. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2048/03 od 14. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
108. AP 943/05 Simović Budimir, Jelenka, Zorica i Slavica
225. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-98/00 od 26. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-141/2002 od 2. aprila 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 27.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
226. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3525/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
109. AP 944/05 Savić Dušanka, Vidoje i Vitomir
227. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-221/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
228. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3634/03 od 27. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
110. AP 945/05 Simović Milja, mldb. R., A., R. i V.
229. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-201/99 od 4. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-388/2001 od 16. oktobra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 32.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
230. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3521/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
111. AP 981/05 Božović Marinko
231. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-200/03 od 12. augusta 2004. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 8.640 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
232. Osnovni sud u Foči je Rješenjem broj I-8/05 od 13. januara 2005. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
112. AP 985/05 Kulić Dobrinka, Branka i Danka
233. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-205/99 od 15. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-265/2001 od 11. januara 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
234. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2759/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
113. AP 986/05 Boljanić Biljana i mldb. Đ.
235. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-127/00 od 19. februara 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 14.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
236. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2763/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
114. AP 987/05 Vuković Stanojka, mldb. B., mldb. Ž. i S.
237. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-261/99 od 17. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-439/2001 od 1. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
238. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3631/03 od 30. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
115. AP 988/05 Marić Kosa, Danica i Verica
239. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-188/99 od 27. februara 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
240. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3641/03 od 30. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
116. AP 989/05 Kovač Jadranka i mldb. M.
241. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-275/99 od 17. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 14.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
242. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1993/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
117. AP 990/05 Elez Snežana, mldb. N., mldb. N., G., B. i R.
243. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-181/97 od 26. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-433/2001 od 1. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 43.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
244. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1989/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
118. AP 991/05 Antunović Vera, Bojana, mldb. S., S., M. i M.
245. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-140/97 od 26. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-434/2001 od 25. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 43.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
246. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1987/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
119. AP 992/05 Kovač Vinka, mldb. B.i mldb. N.
247. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-208/97 od 26. februara 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
248. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2043/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
120. AP 993/05 Trivković Slavka, Stela i Milan
249. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-147/00 od 4. jula 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
250. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2047/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
121. AP 994/05 Pavlović Milka, Miroslav, Miodrag i Žarko
251. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-278/99 od 5. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-487/2001 od 4. decembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
252. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2049/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
122. AP 995/05 Nastić Danica, Olivera i Ivana
253. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-309/99 od 15. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-482/2001 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
254. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2587/03 od 6. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
123. AP 996/05 Vrećo Rosa
255. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-138/00 od 30. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-121/2002 od 19. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 9.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
256. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2045/03 od 5. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
124. AP 997/05 Avdalović Slavica i Miroslav
257. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-221/00 od 12. oktobra 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-50/2002 od 5. februara 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 14.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
258. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2585/03 od 6. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
125. AP 998/05 Đurović Stanojka i Simović Ana
259. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-190/97 od 6. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 14.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
260. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1879/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
126. AP 999/05 Kočović Milena, mldb. S. i mldb. S.
261. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-146/00 od 20. juna 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
262. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1991/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
127. AP 1000/05 Zarić Persa, mldb. I. i mldb. N.
263. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-58/98 od 30. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
264. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3633/03 od 30. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
128. AP 1001/05 Lečić Miodrag
265. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-119/00 od 26. juna 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-21/2002 od 24. januara 2002. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 15.400 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
266. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3160/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
129. AP 1002/05 Filipović Miloš
267. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-30/99 od 7. marta 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-201/2002 od 15. maja 2002. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 10.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
268. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-63/03 od 5. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
130. AP 1003/05 Vrećo Dobrilo
269. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-231/99 od 22. oktobra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-4/2003 od 16. januara 2003. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 16.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
270. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-5985/03 od 7. novembra 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
131. AP 1004/05 Radović Velimir
271. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-123/00 od 25. decembra 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-4113/2002 od 19. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 13.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
272. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1885/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
132. AP 1005/05 Sokolović Veljko
273. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-255/02 od 30. decembra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-5/2003 od 11. septembra 2003. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 10.459 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
274. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-6012/03 od 11. septembra 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
133. AP 1006/05 Vuković Jovanka, Stjepan i Sanja
275. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-255/02 od 30. decembra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-5/2003 od 11. septembra 2003. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS , isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
276. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1250/02 od 27. augusta 2002. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
134. AP 1007/05 Ćosović Dragomir i Anica
277. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-139/98 od 26. juna 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-6/2002 od 21. januara 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS i duševnih bolova zbog teškog invaliditeta bliske osobe, isplati ukupan iznos od 14.700 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
278. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3159/03 od 26. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
135. AP 1008/05 Ćosović Radojka i Milomirka
279. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-31/00 od 6. februara 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
280. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2487/01 od 24. augusta 2001. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
136. AP 1009/05 Džilit Drago
281. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-92/00 od 30. aprila 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 8.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
282. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2755/03 od 12. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
137. AP 1010/05 Popović Mirko i Gordana
283. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-92/00 od 30. aprila 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-5/2002 od 24. januara 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS i zbog duševnih bolova usljed teškog invaliditeta bliske osobe, isplati ukupan iznos od 20.300 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
284. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-61/03 od 5. marta 2003. godine, dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
138. AP 1011/05 Stanojević Miodrag, Stanojka, Svjetlana, Snježana i Slađan
285. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-285/99 od 14. novembra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-39/2003 od 13. februara 2003. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS i zbog duševnih bolova usljed teškog invaliditeta bliske osobe, isplati ukupan iznos od 35.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
286. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-6009/03 od 7. novembra 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
139. AP 1012/05 Popržen Milorad
287. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-287/99 od 22. oktobra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-14/2003 od 17. januara 2003. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 16.495 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
288. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-6011/03 od 7. novembra 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
140. AP 1013/05 Vuković Milojica
289. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-295/99 od 30. oktobra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-16/2003 od 29. januara 2003. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 23.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
290. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-5980/03 od 10. septembra 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
141. AP 1014/05 Radović Željko
291. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-301/99 od 30. oktobra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-13/2003 od 17. januara 2003. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
292. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-6010/03 od 11. septembra 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
142. AP 1015/05 Drakul Nevenka, Željko, Zoran, Rašević Spomenka i Stojanović Željka
293. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-282/99 od 5. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 7.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
294. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-69/03 od 5. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
143. AP 1016/05 Ćosović Danica
295. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-99/00 od 15. februara 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 36.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
296. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2222/01 od 21. augusta 2001. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
144. AP 1017/05 Mastilo Relja, Goja, Milan i Rajko
297. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-121/97 od 26. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-117/2002 od 19. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 32.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
298. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3343/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
145. AP 1018/05 Bilinac Vaso i Anica
299. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-148/97 od 26. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-143/2002 od 2. aprila 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 22.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
300. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3524/03 od 12. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
146. AP 1019/05 Čepić Radenko, Milka, Branislav, Slađana, Suzana, Ratomir i Milkanović Gospava
301. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-158/99 od 28. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-39/2003 od 13. februara 2003. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobijene tokom rata služeći u Vojsci RS, duševnih bolova usljed teškog invaliditeta bliske osobe i duševnih bolova usljed smrti bliskog lica, isplati ukupan iznos od 45.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
302. Osnovni sud u Foči je Rješenjem broj I-7/05 od 13. januara 2005. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
147. AP 1020/05 Stanojević Radenko
303. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-179/97 od 14. septembra 2000. godine koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-278/2000 od 30. januara 2001. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade materijalne štete, isplati ukupan iznos od 19.499,40 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
304. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1524/01 od 21. augusta 2001. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
148. AP 1021/05 Janjić Gavro
305. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-77/96 od 4. juna 1998. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-50/2000 od 19. maja 2000. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade materijalne štete, isplati ukupan iznos od 11.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
306. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2304/00 od 19. juna 2001. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
149. AP 1022/05 Drakul Bosiljka
307. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-115/00 od 16. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-480/2001 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 8.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
308. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3628/03 od 27. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
150. AP 1023/05 Drakul Jelenka
309. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-234/99 od 5. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-118/2002 od 19. marta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS , isplati ukupan iznos od 8.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
310. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2861/03 od 14. maja 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
151. AP 1024/05 Blagojević Radojka, Slobodanka, Slavenka i Vukosava
311. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-141/00 od 4. jula 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
312. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3635/03 od 30. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
152. AP 1025/05 Kunarac Vasilije i Milanka
313. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-114/00 od 26. februara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-475/2001 od 23. novembra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
314. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1878/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda, izvršenje nije provedeno.
153. AP 1026/05 Drinjak Gojko i Zorka
315. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-311/99 od 15. maja 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
316. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1983/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
154. AP 1027/05 Ognjenović Radmila, Vojka, Vladimir i Simo
317. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-311/99 od 15. maja 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-290/2002 od 28. augusta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
318. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3527/03 od 9. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
155. AP 1028/05 Stanković Ivanka, mldb. S., mldb. V., Ž. i D.
319. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-96/02 od 10. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-249/2002 od 26. juna 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 38.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
320. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1876/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
156. AP 1029/05 Drakul Momirka, mldb. S. i mldb. N.
321. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-104/97 od 9. marta 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 21.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
322. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-2486/01 od 23. augusta 2001. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
157. AP 1030/05 Tadić Vidosava, mldb. M., M. i Z.
323. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-129/97 od 25. januara 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-321/2001 od 31. jula 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS , isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
324. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1995/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
158. AP 1031/05 Škobo Jole i Stoja
325. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-116/02 od 10. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-247/2002 od 26. juna 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 17.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
326. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1990/03 od 2. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
159. AP 1032/05 Obrenović Mila
327. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-257/00 od 11. oktobra 2001. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao tuženu da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 8.000 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
328. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3623/03 od 30. juna 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
160. AP 1033/05 Komlenović Dragomirka, mldb. O., mldb. Đ. i S.
329. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-249/99 od 29. marta 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-394/2001 od 16. oktobra 2001. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 29.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
330. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-60/03 od 13. marta 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
161. AP 1034/05 Papović Ilinka, mldb. I., mldb. I. i V.
331. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-122/02 od 22. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Trebinje broj GŽ-292/2002 od 28. augusta 2002. godine, obavezao tuženu da apelantima, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata služeći u Vojsci RS, isplati ukupan iznos od 30.500 KM, sa kamatama od dana presuđenja i troškovima postupka.
332. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-1877/03 od 30. aprila 2003. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.
IV. APELACIJA
a) Navodi iz apelacije
333. Apelanti smatraju da im je neprovođenjem rješenja o izvršenjima, koja su donesena na osnovu pravosnažnih presuda, povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na pravično suđenje. Apelanti smatraju da je izvršenje ovih rješenja onemogućeno donošenjem Zakona o odlaganju od izvršenja sudskih odluka na teret budžeta Republike Srpske po osnovu isplate naknade materijalne i nematerijalne štete nastale usljed ratnih dejstava i po osnovu isplate stare devizne štednje («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 25/02 i 51/03, u daljnjem tekstu: Zakon o odlaganju), zatim Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja iz budžeta Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 110/03 i 63/04, u daljnjem tekstu: Zakon o privremenom odlaganju), te Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 63/04, u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu). Apelanti tvrde da je ovim propisima povrijeđeno njihovo pravo na imovinu, jer kako navode, «država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa s jedne strane i pojedinačnih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret». Također, apelanti smatraju da im je prekršeno i pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da Evropska konvencija ne daje pravo državama da donose zakone kojim bi se propisivala zabrana izvršavanja pravosnažnih presuda.
b) Odgovor na apelaciju
334. Osnovni sud je u svojim odgovorima na apelacije istakao da je taj sud dozvolio izvršenja pravosnažnih presuda, te da je rješenja o izvršenju dostavio Trezoru RS, a da su predmeti arhivirani. Također, Osnovni sud je naveo da «nema mogućnosti niti ovlaštenja da naređuje Ministarstvu finansija – Trezoru da izvrši isplatu», zbog čega nema odgovornosti tog suda za eventualno kršenje ustavnih prava apelanata. Samo u predmetu AP 981/05, u kojem je apelaciju podnio Božović Marinko, Osnovni sud navodi da nema zaveden predmet pod brojem koji apelant navodi, niti je taj apelant podnio prijedlog za izvršenje.
Odgovor tuženog
335. Tuženi u svojim odgovorima navodi da ne postoji kršenje ustavnih prava apelanata, budući da su apelanti dobili izvršne isprave i rješenja o izvršenju. Rješenja se ne provode zbog nepostupanja Trezora RS, ali ono je, kako navodi tuženi, zasnovano na Zakonu o unutrašnjem dugu. Osim toga, tuženi smatra da su apelacije preuranjene, jer «apelantima na raspolaganju stoje pravna sredstva kojim uspješno mogu pobijati nezakonitu radnju [Trezora RS] u skladu sa članom 67. Zakona o upravnim sporovima». Također, tuženi navodi da je Trezor RS vratio sva rješenja o izvršenju Osnovnom sudu, budući «da postoji smetnja koja sprečava izvršenje», te da je zatražio odluku suda o daljem toku postupka. Tuženi dalje navodi da je broj i iznos ovih potraživanja takav da bi se «izvršenjem kroz novčanu naplatu kratkoročno onemogućio opstanak Republike Srpske koja je sastavni dio ustavnog poretka BiH», te da su zakoni koje apelanti navode doneseni «s ciljem zaštite ustavnog uređenja BiH». Radi se, kako dalje tuženi navodi, o ekonomskim razlozima zbog kojih su doneseni propisi o odlaganju od izvršenja sudskih odluka koja se odnose na potraživanje unutrašnjeg duga od Republike Srpske. Ovi razlozi su potvrđeni i u analizi Međunarodnog monetarnog fonda (u daljnjem tekstu: MMF) u kojoj je ukazano na «posljedice nerazmjerne visine unutrašnjeg javnog duga na održivost entiteta Republike Srpske kao i državne zajednice BiH kao cjeline».
336. Dalje, tuženi iznosi razloge zbog koji su doneseni propisi na osnovu kojih je odloženo izvršenje po sudskim presudama koje su u pitanju. Prvo je donesen Zakon o odlaganju, koji nije bio dovoljno precizan u vezi sa pitanjem na koja se sve potraživanja odlaganje odnosi. Zbog toga je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odlaganju, a izmijenjen je i Zakon o izvršenom postupku. Nakon toga je donesena Odluka o strateškom planu za izmirenje unutrašnjih potraživanja od Vlade Republike Srpske, te na osnovu toga Zakon o privremenom odlaganju (2003. godine) i Zakon o unutrašnjem dugu (2004. godine). Ovim zakonima se, kako navodi tuženi, obezbjeđuje makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Republike Srpske. Unutrašnji dug Republike Srpske, koji je ugrozio njenu makroekonomsku stabilnost, «daleko premašuje nominalni iznos od 1.716,7 miliona KM». Tuženi dalje navodi da je samo po osnovu ratne štete u Trezoru RS evidentirano preko 6.037 sudskih izvršnih rješenja. Osim toga, tuženi navodi da ne raspolaže podacima o pravosnažnim presudama po kojima još nije traženo izvršenje, «dok se po podacima koje su sudovi dostavili vodi oko 33.000 predmeta». Također, napominju da «prema gruboj procjeni» kamata na glavni dug sa troškovima postupka i troškovima izvršenja može dostići iznos od 4 milijarde KM, koje nisu ukalkulirane u ranije navedeni iznos unutrašnjeg duga od 1.716,7 KM.
337. Također, tuženi navodi da je, imajući u vidu i obaveze izmirivanja vanjskog duga, Republika Srpska morala u vezi sa ovim pitanjem propisati odgođeno plaćanje i izdavanje obveznica. Na osnovu analize MMF-a, radi restrukturiranja unutrašnjeg duga s ciljem jačanja makroekonomske stabilnosti, utvrđeno je da ukupan dug i obaveze vlade Bosne i Hercegovine iznose 75% bruto društvenog proizvoda (u daljnjem tekstu: BDP). Prema izvještaju MMF-a, zemlje čiji javni dug iznosi više od 50% BDP-a suočavaju se sa rizikom ekonomske krize i održivosti, pa je njihova preporuka tim zemljama da ne dozvole da im dugovi i obaveze pređu 25% BDP-a. Imajući u vidu i postojeći vanjski dug, kako dalje navodi tuženi, unutrašnje zaduženje je trebalo svesti na 10% neto sadašnje vrijednosti BDP-a po osnovici iz 2002. godine. Tuženi smatra da ovo predstavlja uporište za donošenje navedenih propisa, što je i učinjeno imajući u vidu odredbe člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
338. Osim toga, tuženi navodi da je Dom za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Dom), Odlukom o prihvatljivosti i meritumu broj CH/01/8110 i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 7. novembra 2003. godine, koja se ticala istog pitanja, naložio Republici Srpskoj da donese zakon i izvrši presude. Međutim, Republika Srpska je tražila od Doma da preispita ovu svoju odluku, pa je Dom 5. decembra 2003. godine donio odluku kojom je usvojio zahtjev za preispitivanje, ukinuo donesenu Odluku o dopustivosti i meritumu i predmete ponovo stavio na listu predmeta za odlučivanje. Tužena navodi da se, upoređivanjem ove odluke sa odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koje se tiču istog pitanja, vidi da je Ustavni sud primijenio zakon drugačije od Doma pa je tako prekršeno načelo jednakosti postupanja, odnosno stvara se različita praksa.
339. Konačno, tuženi navodi da je nakon ukidanja odluke Doma Republika Srpska donijela Zakon o unutrašnjem dugu. Sva rješenja koja su data u ovom zakonu, kako navodi tuženi, za cilj imaju da se izmire svi povjerioci, a posebno ukazuje na «rok do 2007. godine za isplatu obveznica po osnovu ratne materijalne i nematerijalne štete». Također, tuženi smatra da je ovim zakonom postignuta proporcionalnost, budući da «danom izdavanja obveznica nematerijalna šteta može biti prenosiva, jer obveznice glase na donosioca», te smatra da ovaj zakon predstavlja dozvoljeno ograničenje prava na imovinu i prava na pravično suđenje, koje je opravdano općim interesom.
340. Tuženi je također naveo da Ustavni sud, kada postupa po apelacionoj nadležnosti, mora primijeniti propise koji su stupili na pravnu snagu, dok ocjenu kompatibilnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud daje u postupku po zahtjevu ovlaštenih lica. Suprotno postupanje bi značilo, prema mišljenju tuženog, da Ustavni sud ne primjenjuje odredbe važećeg zakona za koji nije utvrđeno u propisanom postupku da je suprotan Ustavu Bosne i Hercegovine, niti postoji takva odluka Ustavnog suda Republike Srpske. Ustavni sud je svojim ranijim odlukama, koje se tiču ovog pitanja, dao ocjenu ustavnosti samo za pojedinačan slučaj, pa stoga «nevaljan akt i dalje egzistira u pravnom sistemu, što opet dovodi do nejednakosti u primjeni prava». Također, tuženi navodi da ovlašteni podnosioci zahtjeva u smislu člana VI Ustava BiH nisu pokrenuli postupak ocjene navedenih zakonskih propisa Republike Srpske, čime prema mišljenju tuženog «ispoljavaju stav da utvrđena ograničenja ovim propisima jesu u općem interesu i u skladu sa Evropskom konvencijom».
Odgovor Trezora RS
341. U odgovorima na apelacije Trezor RS prije svega navodi da nikada nisu od Osnovnog suda primili rješenja o izvršenju za apelante Vrećo Dobrila, Drakul Nevenku i Obrenović Milu. Osim toga, u odnosu na apelacije AP 981/05 Božović Marinka i AP 1019/05 Čepić Radenka i dr. navode da se njihova rješenja o izvršenju odnose na potraživanja po osnovu općih obaveza nastala do 31. decembra 2002. godine.
342. Trezor RS dalje u odgovorima daje iste argumente u vezi sa ciljem koji se želio postići zakonima koji su u pitanju kao i tuženi, te uz odgovor dostavlja i Informaciju o potraživanjima po osnovu materijalne i nematerijalne štete, koja je upućena Narodnoj skupštini Republike Srpske. Dodatno, Trezor RS navodi da bi se neisplaćivanjem kamata dosuđenih pravosnažnim presudama dug po osnovu tzv. «ratne štete» sveo na 600 miliona KM, koliko je dozvoljeno zaduženje, te da se do stvarnih podataka o ukupnom potraživanju po osnovu «ratne štete» može doći tek nakon izvršene verifikacije, tj. 1. januara 2008. godine. Ako se tada utvrdi da je dug manji od utvrđenog iznosa od 600 miliona KM, Trezor RS navodi da bi se onda «smanjili rokovi za izdavanje obveznica, a ako bi [dug] bio veći, proporcionalno bi se svima umanjila isplata». Trezor RS smatra da je ovo jedini način da se postigne proporcionalnost i jednakost svih povjerilaca, a ujedno bi se ostvarili i ciljevi od općeg interesa u skladu sa Evropskom konvencijom.
V. RELEVANTNI PROPISI
343. Zakon o odlaganju od izvršenja sudskih odluka na teret sredstava budžeta Republike Srpske po osnovu isplate naknade materijalne i nematerijalne štete nastale usljed ratnih dejstava i po osnovu isplate stare devizne štednje („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 25/02 i 51/03) „Član 1.
Ovim zakonom odlaže se izvršenje sudskih odluka na teret sredstava budžeta Republike Srpske po osnovu isplate naknade materijalne i nematerijalne štete nastale usljed ratnih dejstava i po osnovu isplate stare devizne štednje, kao i ostalih sudskih odluka, vansudskih poravnanja i drugih upravnih akata po osnovu potraživanja iz perioda ratnih dejstava, a donesenih do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 2. stav 2.
Pod materijalnom i nematerijalnom štetom nastalom usljed ratnih dejstava podrazumijeva se šteta nastala usljed ratnih dejstava u Republici Srpskoj u periodu između 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine.»
344. Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja iz budžeta Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 110/03 i 63/04) «Član 1.
Ovim zakonom privremeno se odlaže od izvršenja izmirenje potraživanja iz budžeta Republike Srpske po osnovu unutrašnjeg javnog duga.
Član 2. stav 1. alineje 1. i 4.
Pod unutrašnjim dugom podrazumijeva se javni dug budžeta Republike Srpske pravnim i fizičkim licima nastao do 31. decembra 2002. godine i to:
- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti u periodu od 1992. godine do 19. juna 1996. godine,
- izvršne sudske odluke i druga akta na teret budžeta Republike Srpske.
Član 3. stav 1.
Privremeno odlaganje na osnovu ovog zakona, primjenjivat će se do donošenja zakona, kojima će se regulirati način izmirenja, potraživanja iz Budžeta Republike Srpske po osnovu unutrašnjeg duga, a najkasnije do 31. decembra 2004. godine.»
345. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/04) «Član 1.
Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.
Član 2.
Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji obezbjeđuje i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.[...] Član 3.
Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
[...]3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM.[...] Član 4.
Pod općim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine i to:
[...]4. obaveze po izvršnim sudskim odlukama [...] isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu [...] materijalne i nematerijalne štete iz člana 3. stav 1. tačka 3. ovog zakona.
Član 18.
Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,00 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulirati posebnim zakonom.
Član 19.
Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulirat će se posebnim zakonom.
Sudovi su obavezni da dostavljaju Ministarstvu finansija pravosnažne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 18. ovog zakona. [...] Član 20.
Kamata na obaveze iz člana 18. ovog zakona, otpisuje se u cijelosti i ne predstavlja obavezu Republike Srpske.
Ukoliko su obaveze verificirane na način propisan članom 19. ovog zakona, veće od iznosa utvrđenog u članu 18. ovog zakona, razlika se otpisuje razmjernim umanjenjem pojedinačnih obaveza i ne predstavlja obavezu Republike Srpske.
Član 21.
Obaveze iz člana 18. ovog zakona, nakon izvršene verifikacije, a najkasnije do 31. decembra 2007. godine izmirit će se emisijom obveznica pod sljedećim uvjetima: 1. sa rokom dospijeća do 50 godina, 2. isplatom u deset jednakih godišnjih rata, počevši devet godina prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. bez kamate.
Član 22.
U smislu ovog Zakona, obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u cilju izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registriran u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim Zakonom predviđena, a koji ne može biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.
Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrši se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.
[...] Obveznice izdate u skladu sa ovim Zakonom predstavljat će unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske .
Član 23.
Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja po osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Republike Srpske („Službeni glasnik Republike“ broj 110/03) i Zakon o izmjenama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja iz budžeta Republike Srpske, koji je Narodna skupština Republike Srpske donijela 29. juna 2004. godine.»
346. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03 i 85/03) «Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva obezbijeđena za te namjene.
Član 16.
(1) Troškove postupka u vezi sa određivanjem i provođenjem izvršenja prethodno snosi tražilac izvršenja.
[...] (4) Izvršenik je dužan da tražiocu izvršenja nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.
[...] (7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja.
Član 23.
(1) Izvršne isprave su:
1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje,[...] Član 25.
(1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. (...) Član 166.
(1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drugačije određeno.[...] Član 170.
(1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti zapljenu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode sud će obustaviti postupak a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražioca izvršenja i banku o daljem postupanju.
Član 229.
Postupak izvršenja započet do dana stupanja na snagu ovog zakona okončat će se po odredbama ovog zakona.
Član 231.
Odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvršenja neće se primjenjivati u izvršnom postupku.
Član 231a.
Primjena člana 231. Zakona odlaže se do donošenja posebnih zakona kojima će se regulirati izvršenje sudskih odluka po osnovu isplate stare devizne štednje, ratne štete i isplata po osnovu ostalih sudskih odluka, vansudskih poravnanja i drugih upravnih akata, na osnovu potraživanja iz perioda ratnih dejstava između 20. maja 1992. i 19. juna 1996. godine. Član 232.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90,27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 17/93 i 14/94).»
347. Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 64/05, stupio na snagu 7. jula 2005. godine) «Član 1.
U članu 7. Zakona o izvršnom postupku [...] poslije stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:
«Nepokretna, pokretna imovina i prava Republike Srpske, gradova, općina i javnih preduzeća koja su neophodna za obavljanje poslova od općeg interesa ne mogu biti predmet izvršenja.» Član 2.
U članu 166. poslije stava 6. dodaje se novi stav 7. koji glasi:
«Odredbe ovog člana ne primjenjuju se na novčana sredstva potrebna za obavljanje poslova od općeg interesa Republike Srpske, gradova i općina koja se nalaze kod banaka u Republici Srpskoj ili banaka na području Bosne i Hercegovine.» Član 3.
Iza člana 229. dodaje se novi član 229a. koji glasi:
«Član 229a.
Sud će po službenoj dužnosti odgoditi započeta izvršenja koja su suprotna odredbama čl. 1. i 2. ovog zakona, a odnose se na sva potraživanja iz budžeta Republike Srpske, gradova i općina nastala u razdoblju od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine.
Odgađanje iz stava 1. ovog člana traje do donošenja posebnih zakona.» Član 4.
Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u «Službenom glasniku Republike Srpske».»
348. U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u razdoblju ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 103/05) relevantne odredbe glase:
«Član 1.
Ovim se zakonom uređuju postupak, uvjeti, kriteriji i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima po čijim zahtjevima nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete, postupak sklapanja vansudskih poravnanja, kao i postupak reguliranja naknade štete preduzećima i drugim pravnim licima u razdoblju ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine. Član 2.
[...] Kamata na naknadu nematerijalne štete, u skladu sa članom 20. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske [...], otpisuje se u cijelosti. Član 3.
[...] Kamata na naknadu materijalne štete, u skladu sa članom 20. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske [...] otpisuje se u cijelosti. Član 20.
Naknada ratne štete, u smislu ovog zakona, obavlja se isplatom obveznica Republike Srpske, u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske [...].
Član 21.
U pravosnažno okončanim predmetima izvršenja će se provoditi prema redoslijedu okončanja, izdavanjem obveznica. U predmetima iz stava 1. ovog člana priznat će se samo pravo na glavnicu i troškove postupka, a kod sudskih izvršenja i na troškove izvršenja.
VI. DOPUSTIVOST
349. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
350. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
351. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno uzeti u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980; serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i lične apelantove prilike.
352. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažne presude. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine ili zahtjeva i garancija iz Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 22).
353. Ustavni sud također ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21).
354. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se radi o nemogućnosti izvršenja rješenja o dozvoli izvršenja pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.
355. Osim toga, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima faciae) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
356. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da sve apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
357. Apelanti smatraju da je neprovođenjem rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda došlo do povrede njihovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
358. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
k) Pravo na imovinu».
359. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
“Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.”
360. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, «imovina» koji se štiti može biti samo postojeća imovina (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983, serija A, br. 70, tačka 48) ili barem imovina za koju apelant ima «opravdano očekivanje» da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i dr., presuda od 29. novembra 1995, serija A, broj 332, tačka 31). Također, riječ «imovina» uključuje širok obim imovinskih interesa koje treba štititi i koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi presudu bivše Evropske komisije za ljudska prava, Wiggins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 7456/76, Odluke i izvještaji (OI) 13, st. 40-46 (1978). Koncept «imovine» ima autonomno značenje, a dokazivanje utvrđenog ekonomskog interesa može biti dovoljno ako se ustanovi pravo zaštićeno Evropskom konvencijom, pri čemu pitanje da li su imovinski interesi priznati kao zakonsko pravo u domaćem pravnom sistemu nije od značaja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktörer Aktibolag protiv Švedske, presuda iz 1984. godine, serija A, broj 159, stav 53). Također, Ustavni sud podsjeća i na vlastitu jurisprudenciju prema kojoj pojam «imovina» ne treba tumačiti restriktivno, nego taj pojam treba shvatiti tako «da uključuje i postojeća novčana potraživanja pojedinaca, kao i određena prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost» (vidi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odluke broj U 26/00 od 21. decembra 2001. godine i AP 1/05 od 18. maja 2005. godine).
361. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u 2. stavu ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61).
362. Uzimajući ovo u obzir, slijedi da Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja. Prvo, da li se prava u vezi sa potraživanjima nastalim za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, tzv. «ratna šteta», mogu smatrati «imovinom» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo, ako se smatraju imovinom, da li zbog postojeće zakonske regulative dolazi do miješanja u ta prava, te ako je odgovor pozitivan je li miješanje opravdano prema kriterijima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju?
(1) Radi li se o «imovini» apelanata
363. U vezi sa ovim pitanjem Ustavni sud zapaža da se apelacije odnose na nemogućnost izvršenja pravosnažnih presuda kojima je nekim apelantima dosuđena nematerijalna šteta zbog pogibije bliskog srodnika koji je bio na službi u Vojsci RS za vrijeme ratnog stanja, te materijalna šteta u vezi sa tim događajem (troškovi sahrane). U nekoliko slučajeva, apelantima je dosuđena naknada nematerijalne štete zbog zadobijanja povreda dok su bili na službi u Vojsci Republike Srpske u periodu ratnog stanja, a kod dva apelanta radi se o materijalnoj šteti nastaloj zbog izuzimanja materijalno-tehničkih sredstava. Također, apelantima je, u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, uz iznose na ime naknade štete dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja, te troškovi postupka u skladu sa Zakonom o parničnom postupku.
364. Ustavni sud ukazuje da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Komisija) donijela Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/01/3615 od 9. novembra 2005. godine, kojom su obuhvaćeni predmeti koji se tiču «ratne štete», a koji su prethodno bili predmet Odluke Doma broj CH/01/8110, koju je Dom ukinuo po zahtjevu tužene za preispitivanje. U Odluci broj CH/01/3615 Komisija je detaljno analizirala način na koji je u Republici Srpskoj definirana «ratna šteta» (vidi tačke 144-149. navedene Odluke). Analizom relevantnih zakonskih propisa Komisija je zaključila da se pojam «ratna šteta» odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne štete pravnim i fizičkim licima, koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine i koja je priznata pravosnažnim sudskim odlukama i vansudskim poravnanjima, kao i na naknadu štete koja će biti regulirana posebnim zakonom. Ustavni sud zapaža da je Narodna skupština Republike Srpske u međuvremenu, od donošenja navedene odluke Komisije pa do dana donošenja ove odluke, usvojila i Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u razdoblju ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ratnoj šteti), koji je stupio na pravnu snagu 29. novembra 2005. godine, a koji suštinski na isti način definira pojam «ratne štete».
365. Ustavni sud zapaža da se u svim konkretnim slučajevima koji su predmet ove odluke radi o novčanim potraživanjima apelanata na ime naknade štete, koja su priznata pravosnažnim sudskim presudama, a koja prema propisima Republike Srpske predstavljaju «ratnu štetu». Ustavni sud smatra neosnovanim navode Trezora RS da se u apelacijama AP 981/05 i 1019/05 radi o općim potraživanjima. Naime, i u ovim apelacijama radi se o pravosnažnim presudama kojima je apelantima dosuđena naknada nematerijalne štete zbog umanjenja opće životne sposobnosti, pretrpljenih fizičkih bolova, straha, naruženosti i duševnih bolova zbog naruženosti bliske osobe, u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Ustavni sud zapaža da je naknada materijalne i nematerijalne štete, koja je dosuđena sudskim odlukama ili odlukama drugih nadležnih organa, Zakonom o unutrašnjem dugu eksplicitno isključena iz općih obaveza (član 4. stav 1. tačka 4. navedenog zakona). Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su novčana potraživanja na ime naknade štete «imovina» podnosilaca prijava u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
(1.a) Jesu li dosuđene zatezne kamate i troškovi postupka «imovina» apelanata
366. Međutim, kako su pravosnažnim presudama apelantima dosuđene i zatezne kamate i troškovi postupka, Ustavni sud treba ispitati predstavljaju li i te kamate i troškovi «imovinu» apelanata, što je također bio i predmet odlučivanja Komisije u predmetu CH/01/3615. U vezi s tim pitanjem, Ustavni sud ukazuje da je pravosnažnim presudama na utvrđene iznose materijalne i nematerijalne štete apelantima dosuđena i zatezna kamata u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, te troškovi postupka u skladu sa Zakonom o parničnom postupku. Sve presude su donesene i postale pravosnažne prije stupanja na snagu Zakona o unutrašnjem dugu (23. juli 2004. godine) i Zakona o ratnoj šteti (29. novembar 2005. godine), kojima je propisano da se dosuđena kamata otpisuje i «ne predstavlja obavezu Republike Srpske» (član 20. Zakona o unutrašnjem dugu i član 2. stav 4. Zakona o ratnoj šteti). Osim toga, Zakon o ratnoj šteti u članu 21. eksplicitno propisuje da će se po pravosnažnim odlukama priznati samo glavnica i troškovi postupka uključujući i troškove izvršenja.
367. Ustavni sud zapaža da je Komisija, razmatrajući ovo pitanje, ukazala da Zakon o obligacionim odnosima propisuje da je kod materijalne štete odgovorno lice, u prvom redu, obavezno da uspostavi ranije stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (restitutio in integrum). Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, onda se naknada određuje u novčanom iznosu. S druge strane, novčana naknada nematerijalne štete predstavlja satisfakciju koja se daje oštećenom zbog povrede njegovih nematerijalnih dobara. Ustavni sud također zapaža da je naknada štete u predmetnim apelacijama utvrđena i dosuđena u novčanom iznosu, te da egzistira kao potpuno određena novčana tražbina. Prema članu 277. Zakona o obligacionim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i kamatu, što je zakonska obaveza koja se odnosi na sve novčane obligacije kod kojih je predmet prestacije novac, bez obzira na njihovu osnovu.
368. Također, Ustavni sud kao i Komisija ukazuje na to da zatezna kamata ima složenu prirodu. Ona može, kao i ugovorna kamata, biti naknada – cijena upotrebe novca, ali pored toga i naknada stvarne ili pretpostavljene štete koju trpi povjerilac zato što je lišen upotrebe stvari, odnosno novca koji mu pripada, zbog dužnikovog kašnjenja. Također, zatezna kamata ima i penalni karakter, jer je ona kazna za neurednog dužnika, kao i sredstvo pritiska na dužnika da obavezu izvrši na vrijeme. U uvjetima inflacije, zatezna kamata često nije ništa drugo do naknada cjeline ili dijela štete koju trpi povjerilac zbog opadanja vrijednosti novca. U slučaju naknade štete, svrha zatezne kamate je da u slučaju kašnjenja povjerioca omogući da dužnik ipak dobije «potpunu naknadu štete» kako to propisuje član 190. Zakona o obligacionim odnosima, a koja je utvrđena na dan presuđenja u skladu sa članom 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
369. Ustavni sud također smatra važnim konstatovati da iako Zakon o obligacionim odnosima određuje da obaveza na naknadu dospijeva od trenutka nastanka štete, sudska praksa je još prije rata iskristalisala stanovište da se kamata na iznose naknade štete dosuđuje od dana presuđenja, s obzirom da se iznosi te naknade dosuđuju prema cijenama (kod materijalne štete), odnosno praksi i običajima (kod nematerijalne štete) koji važe na dan presuđenja. Takvu praksu su i primijenili redovni sudovi kada su dosuđivali zatezne kamate, pa je u svim slučajevima u pitanju zatezna kamata dosuđena od dana presuđenja.
370. Također, Komisija je u predmetu CH/01/3615 zaključila, a takav zaključak prihvata i Ustavni sud, da Zakon o unutrašnjem dugu predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o obligacionim odnosima kada je u pitanju naknada «ratne štete». Isto se odnosi i na Zakon o ratnoj šteti. Međutim, budući da su sve presude donesene i postale pravosnažne prije stupanja na snagu ovih zakona, Ustavni sud smatra da zatezne kamate, koje su kao sporedno potraživanje dosuđene tim presudama, predstavljaju za apelante ekonomsku vrijednost, koja za cilj ima «potpunu naknadu».
371. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da zatezne kamate dosuđene pravosnažnim sudskim presudama u konkretnim slučajevima, predstavljaju «imovinu» podnosilaca prijava u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
372. Iz predmetnih apelacija očigledno proizlazi da apelanti nisu u mogućnosti izvršiti pravosnažne presude ni u odnosu na troškove postupka, koji su nastali zbog vođenja parničnih postupaka. Što se tiče troškova postupka, Ustavni sud konstatira da Zakon o unutrašnjem dugu ni na koji način eksplicitno ne tretira pitanje dosuđenih troškova postupka. S druge strane, kako je već rečeno, Zakon o ratnoj šteti u članu 21. propisuje da će se u pravosnažno okončanim predmetima «priznati samo pravo na glavnicu i troškove postupka, a kod sudskih izvršenja i na troškove izvršenja», kao i da će se isplata izvršiti izdavanjem obveznica u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu.
373. Ustavni sud ističe, kao generalni princip, da pred sudovima, pred kojima građani traže zaštitu i ostvarenje svojih prava i pravnih interesa, postoji obaveza na naknadu troškova postupka u kojima se raspravlja i odlučuje o njihovim pravima i obavezama, a u skladu sa Zakonom o parničnom postupku. Troškovi postupka su izdatak koji su apelanti imali u vezi sa vođenjem parničnih postupaka, pa imaju pravo da im tuženi, u skladu sa zakonom, te troškove naknadi. Osim toga, ovo pravo je već utvrđeno pravosnažnim presudama, a pravo na naknadu troškova parničnog i izvršnog postupka priznaje i Zakon o ratnoj šteti (član 21). Budući da se radi o pravosnažno utvrđenom novčanom potraživanju apelanata, odnosno pravu priznatom Zakonom o ratnoj šteti, Ustavni sud smatra da troškovi postupka predstavljaju «imovinu» apelanata u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi već citiranu odluku Komisije CH/01/3615, tač. 195- 196).
(2) Postoji li miješanje u pravo apelanata na «imovinu»
374. Kod odgovora na ovo pitanje Ustavni sud mora odlučiti da li pravna situacija u vezi sa potraživanjem apelanata koja se odnose na «ratnu štetu», zbog stupanja na snagu lex specialis zakona iz 2002. godine i kasnije u Republici Srpskoj, koji su doneseni isključivo radi rješavanja vladinih obaveza po osnovu posljedica rata, krši član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
375. Kao što je već navedeno, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u drugom stavu, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom, provođenjem takvih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu (vidi tačku 361. ove odluke).
376. Svako miješanje u pravo na imovinu prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju i mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između javnog ili općeg interesa i pojedinačnih prava. Drugim riječima, opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava kriterij «zakonitosti» i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos «proporcionalnosti» između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nosioci imovinskih prava ne smiju biti podvrgnuti proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prevelik teret da bi bio ostvaren legitiman cilj (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 83/03, od 22. septembra 2004. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/04, tačka 49).
377. Ustavni sud zapaža da je Republika Srpska 2002. godine donijela Zakon o odlaganju kojim je propisano da će se taj zakon primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza nastalih po osnovu sudskih odluka donesenih do dana donošenja ovog zakona. Nakon toga je 2003. godine donesen i Zakon o privremenom odlaganju, u koji su, između ostalog, uključena i potraživanja po osnovu «ratne štete». Također, članom 3. ovog zakona je propisano da će se ovaj zakon primjenjivati do donošenja posebnih propisa kojim će se regulirati način izmirenja potraživanja po osnovu unutrašnjeg duga, a najkasnije do 31. decembra 2004. godine.
378. Zakon o unutrašnjem dugu je stupio na snagu 23. jula 2004. godine. Ovim zakonom je, kako je i ranije rečeno, «ratna šteta» priznata kao unutrašnji dug Republike Srpske. Zakon je također odredio da se potraživanja na osnovu «ratne štete», koja su priznata pravosnažnim sudskim presudama, moraju verificirati, a da će se nakon verifikacije obaveze po tom osnovu izmiriti emisijom obveznica Vlade Republike Srpske sa rokom dospijeća do 50 godina, bez kamate i isplatom u deset jednakih godišnjih rata, počevši devet godina prije krajnjeg datuma dospijeća. Ovim zakonom je također propisano da se dosuđene kamate otpisuju i da ne predstavljaju obavezu tužene (član 20).
379. Zakon o ratnoj šteti je stupio na snagu 29. novembra 2005. godine, a donesen je na osnovu člana 18. Zakona o unutrašnjem dugu. Ovaj zakon je dalje razradio šta se sve smatra «ratnom štetom», mada suštinski nije promijenio pojam «ratne štete», kako je već obrazloženo. Također, Zakon o ratnoj šteti je propisao i način utvrđivanja te štete u slučajevima u kojima postupci za naknadu te štete nisu pravosnažno okončani, propisujući da će se naknada «ratne štete» obaviti isplatom obveznica Republike Srpske, a u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu. Također, ovaj zakon je propisao da se kamate na naknadu materijalne i nematerijalne štete otpisuju u skladu sa članom 20. Zakona o unutrašnjem dugu (član 2. stav 4. i član 3. stav 2. Zakona o ratnoj šteti). Međutim, za razliku od Zakona o unutrašnjem dugu, koji se nije bavio pitanjem troškova postupka u pravosnažno okončanim predmetima, Zakon o ratnoj šteti je propisao da će se u tim predmetima troškovi postupka, uključujući i troškove izvršnog postupka, isplatiti zajedno sa glavnicom, preko obveznica (član 21).
380. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da na osnovu ovakve zakonske regulative od 2002. godine pa dalje postoji kontinuirano miješanje u imovinska prava apelanata, kako odlaganjem izvršenja pravosnažnih presuda, tako i otpisom zateznih kamata dosuđenih pravosnažnim presudama prije stupanja na snagu Zakona o unutrašnjem dugu.
381. U odgovoru na pitanje koje je od navedenih pravila iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjivo, tj. kakva je priroda ovog miješanja u pravo na imovinu, Ustavni sud smatra da navedenim zakonima apelanti nisu de iure lišeni iznosa materijalne i nematerijalne štete koji su dosuđeni pravosnažnim presudama. S druge strane, u vezi sa pitanjem jesu li podnosioci prijava de facto lišeni imovine, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud za ljudska prava u svojoj dugogodišnjoj praksi naglasio da lišavanje imovine ne pretpostavlja postojanje bilo kojeg formalnog akta lišavanja imovine. Ono obuhvata državne mjere, koje zbog svojih teških reperkusija na pravo na imovinu imaju istu posljedicu kao i formalni akt lišavanja imovine (naprimjer, eksproprijacija). Jurisprudencija, pri tome, stavlja akcent na pitanje postoji li bilo kakva korist od preostalog prava na imovinu nakon takvih državnih mjera. U razgraničenju prema «kontroli korištenja prava na imovinu» (stav 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) postavlja se pitanje postoji li opravdana vjera u mogućnost daljnjeg korištenja prava na imovinu, bez miješanja države u bilo kojoj formi (vidi, naprimjer, presude Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lönnroth protiv Švedske od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, st. 70-73; Allan Jacobson protiv Švedske od 25. oktobra 1989. godine, serija A, broj 163, stav 54; Fredin protiv Švedske od 18. februara 1991. godine, serija A, broj 192, stav 46. i 52. ff,).
382. U konkretnom slučaju, kad su u pitanju Zakon o odlaganju i Zakon o privremenom odlaganju, Ustavni sud smatra da se radi o de facto lišavanju imovine. Naime, dugotrajna nemogućnost da vlasnici izuzete imovine dođu do realizacije svoga prava na imovinu, tj. da naplate iznose nematerijalne i materijalne štete koja im je dosuđena, iako posjeduju pravosnažne sudske presude, sporazume o naknadi zaključene sa nadležnim organima uprave, ugovore i druge pravne akte donesene na temelju odredbi relevantnih zakona, uključujući pripadajuće zatezne kamate, s jedne strane, te dugo odlaganje definiranja «novih prava», s druge strane, vodi ovakvom zaključku (vidi već citiranu odluku Komisije broj CH/01/3615, tačka 207).
383. Međutim, u svjetlu kasnije donesenog Zakona o unutrašnjem dugu, Ustavni sud smatra da se može očekivati da će iznosi materijalne i nematerijalne štete biti isplaćeni apelantima u okvirima zakonski predviđenog modaliteta. Iz toga razloga Ustavni sud smatra da nakon donošenja Zakona o unutrašnjem dugu nemogućnost naplate dosuđenih iznosa materijalne i nematerijalne štete ne pokreće pitanje «lišavanja», već pitanje «kontrole» prava na imovinu u smislu člana 1. stav 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi već citiranu odluku Komisije broj CH/01/3615, tačka 208).
384. Međutim, kad su u pitanju zatezne kamate na dosuđene iznose, Ustavni sud smatra da se radi o de iure lišavanju apelanata prava na imovinu. Naime, član 20. Zakona o unutrašnjem dugu explicite propisuje da se dosuđene zatezne kamate otpisuju u cijelosti i da ne predstavljaju obavezu Republike Srpske, a isto rješenje je, kako je već rečeno, predviđeno i u Zakonu o ratnoj šteti. Dakle, zbog ovakvih propisa apelanti neće nikada biti u mogućnosti doći do ove svoje «imovine», iako su i Zakon o unutrašnjem dugu i Zakon o ratnoj šteti doneseni nakon što su sve presude podnosilaca prijava, kojim im je priznato pravo na zateznu kamatu, postale pravosnažne. Na ovaj način, Zakon o unutrašnjem dugu i Zakon o ratnoj šteti retroaktivno zadiru u stečena prava podnosilaca prijava i lišavaju ih «imovine» koja je pravosnažno priznata sudskim odlukama. Pri tome nije od značaja to što se radi o zateznim kamatama kao sporednom potraživanju, budući da je Ustavni sud već obrazložio zbog čega se kamate dosuđene prije stupanja na snagu navedenih zakona imaju smatrati «imovinom» u smislu člana 1. Protokola broj 1 (vidi tač. 370-371. ove odluke).
385. Na osnovu ovoga, Ustavni sud smatra da zakonski utvrđena nemogućnost naplate pravosnažno dosuđenih zateznih kamata na iznose utvrđene materijalne i nematerijalne štete, na bilo koji način i bilo kada, pokreće pitanje «lišavanja» podnosilaca prijave prava na imovinu, te da je stoga primjenjivo drugo pravilo iz člana 1. stav 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koje regulira uvjete pod kojima pojedinac može biti lišen imovine.
386. Što se tiče troškova postupka, Ustavni sud ukazuje da su troškovi dosuđivani u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku Republike Srpske, koji ih definira kao izdatke učinjene u toku ili povodom parničnog postupka, kako je to već obrazloženo (vidi tačku 373. ove odluke). S druge strane, iz konteksta Zakona o unutrašnjem dugu, Zakona o ratnoj šteti i navoda iz odgovora tuženog može se zaključiti da se pojam «ratne štete» kao unutrašnjeg duga odnosi samo na dosuđeno glavno potraživanje, a ne i na zatezne kamate i troškove postupka.
387. Međutim, kako su troškovi postupka u konkretnim slučajevima nastali u vezi sa vođenjem parničnih postupaka u periodu koji nije obuhvaćen zakonskom definicijom «ratne štete», oni se i ne mogu smatrati dijelom «ratne štete», pa dakle ni unutrašnjim dugom po osnovu «ratne štete», koji je tačno definiran Zakonom o unutrašnjem dugu i Zakonom o ratnoj šteti. Uprkos tome, apelanti ne mogu u izvršnom postupku naplatiti ove troškove, budući da je Zakon o ratnoj šteti predvidio da će se troškovi parničnih postupaka i izvršnih postupaka isplatiti po istom modalitetu kao i glavnica, dakle kao «ratna šteta», i to isplatom obveznica. Ustavni sud također zapaža da ni izmjenama Zakona o izvršnom postupku nije predviđeno odlaganje svih izvršenja, već samo onih koja se odnose na potraživanja nastala u ratnom periodu, u šta ne spadaju troškovi postupka. Stoga, iako apelanti nisu de iure lišeni ove svoje imovine koja bi im morala biti isplaćena primjenom Zakona o izvršnom postupku, Ustavni sud smatra da su odlaganjem izvršenja pravosnažnih presuda i u dijelu u kojem su dosuđeni troškovi postupka apelanti de facto lišeni ove «imovine» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, bez mogućnosti da je ikada naplate. (3) Je li miješanje u pravo na imovinu «opravdano»?
388. Da bi prema praksi Evropskog suda za ljudska prava miješanje u pravo na imovinu bilo opravdano, ono prije svega mora biti u skladu sa zahtjevom pravne sigurnosti ili «zakonitosti». Zatim, miješanje mora imati zakonit cilj od javnog ili općeg interesa, a njime mora biti postignuta i pravična ravnoteža između zaštite prava na imovinu i zahtjeva od općeg ili javnog interesa (vidi Evropski sud za ljudska prava, James i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A, broj 98, tačka 46 i već citirana presuda Sporrong i Lonnorth, tačka 73). (3.a) Je li miješanje u skladu sa zahtjevom pravne sigurnosti ili zakonitosti?
389. Ustavni sud podsjeća na već ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je prvi i najvažniji zahtjev iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju onaj koji traži da miješanje javnih vlasti u pravo na imovinu bude «zakonito». Naime, druga rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 dozvoljava lišavanje prava na imovinu samo «pod uvjetima predviđenim zakonom», a drugi stav člana 1. priznaje državama pravo da kontroliraju korištenje imovine «donošenjem zakona». Princip pravne sigurnosti je prisutan u cijeloj Evropskoj konvenciji i mora biti ispoštovan bez obzira koje se od tri pravila iz člana 1. Protokola broj 1 primjenjuje. Ovaj princip podrazumijeva postojanje i poštovanje adekvatno dostupnih i dovoljno preciznih domaćih zakona, koji zadovoljavaju osnovne zahtjeve pojma «zakon». Osim toga, vladavina prava je temeljni princip demokratskog društva, koji je neodvojiv od bilo kojeg člana Evropske konvencije i za sobom povlači obavezu države ili drugih javnih vlasti da poštuju sudske odluke ili odluke koje su donesene protiv države (vidi Evropski sud za ljudska prava, Iatridis protiv Grčke, presuda od 25. marta 1999. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1999-II tačka 58). Tek kada je ovaj zahtjev ispunjen može se razmatrati postoji li pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva zaštite pojedinačnog prava na imovinu.
390. Kod analize ovog pitanja Ustavni sud će u obzir uzeti period prije donošenja Zakona o unutrašnjem dugu i period nakon donošenja tog zakona.
391. Uzimajući u obzir zakone koji su doneseni do donošenja Zakona o unutrašnjem dugu i njihov sadržaj (vidi tačku 377. ove odluke), Ustavni sud smatra da tim zakonima nisu definirani razlozi zbog kojih se vlasti miješaju u prava podnosilaca prijava, koji se ciljevi žele postići ovakvim miješanjem, modus operandi novonastale situacije, niti je definirana materijalno-pravna pozicija apelanata, već je jednostavno odloženo izvršenje pravosnažnih presuda kojim je dosuđena «ratna šteta». Međutim, princip vladavine prava ne dozvoljava da država, tj. javna vlast, obustavi izvršenje pravosnažnih sudskih presuda bez navođenja razloga i ciljeva takvih mjera i bez propisivanja prava titulara prava na imovinu u takvoj, novonastaloj situaciji.
392. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da do stupanja na snagu Zakona o unutrašnjem dugu miješanje vlasti u pravo podnosilaca prijava na imovinu nije bilo «zakonito», jer zakoni kojima je odloženo izvršenje pravosnažnih presuda ne zadovoljavaju kriterij «zakonitosti» iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
393. Međutim, Zakonom o unutrašnjem dugu jasno su definirani ciljevi miješanja u pravo na imovinu, a definiran je i novi okvir prava apelanata u vezi sa njihovim potraživanjima, što je dalje konkretizirano Zakonom o ratnoj šteti. Stoga Ustavni sud smatra da ovi zakoni imaju sasvim drukčiji pravni kvalitet nego dotadašnja legislativa, koja se ticala iste problematike. Iz tih razloga, Ustavni sud smatra da miješanje vlasti u pravo podnosilaca prijava na imovinu, nakon donošenja Zakona o unutrašnjem dugu, ispunjava kriterij «zakonitosti» iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
394. Međutim, u odnosu na nemogućnost naplate izvršnim putem troškova postupka koji su dosuđeni pravosnažnim presudama, Ustavni sud naglašava da troškovi postupka ni na koji način nisu, a ne bi mogli ni biti predmet Zakona o unutrašnjem dugu, niti Zakona o ratnoj šteti. Naime, ovi zakoni se odnose samo na potraživanja nastala u toku rata, dakle na «ratnu štetu», a kako je već rečeno, troškovi postupka nisu dio «ratne štete» kako je ona definirana ovim zakonima, ali jesu «imovina» apelanata (vidi tačku 373. ove odluke). Ustavni sud je već ukazao da Zakon o unutrašnjem dugu i ne tretira troškove postupka, a da Zakon o ratnoj šteti predviđa isplatu troškova postupka na isti način kao i isplatu «ratne štete». Međutim, s obzirom na to da troškovi nisu «ratna šteta» u smislu ovih zakona, proizlazi da se prinudna naplata troškova postupka dosuđenih pravosnažnim presudama ne može obustaviti primjenom odredaba Zakona o unutrašnjem dugu ili odredaba Zakona o ratnoj šteti, već nadležne vlasti moraju omogućiti izvršenje pravosnažnih presuda u dijelu koji se tiče troškova postupka prema općim pravilima važećeg Zakona o izvršnom postupku. Pri tome, Ustavni sud je već ukazao da se izmjene i dopune ovog zakona odnose samo na odlaganje izvršenja potraživanja nastalih u ratnom periodu, pa se dakle ne mogu primijeniti u odnosu na troškove postupka, jer oni i nisu nastali u tom periodu, već kasnije.
395. Također, Zakonom o dopunama Zakona o izvršnom postupku je propisano da predmet izvršenja ne mogu biti «nepokretna, pokretna imovina i prava Republike Srpske [...] koja su neophodna za obavljanje poslova od općeg interesa», te da se izvršenje ne može provesti na novčanim sredstvima koja su potrebna «za obavljanje poslova od općeg interesa Republike Srpske [...]». Međutim, ovakve zakonske odredbe nisu dovoljno precizne i ne određuju način na koji će se uopće i jedan povjerilac moći namiriti iz budžeta Republike Srpske kao dužnika, niti propisuje ko će i u kojoj proceduri jasnije definirati koja su to «potrebna sredstva za obavljanje poslova od općeg interesa» ili kako će se obezbijediti sredstva za izvršenje obaveza prema povjeriocima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da ovakvo miješanje u pravo podnosilaca prijava na «imovinu» u odnosu na troškove postupka ne ispunjava kriterij «zakonitosti» iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
396. Ustavni sud dalje mora ispitati postoji li za miješanje u pravo apelanata na imovinu legitiman cilj od općeg ili javnog interesa, te postoji li pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva za zaštitu prava na imovinu.
(3.b) Ima li miješanje u pravo na imovinu legitiman cilj od javnog ili općeg interesa?
397. Pojam «javnog interesa», u smislu člana 1. Protokola broj 1 je «neizbježno širok». U ustanovljavanju postojanja takvog «javnog interesa», domaće vlasti uživaju široku slobodu procjene. Evropski sud naglašava da «zbog njihovog neposrednog poznavanja matičnog društva i njegovih potreba, domaće vlasti su u načelu u boljem položaju da razluče šta je 'u javnom interesu' nego međunarodni sudija». Prema tome, Evropski sud će «poštovati sud zakonodavca o tome šta je 'u javnom interesu' ukoliko taj sud nije očigledno bez razumnog osnova» (vidi već citiranu presudu Evropskog suda za ljudska prava James i dr., tačka 46).
398. Tuženi i Trezor RS su u svojim izjašnjenjima naveli da je cilj donošenja propisa koji su u pitanju potreba da se uredi način izmirivanja unutrašnjeg duga koji je nastao, između ostalog, po osnovu nadoknade za «ratnu štetu» i po osnovu isplate «stare» devizne štednje, i to na način koji neće dovesti u pitanje makroekonomsku stabilnost Republike Srpske i ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
399. Ustavni sud smatra da je ovo legitiman cilj miješanja u pravo apelanata na imovinu, te da je taj cilj opravdan javnim interesom, a to je, prije svega, makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost entiteta i zaštita ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
(3.c) Postoji li pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva za zaštitu prava apelanata na imovinu (proporcionalnost)?
400. Da bi miješanje u zaštićenu imovinu bilo dopušteno prema kriterijima člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ono ne samo da mora služiti legitimnom cilju u javnom interesu, već mora postojati i razuman odnos «proporcionalnosti» između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (već citirana presuda Evropskog suda za ljudska prava, James i drugi, tačka 50). Prema tome, Evropski sud je ustanovio da s ciljem provjeravanja triju različitih pravila iz člana 1 Protokola broj 1 treba provesti test «pravične ravnoteže». To znači da «sud mora da odredi da li je uspostavljena pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zahtjeva da se zaštite osnovna prava pojedinca. Potraga za ovom ravnotežom je svojstvena cijeloj Konvenciji, a odražava se i u strukturi člana 1.» (vidi već citiranu presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lönnroth, tačka 69).
401. Rješavajući predmet CH/01/3625 u vezi sa «ratnom štetom», Komisija je ukazala i na obrazloženje Evropskog suda u predmetu Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke (presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-B, tačke 73-75). U tom predmetu, Grčka je donijela zakon kojim se proglašava da nije valjana i izvršna pravosnažna arbitražna odluka donesena u korist podnosilaca prijave za isplatu naknade, a protiv države. Dajući opravdanje za novi zakon, država je ustvrdila da je on donesen da bi se odstranile privredne posljedice prethodnog diktatorskog režima, te da su prava podnosilaca prijave proistekla iz povlaštenog ugovora zaključenog s prethodnim diktatorskim režimom koji je naštetio nacionalnoj privredi. Podnosioci prijave su odgovorili da bi bilo nepravedno ako bi se nakon pada prethodnog diktatorskog režima smatrao nevažećim svaki pravni odnos u koji se stupilo s tim režimom za vrijeme njegovog trajanja. Primjenjujući test pravične ravnoteže, Evropski sud je zapazio da je država odabrala postupak arbitraže, čiji je ishod kasnije nastojala da izbjegne. Evropski sud je zaključio da je dužnost države bila da podnosiocima prijave isplati sumu dosuđenu na kraju postupka arbitraže. No, nakon što je donesena pravosnažna arbitražna odluka na štetu države, zakonodavno tijelo je usvojilo zakon kojim se poništava ugovor koji sadrži arbitražnu klauzulu, proglasilo je arbitražnu klauzulu ništavom, te je poništilo arbitražnu odluku u korist podnosilaca prijave. Na taj način je zakonodavac, na štetu podnosilaca prijave, pomjerio ravnotežu koja se mora uspostaviti između zaštite prava na imovinu i zahtjeva o javnom interesu. U skladu s tim, Evropski sud je našao povredu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
402. Ustavni sud je već ukazao da domaće vlasti, zbog neposrednog poznavanja društva i njegovih potreba, uživaju široko polje procjene prilikom donošenja odluka koje dovode do miješanja u imovinska prava pojedinaca (tačka 397. ove odluke). Odluka da se oduzme ili kontrolira imovina često uključuje razmatranje političkih, ekonomskih i socijalnih pitanja o kojima će se mišljenja u okviru demokratskog društva bitno razlikovati. Stoga će se odluka domaćih vlasti poštivati, osim ako je očigledno bez opravdanog osnova (vidi već citiranu presudu Evropskog suda za ljudska prava, James i drugi, stav 46).
403. U konkretnom slučaju, Ustavni sud kao i Komisija u Odluci CH/01/3615, ukazuje da se najveći broj podnesenih prijava koje su predmet razmatranja ove odluke odnosi na pretrpljenu nematerijalnu štetu zbog pogibije bliskog lica tokom ratnih dejstava ili zbog pretrpljene tjelesne povrede koja je dovela do trajnog umanjenja opće životne sposobnosti. Ustavni sud smatra da su ovo najtragičniji i, u suštini, nenadoknadivi gubici, a naknada nematerijalne štete i ne predstavlja naknadu u pravom smislu riječi, budući da se njom ne postiže uspostavljanje onakvog stanja kakvo je postojalo prije prouzrokovanja štete. Ona je po svojoj prirodi satisfakcija koja se daje oštećenom za povredu njegovih nematerijalnih dobara, koja čine sastavni dio integriteta čovjekove ličnosti.
404. Kolikogod se moralo uvažiti navedeno, Ustavni sud je već zaključio da postoji legitiman cilj od javnog interesa, koji je takve prirode da opravdava veoma široko polje procjene nadležnih vlasti u vezi sa pitanjem isplate pravosnažno utvrđenog prava na naknadu za «ratnu štetu». S druge strane, ispitujući kriterij «pravične ravnoteže», Ustavni sud je već utvrdio da je Republika Srpska priznala materijalnu i nematerijalnu štetu koja je utvrđena pravosnažnim presudama kao «ratnu štetu» i da je te obaveze priznala kao unutrašnji dug. Kao modalitet isplate obaveza po osnovu unutrašnjeg duga, Republika Srpska je u vezi sa izmirenjem obaveza na ime «ratne štete» Zakonom o unutrašnjem dugu propisala da će se, nakon izvršene verifikacije, obaveze po osnovu «ratne štete» izmiriti emisijom obveznica za ta potraživanja. Ovo rješenje prihvata i Zakon o ratnoj šteti koji u članu 20. regulira da će se naknada ratne štete izvršiti preko obveznica u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu. Iako ovaj modalitet sam po sebi ne bi bio problematičan, Ustavni sud podsjeća da je na problem u vezi sa ovakvim zakonskim rješenjem ukazao u svojim ranijim odlukama AP 288/03 i 464/04. Naime, u navedenim odlukama Ustavni sud je naveo da je «takvim zakonom, pored toga što je upitno njegovo donošenje u smislu principa iz Evropske konvencije, narušen i princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava pojedinaca» budući da je «i pored evidentnog javnog interesa države da donese navedeni zakon, zbog ogromnog duga koji je nastao po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u toku ratnih dejstava, a koji je naveden u članu 18. citiranog zakona» stavljen pretjeran teret na pojedince. Zbog toga je Ustavni sud zaključio da nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Dalje, Ustavni sud je naveo da je osnovni razlog zbog kojeg je Ustavni sud zaključio da postoji pretjeran teret prema pojedincima činjenica da je, u članu 21. stav 1. tačka 1. Zakona o unutrašnjem dugu, propisano da će potraživanja koja su utvrđena pravosnažnim sudskim presudama biti izmirena emitiranjem obveznica sa rokom dospijeća do 50 godina, ističući da se zbog toga «opravdano postavlja pitanje da li će iko od građana, koji će posjedovati takvu vrstu obveznica, doživjeti mogućnost naplate obveznica i tako djelotvorno ostvariti svoja prava. Pored toga, spornim zakonom je predviđeno da će se obaveze izmiriti bez kamate, što, kada se uzme u obzir navedeni period odgode, svakako znači djelotvorno umanjenje iznosa koji će biti isplaćen pojedincima» (već citirane odluke AP 288/03 i AP 464/04).
405. Ustavni sud ne nalazi razloge zbog kojih bi izmijenio već izneseno stanovište, a ovakav zaključak Ustavnog suda prihvatila je i Komisija u Odluci broj CH/01/3615. Stoga i u konkretnom slučaju Ustavni sud ostaje kod zaključka da Zakonom o unutrašnjem dugu nije uspostavljena «pravična ravnoteža» između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i prava pojedinaca, tj. da ovakvo zakonsko rješenje nije «proporcionalno» legitimnom cilju koji se želi postići, kako to zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, ni Ustavni sud nije, kao ni Komisija, u poziciji da jasnije definira za koliko ovaj rok treba biti umanjen, budući da je zakonodavac u boljoj poziciji da definira rok imajući u vidu sveukupnu situaciju, ali i vodeći računa o zahtjevima «pravične ravnoteže» kako je to objašnjeno u ovoj odluci.
406. Također, Ustavni sud u cijelosti podržava stav Komisije izražen u predmetu CH/01/3615, prema kojem je i otpisivanje zateznih kamata utvrđenih pravosnažnim presudama neproporcionalno rješenje. Prije svega, radi se o zateznim kamatama koje su dosuđene od dana presuđenja, dakle teku od dana donošenja pojedinačnih presuda. Osim toga, Ustavni sud je već zaključio da su i ove dosuđene kamate «imovina» apelanata, te budući da su utvrđene pravosnažnim presudama prije stupanja na snagu Zakona o unutrašnjem dugu i Zakona o ratnoj šteti kojima se u cijelosti otpisuju, ove dosuđene kamate predstavljaju već stečeno pravo apelanata koje je bilo pravosnažno priznato prije stupanja navedenih zakona na snagu. Stoga Ustavni sud smatra da je ovakvo zakonsko rješenje protivno principu pravne sigurnosti koji proizlazi iz principa vladavine prava (član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine) i protivno pravnom institutu res iudicata (član 6. Evropske konvencije, vidi stav 429. ove odluke). Također, Ustavni sud smatra da je ovakvim zakonskim rješenjem zakonodavac, na štetu apelanata, pomjerio «pravičnu ravnotežu» koju mora uspostaviti između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca.
407. Međutim, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne garantira pravo na punu kompenzaciju u svim okolnostima, s obzirom da legitimni ciljevi javnog interesa, koji služe da se izvrši određena ekonomska reforma ili ostvari veća socijalna pravda, mogu imati takav značaj da opravdavaju davanje manjeg iznosa od tržišne vrijednosti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Lithgow i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 8. jula 1986. godine, serija A broj 102, stav 121.f). Osim toga Komisija je, slijedeći praksu Evropskog suda za ljudska prava, u svojoj jurisprudenciji također zauzela stanovište da je «na državi mnogo veća obaveza naknade pune vrijednosti lišenog prava na imovinu ili naknade zbog miješanja u imovinu u individualnim slučajevima, nego kada se radi o generalnom rješavanju slučajeva» zato što je «imovina socijalna kategorija i [...] mora podlijegati društvenim zakonima koji će, s jedne strane, odražavati interese pojedinca, a s druge strane, interese društvene zajednice» (vidi Komisija za ljudska prava, Odluka o prihvatljivosti i meritumu broj CH(98/375 i dr. od 6. aprila 2005. godine, stav 1235).
408. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da se radi o pravosnažno presuđenoj stvari, Ustavni sud smatra da je pronalaženje odgovarajućeg modaliteta kojim podnosioci prijava ne bi u cijelosti bili lišeni ove svoje «imovine» u smislu člana 1. Protokola broj 1, u slučaju kada imaju sudske odluke koje su postale pravosnažne prije stupanja na snagu Zakona o unutrašnjem dugu i Zakona o ratnoj šteti, prvenstveno zadatak zakonodavca koji je u boljoj poziciji odlučiti, s obzirom na okolnosti i na slobodu procjene koju uživa, na koji način će riješiti ovo pitanje. Ustavni sud ne ulazi u to da li će zakonodavac odrediti rok do kojeg može teći dosuđena zatezna kamata ili naći neki drugi modalitet, ali ukazuje da je kod donošenja bilo kakvog rješenja ovog pitanja neophodno da zakonodavac vodi računa o ustavnom principu vladavine prava i o zahtjevu «proporcionalnosti» u smislu člana 1. Protokola broj 1.
409. Osim toga, Ustavni sud je u svojim odlukama AP 288/03 i 464/04 zaključio da Zakon o unutrašnjem dugu, pored roka dospijeća obveznica od 50 godina, predviđa i da će se te obveznice isplatiti bez kamate. S obzirom da se radi o pravosnažno utvrđenim pravima, ova prava će se dalje objektivno umanjiti ako bi se odložila njihova realizacija na dugi period, a ne bi se predvidjela kamata, koja bi, u najmanju ruku, neutralizirala godišnju inflaciju, iako ne mora neophodno garantirati punu kompenzaciju (vidi stav 407. ove odluke). Ustavni sud je u navedenim odlukama zaključio da je ovo neproporcionalno rješenje, jer cilj ovog zakona ne može biti izbjegavanje obaveze Republike Srpske da isplati ovaj dio «unutrašnjeg duga» koji je sama definirala i utvrdila, tako što će ta prava postati bezvrijedna nakon dugog niza godina. Naime, kako je već zaključeno, legitiman cilj ovog zakona je da se za duži period nađe modus operandi na osnovu kojeg bi se realizirala prava podnosilaca prijava, a koji neće dovesti u pitanje makroekonomsku stabilnost Republike Srpske i ustavni poredak Bosne i Hercegovine (vidi stav 399. ove odluke). Međutim, rješavajući jedan općepriznat problem, zakonodavac ne može svojim rješenjem stvoriti novu nepravdu podnosiocima prijava. Ustavni sud ukazuje i na stanovište Komisije zauzeto u Odluci broj CH/01/3615, u kojoj je navedeno da «s obzirom da je Centralna banka Bosne i Hercegovine nadležna za utvrđivanje godišnje inflacione stope, kursa konvertibilne marke i drugih relevantnih finansijskih parametara (član VII Ustava Bosne i Hercegovine), entitetski zakonodavac mora zakonski predvidjeti kamatu na iznose navedene u obveznicama, koja će neutralizirati godišnju inflaciju». Obrazlažući ovaj stav, koji Ustavni sud u cijelosti prihvata, Komisija je navela da će «na ovaj način, obveznice biti mnogo jače na tržištu vrijednosnim papirima i neće doživjeti sudbinu ''certifikata'' u postupku privatizacije, čija je stvarna vrijednost bila simbolična u odnosu na nominalnu vrijednost. U skladu sa dosadašnjim stavom, i ovo pitanje treba da bude prepušteno ekspertima i zakonodavcu, koji će ovo pitanje riješiti na najbolji i najdjelotvorniji način» (vidi već citiranu Odluku CH/01/3615, tačka 230).
410. Iako Republika Srpska još nije donijela zakon kojim bi regulirala način i rokove verifikacije potraživanja po osnovu «ratne štete», Ustavni sud smatra svrsishodnim ukazati da će kod donošenja takvog propisa Republika Srpska morati voditi računa o zahtjevu «proporcionalnosti» o kojem je riječ, tako što će rješenjem koje propiše tim zakonom uspostaviti pravičan odnos između prijavljivanja potraživanja i postupka izdavanja, tj. emisije obveznica. Također, Republika Srpska mora biti spremna zakonski i operativno provesti sistem za realizaciju potraživanja na način koji će također zadovoljiti zahtjev «proporcionalnosti» (vidi i već citiranu Odluku Komisije broj CH/01/3615, stav 231).
411. Ustavni sud smatra da, iako Zakon o unutrašnjem dugu ima legitiman cilj od javnog interesa kada se radi o miješanju u pravo apelanata na imovinu, upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju. Ovo znači da predviđenim načinom isplate ratne štete koju predviđa ovaj zakon, a koji prihvata i Zakon o ratnoj šteti, nije uspostavljena «pravična ravnoteža» između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu. Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud smatra da je prekršeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
412. Apelanti se žale i na kršenje prava na pravično suđenje, budući da su onemogućeni da de facto naplate iznose dosuđene pravosnažnim presudama zato što Trezor RS odbija da provede rješenja o izvršenju, pozivajući se prvo na Zakon o odlaganju, a zatim na Zakon o unutrašnjem dugu.
413. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
414. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]" (1) Pravo na pravično suđenje u odnosu na neizvršenje pravosnažnih presuda
415. Ustavni sud je već utvrdio da se radi o imovinskim pravima apelanata, koja su svakako «građanska prava i obaveze» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na vlastitu jurisprudenciju i praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj član 6. stav 1. Evropske konvencije obezbjeđuje svakome pravo da iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze pred sud ili tribunal (vidi Ustavni sud, već citirane odluke AP 288/03 i AP 464/04 i Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40). Neodvojiv element člana 6. Evropske konvencije je i «pravo na sud», u okvir kojeg ulazi i pravo na pristup sudu, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u građanskim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno, ukoliko domaći pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije detaljno propisuje proceduralne garancije date strankama – postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan – bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Burdov protiv Rusije, presuda od 7. maja 2002. godine, aplikacija broj 59498/00, stav 34).
416. Također, i Ustavni sud i Komisija su u ranijim odluka ukazali i na već izgrađenu praksu institucija, osnovanih u skladu s Aneksom 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Doma za ljudska prava (vidi predmet broj CH/96/17, Blentić protiv Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i meritumu uručena 3. decembra 1997. godine) i Ombudsmena za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (vidi predmet broj (B) 746/97, B.D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Izvještaji od 24. marta 1999. godine), u kojima je utvrđeno kršenje člana 6. Evropske konvencije zbog neizvršavanja pravosnažnih sudskih odluka. Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, već citirane odluke AP 288/03 i AP 464/04, kao i već citiranu odluku Komisije CH/01/3615).
417. S druge strane, Ustavni sud također naglašava da pravo na pristup sudu nije apsolutno pravo, već da država može ovo pravo ograničiti. Ovo pravo, po svojoj prirodi, traži da ga država regulira na način koji će zavisiti od «potreba i resursa zajednice i pojedinaca» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, tačka 38). Ustavni sud naglašava da država, u principu, ne može donositi zakone kojima će onemogućiti izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, jer bi to bilo u suprotnosti sa načelom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, a zatim i sa pravom na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, država može to pravo u određenoj mjeri ograničiti (vidi već citiranu odluku Komisije broj CH/01/3615, stav 237). Kod odlučivanja o ograničenjima koja smatra potrebnim nametnuti, država uživa izvjesnu «slobodu procjene». Međutim, tim ograničenjima država ne smije narušiti samu suštinu prava zaštićenog članom 6. stav
1. Evropske konvencije. Kako je Evropski sud zaključio, «aplikant ne smije biti spriječen da uživa koristi iz uspješno okončanog postupka zbog finansijskih problema države» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Shiljajev protiv Rusije, presuda od 6. oktobra 2005. godine, aplikacija broj 9647/02, stav 33. i već citirana presuda Burdov protiv Rusije, stav 35).
418. Također, ova ograničenja moraju imati legitiman cilj i moraju zadovoljiti princip «proporcionalnosti», tj. mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ashingdane protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 1985. godine, serija A, broj 93, tačka 57). Kako je to već rečeno, potrebna ravnoteža, tj. proporcionalnost između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca neće biti utvrđena ako «dotične osobe moraju snositi prevelik teret» (vidi već citiranu presudu Evropskog suda, Sporrong i Lonnorth protiv Švedske, tačke 70-73).
419. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je već ukazao da je Republika Srpska Zakonom o odlaganju iz 2002. godine odložila izvršenje sudskih odluka koje se odnose na naknadu «ratne štete», a koje su donesene do dana stupanja na snagu tog zakona i to do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza nastalih po tim sudskim odlukama. Zatim je, Zakonom o privremenom odlaganju iz 2003. godine, Republika Srpska privremeno odložila izvršenje sudskih odluka koje se tiču «ratne štete do donošenja posebnih zakona kojima će se «regulirati način izmirenja potraživanja iz budžeta Republike Srpske po osnovu unutrašnjeg duga, a najkasnije do 20. juna 2004. godine» (član 3. Zakona o privremenom odlaganju). Međutim, izmjenama ovog zakona, ovaj rok je produžen do 31. decembra 2004. godine.
420. Također, Ustavni sud je već utvrdio da je Republika Srpska navedenim zakonima obustavila izvršenje pravosnažnih presuda, a da nije, kako je već rečeno, definirala razloge zbog kojih se miješa u prava podnosilaca prijava, ciljeve miješanja, obrazloženje u smislu ultima ratio zakonskih mjera, modus operandi novonastale situacije, itd. (vidi stav 391. ove odluke). Ustavni sud smatra da je takvo postupanje arbitrarno i u suprotnosti sa ranije navedenim principima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i sa ustavnim principom vladavine prava iz člana I/1. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud smatra da za odstupanje od obaveza preuzetih Evropskom konvencijom, kakvo je učinjeno donošenjem navedenih zakona, ne postoje razlozi navedeni u članu 15. Evropske konvencije (vidi već citirane odluke Ustavnog suda broj AP 288/03 i AP 464/04, kao i već citiranu odluku Komisije broj CH/01/3615, stav 240).
421. Zakonom o ratnoj šteti iz novembra 2005. godine propisano je da će se naknada ratne štete izvršiti u skladu sa odredbama Zakona o unutrašnjem dugu. Kada se Zakon o unutrašnjem dugu koji je donesen u julu 2004. godine, a kojim je konačno određen način izmirenja potraživanja po osnovu «ratne štete», posmatra u svjetlu ranije navedenih principa iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, dolazi se do zaključka da iako ovaj zakon ima legitiman cilj (vidi stav 399. ove odluke), njime se narušava princip «proporcionalnosti» u odnosu na prava pojedinaca. Naime, Ustavni sud smatra da se ovim zakonom stavlja «pretjeran teret» na pojedince, a razlozi o tome su već dati u dijelu ove odluke u vezi sa analizom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi st. 398-409 ove odluke).
422. Iz navedenog slijedi da se primjenom odredbi Zakona o unutrašnjem dugu i Zakona o ratnoj šteti onemogućava izvršenje pravosnažnih sudskih odluka na način i u obimu utvrđenim pravosnažnim sudskim odlukama. Ustavni sud smatra da se ovo čini mjerama koje krše princip «proporcionalnosti» između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca, a što je u suprotnosti sa pravom na pristup sudu koje je sadržano u članu 6. stav 1. Evropske konvencije.
423. Također, Ustavni sud podsjeća da je u odlukama AP 288/03 i AP 464/04, na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, dao i konkretnu ocjenu ustavnosti Zakona o unutrašnjem dugu. Naime, Ustavni sud je ranije u svojoj jurisprudenciji zaključio da je nadležan da u postupku iz apelacione jurisdikcije izvrši i konkretnu ocjenu ustavnosti u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, ako je to potrebno. U suprotnom, Ustavni sud bi se lišio svoje funkcije «suda» (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 106/03 od 26. oktobra 2004. godine). U tom smislu, ne mogu se prihvatiti stavovi tužene da «Ustavni sud ne primjenjuje odredbe važećeg zakona za koji nije utvrđeno u propisanom postupku da je suprotan Ustavu BiH, niti postoji takva odluka Ustavnog suda Republike Srpske», te da «ovlašteni podnosioci zahtjeva u smislu člana VI Ustava BiH nisu pokrenuli postupak ocjene navedenih zakonskih propisa Republike Srpske».
424. Naime, kako je u već citiranoj odluci U 106/03 Ustavni sud zaključio, na Ustavnom sudu, kao čuvaru Ustava Bosne i Hercegovine (član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine) leži zadatak da ispita konzistentnost općih pravnih akata sa najvišim pravnim aktom države, Ustavom Bosne i Hercegovine, ako se pojavi potreba za tim u postupku iz apelacione jurisdikcije. Pri tome, Ustavni sud ima punu nadležnost kao onu u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, jer se samo na taj način može u potpunosti zaštititi princip vladavine prava, koji podrazumijeva, inter alia, da zakoni budu u hijerarhijskoj harmoniji. U suprotnom, Ustavni sud bi zavisio od volje ostalih sudova i zakonodavca u ispunjavanju njihove pozitivne obaveze u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, a to bi bilo protivno prvoj rečenici člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine. Tumačenjem člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je došao do zaključka da je nadležan da u postupku iz apelacione jurisdikcije izvrši i konkretnu ocjenu ustavnosti u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, ako je to potrebno (već citirana odluka U 106/03, st. 32-34).
425. Ustavni sud je, dakle, postupajući u okvirima svoje nadležnosti, u predmetima AP 288/03 i AP 464/04 zaključio da Zakonu o unutrašnjem dugu Republike Srpske nedostaje potreban zakonski kvalitet u onoj mjeri u kojoj taj Zakon ne poštuje ustavne zahtjeve i zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, imajući u vidu da je Ustav Bosne i Hercegovine najviši pravni akt države i da ima prednost u odnosu na svaki drugi zakon koji s njim nije usklađen. Ovaj stav, izražen u konačnoj i obavezujućoj odluci Ustavnog suda, trebao je biti signal nadležnim organima vlasti da preduzmu pozitivne akcije s ciljem izmjene relevantnog zakona, kako bi se uspostavilo stanje u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, što očigledno nije bio slučaj. Naprotiv, uprkos takvoj odluci Ustavnog suda, Republika Srpska je donijela i Zakon o ratnoj šteti kojim je u cijelosti prihvatila rješenja o načinu isplate naknade ratne štete iz Zakona o unutrašnjem dugu. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, ne nalazi bilo kakve razloge zbog kojih bi promijenio svoje stanovište o pitanju ustavnog i zakonskog kvaliteta Zakona o unutrašnjem dugu, a samim tim i Zakona o ratnoj šteti koji prihvata ista rješenja. Također, Ustavni sud smatra da propust nadležnih vlasti da izmijene relevantni zakon u skladu sa zaključkom Ustavnog suda iz odluke donesene po apelacionoj nadležnosti, odnosno da vode računa o relevantnim pravnim stavovima Ustavnog suda kod donošenja Zakona o ratnoj šteti, ne može služiti kao argument kojim bi se opravdalo kršenje ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije.
426. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se zakonskim rješenjima usvojenim u Zakonu o unutrašnjem dugu, koja preuzima i Zakon o ratnoj šteti, a usljed kojih je nemoguće izvršiti pravosnažne sudske odluke u dugom periodu, krši pravo apelanata na «pristup sudu», koje je neodvojiv element člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
(2) Pravo na pravično suđenje u odnosu na zakonsko otpisivanje zateznih kamata dosuđenih pravosnažnim presudama
427. Zakonom o unutrašnjem dugu su, kako je već rečeno, otpisane u cijelosti zatezne kamate koje su podnosiocima prijava dosuđene pravosnažnim sudskim presudama. Isto rješenje ima i Zakon o ratnoj šteti, koji eksplicitno navodi da će se u pravosnažno okončanim predmetima priznati «samo pravo na glavnicu i troškove postupka» (član 21). S tim u vezi postavlja se pitanje krši li ovakva intervencija zakonodavca u pravosnažne presude principe iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
428. Evropski sud za ljudska prava je, u već citiranom predmetu Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke (vidi stav 397 ove odluke i st. 49-50 citirane odluke) naveo da «načelo vladavine prava i pojam pravične rasprave sadržani u članu 6. onemogućuju da se zakonodavna tijela upliću u provođenje pravde s ciljem vršenja uticaja na sudsko odlučivanje u sporu. [...] Konačno, država je ograničila prava aplikanata po članu 6. stav 1. tako što je intervenirala na način koji je bio odlučujući da se obezbijedi da – neposredni – ishod postupka u kojem je ona bila strana bude u njenu «korist».
429. Također, Ustavni sud ukazuje i na odluku Ustavnog suda Republike Srpske, koji je u svojim odlukama broj U 36/96 i U 49/96 od 30. marta 1999. godine, a u vezi sa obustavljanjem isplate «stare» devizne štednje, naveo sljedeće: «Ustavom Republike Srpske je utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji na podjeli vlasti (član 5), odnosno da izvršnu vlast vrši Vlada, a da sudska vlast pripada sudovima (član 69). Članom 121. Ustava potvrđuje se samostalnost i nezavisnost sudova koji sude na osnovu Ustava i zakona. Po mišljenju Suda, osporenom odlukom Vlade ignoriše se samostalnost i nezavisnost sudova, a time i princip podjele vlasti utvrđen članovima 5. i 69. Ustava jer se obustavlja izvršenje pravosnažnih i izvršnih odluka redovnih sudova, čime Vlada prelazi okvire svojih nadležnosti. Izvršna vlast nema i ne može imati bilo kakvog uticaja na sudsku vlast.»
430. Prihvatajući u potpunosti ovakva stanovišta i zaključke Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Srpske, Ustavni sud također ukazuje da pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije u sebi sadrži i princip da niko izvan sudske vlasti ne može mijenjati ili suspendovati od izvršenja obavezujuće sudske odluke donesene u zakonom propisanom postupku, a na štetu pojedinca (vidi i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP 703/04, od 23. marta 2005. godine). Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka je ono što je važna karakteristika «suda» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a čini i sastavni dio pojma «nezavisan» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Benthem protiv Holandije, presuda od 23. oktobra 1985. godine, serija A, broj 97, stav 40. i Van de Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, serija A, broj 288, stav 45).
431. Zakonodavac Republike Srpske je, propisujući u Zakonu o unutrašnjem dugu da se kamate dosuđene pravosnažnim presudama otpisuju u cijelosti, a u Zakonu o ratnoj šteti i da će se po pravosnažnim odlukama priznati samo glavnica i troškovi postupka, mimo svojih ovlaštenja promijenio pravosnažne sudske odluke donesene prije stupanja na snagu ovih zakona. Ustavni sud smatra da je ovo neprihvatljivo miješanje zakonodavne vlasti u sudsku vlast, čime se narušava princip podjele vlasti, ali i krši pravo na «nezavisan sud», koje je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Osim toga, ovakvo rješenje krši princip vladavine prava i princip res iudicata, prema kojem je konačna presuda koju donese nadležni sud o meritumu predmeta konačna u odnosu na prava stranaka u postupku. Ovaj princip predstavlja apsolutnu zabranu kasnijih postupaka koji se tiču istog potraživanja ili zakonodavnog miješanja i izmjenu pravosnažnih presuda. Na ovaj način se krši i princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, jer Republika Srpska na ovaj način izbjegava posljedice koje proizlaze iz pravosnažnih sudskih odluka, koristeći zakonodavne ovlasti koje ima, a na štetu podnosilaca prijava, zbog čega postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
432. Međutim, Ustavni sud ovim zaključkom ne umanjuje pravo Republike Srpske da pronađe odgovarajući modus operandi izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, vodeći naravno računa o zahtjevu «proporcionalnosti», kako su to i Ustavni sud i Komisija već zaključili. Naprotiv, pronalaženje odgovarajućeg modaliteta kojim podnosioci prijava ne bi u cijelosti bili lišeni stečenog prava koje je priznato pravosnažnim sudskim odlukama, prvenstveno je zadatak zakonodavca koji je u boljoj poziciji odlučiti, s obzirom na okolnosti i na slobodu procjene koju uživa, na koji način će riješiti ovo pitanje. Kao što je već rečeno u analizi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi stav 408. ove odluke), Ustavni sud ne ulazi u to da li će zakonodavac odrediti rok do kojeg može teći ova zatezna kamata ili naći neki drugi modalitet, ali ukazuje da je kod donošenja bilo kakvog rješenja ovog pitanja neophodno da zakonodavac vodi računa o ustavnom principu vladavine prava, podjele vlasti i o principima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, na osnovu kojih zakonodavac nije ovlašten u cijelosti ukinuti pravo dosuđeno pravosnažnom presudom na način na koji je to urađeno postojećim zakonskim rješenjima.
433. Međutim, Ustavni sud naglašava da se ovo stanovište u vezi sa dosuđenim zateznim kamatama odnosi isključivo na pravosnažne presude, kojima je utvrđeno pravo na kamatu prije stupanja na snagu Zakona o unutrašnjem dugu i Zakona o ratnoj šteti. S druge strane, kako je Ustavni sud već zaključio, ovi zakoni su lex specialis u odnosu na relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje se tiču kamata, a u vezi sa naknadom štete. Zbog toga, a imajući u vidu veliki broj predmeta u kojima još nije odlučeno o naknadi ratne štete, Ustavni sud, kao i Komisija, smatra da sudovi ne smiju dosuđivati zatezne kamate na iznose naknade «ratne štete» nakon stupanja na snagu Zakona o unutrašnjem dugu, kao lex specialis propisa. Suprotno tumačenje bi bilo, kao što je naglašeno, suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, ali i Ustavu Republike Srpske, kao i principu podjele vlasti. Također, Ustavni sud smatra da je prihvatljivo i rješenje dato u Zakonu o ratnoj šteti da se na iznose naknade štete koji će biti utvrđeni prema tom Zakonu neće obračunavati zatezna kamata.
(3) Pravo na pravično suđenje u odnosu na isplatu obveznica bez kamate (član 21. stav 1. tačka 3. Zakona o unutrašnjem dugu)
434. Kao što je već ukazano u odlukama Ustavnog suda AP 288/03 i 464/04 i odluci Komisije CH/01/3615, nepriznavanje kamata na obveznice kojima je rok dospijeća 50 godina, svakako će značiti djelotvorno umanjenje iznosa koji će biti isplaćen pojedincima po osnovu pravosnažnih presuda. Kad se uzme u obzir da je Zakonom o unutrašnjem dugu i Zakonom o ratnoj šteti otpisana i dosuđena kamata, onda je jasno da će dosuđeni iznosi biti višestruko manji u vrijeme isplate. Ovo svakako stavlja «pretjeran teret» na podnosioce prijava i nije u skladu sa zahtjevom «proporcionalnosti», kako je to već obrazloženo (vidi stav 409. ove odluke). Primjenjujući na ovakvu situaciju principe člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji su navedeni u st. 417. i 418. ove odluke, Ustavni sud smatra da se ovakvim rješenjem krši pravo apelanata na pravično suđenje. (4) Pravo na pravično suđenje i nemogućnost naplate dosuđenih troškova postupka
435. Apelanti su naknadno tražili da Ustavni sud obaveže nadležne vlasti Republike Srpske da im isplate troškove parničnog postupka koji su im dosuđeni pravosnažnim presudama i troškove izvršnog postupka, a koje Trezor ne isplaćuje pozivanjem na Zakon o unutrašnjem dugu. Također, Ustavni sud je utvrdio da Zakon o ratnoj šteti predviđa mogućnost naplate troškova postupka, ali na isti način kao i glavnice, podvodeći tako troškove postupka pod pojam «ratne štete». U vezi s tim, Ustavni sud je već ukazao da se Zakon o unutrašnjem dugu i Zakon o ratnoj šteti ne mogu primijeniti na troškove postupka koji su dosuđeni pravosnažnim presudama, budući da troškovi postupka prema tim zakonima ne mogu biti smatrani «ratnom štetom», već se u odnosu na njih izvršenje mora provesti prema odredbama Zakona o izvršnom postupku. U odnosu na ovaj zakon, Ustavni sud je također zaključio da njegove odredbe kojim se odlažu izvršenja na «novčanim sredstvima potrebnim za obavljanje poslova od općeg interesa» ne zadovoljavaju kriterij «zakonitosti» (vidi st. 393-394. ove odluke). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da onemogućavanje izvršenja dosuđenih troškova postupka i troškova izvršenja predstavlja kršenje prava apelanata na pravično suđenje.
(5) Postupak verifikacije potraživanja i poštivanje garancija iz člana 6. Evropske konvencije
436. Zakon o unutrašnjem dugu je također predvidio da će način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu «ratne štete» biti regulirani posebnim zakonom. Kako Republika Srpska do dana donošenja ove odluke nije donijela takav zakon, Ustavni sud smatra svrsishodnim ukazati da postupak verifikacije potraživanja mora biti pravičan. Ovo znači da će zakon koji će regulirati verifikaciju potraživanja morati predvidjeti dovoljno dug rok da se pravosnažno utvrđena potraživanja po osnovu «ratne štete» prijave i registriraju. Kod donošenja tog zakona, zakonodavac će morati voditi računa da proces verifikacije potraživanja po osnovu «ratne štete» koja su utvrđena pravosnažnim sudskim presudama bude isključivo proces evidentiranja, te da se proces verifikacije neće moći tretirati kao postupak utvrđivanja «građanskih prava i obaveza», budući da su ta prava već utvrđena pravosnažnim presudama. U tom smislu, Komisija je u Odluci CH/01/3615 navela da «[...] u postupku verifikacije, verifikaciono tijelo nema pravo na bilo koji način preinačavati pravosnažnu presudu, uključujući i pitanje dosuđenih zateznih kamata. Također, titulari prava koja su utvrđena pravosnažnim presudama moraju imati dovoljno dug rok za prijavu i verifikaciju svojih potraživanja nadležnim organima koje će zakon propisati i prema proceduri koju će zakon propisati, naročito imajući u vidu da svi postupci još nisu okončani. Ova nadležnost mora se, u najširim granicama, ograničiti na one radnje koje bi bile normalne za jedan izvršni postupak i izvršni organ. U protivnom, tužena strana bi ponovo zakonom mijenjala pravosnažne sudske odluke, čime bi prekršila pravo na «nezavisan sud» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a to bi bilo protivno i principu pravne sigurnosti i institutu res iudicata.[...]» (stav 254. navedene odluke).
437. Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud smatra da je u konkretnim slučajevima došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Zahtjev za kompenzaciju
438. Uzimajući u obzir vrlo složenu ekonomsku situaciju i zaključke Ustavnog suda u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima za kršenje prava na imovinu i na pravično suđenje. Ustavni sud također smatra da bi dosuđivanje kompenzacije kako to apelanti traže u predmetima broj AP 807/05 do AP 877/05, AP 882/05, AP 913/05 do AP 945/05, AP 981/05 i AP 985/05 do AP 1034/05, predstavljalo dodatni teret koji bi doprinio daljem usložnjavanju situacije i koji bi otežao pronalaženje odgovarajućih rješenja u smislu zaključaka Ustavnog suda. Stoga Ustavni sud odbija zahtjev apelanata za kompenzaciju.
VIII. Zaključak
439. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada zakon kojim se miješa u pravo na imovinu ima legitiman cilj od javnog interesa, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno kada zakonom nije uspostavljena «pravična ravnoteža» između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu.
440. Ustavni sud također zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije, ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude, ako takav zakon ili drugi akt stavlja «pretjeran teret na pojedince», čime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «nezavisan sud», kao elementa prava na pravično suđenje, kada zakonodavac svojim mjerama mijenja pravosnažne sudske odluke, čime krši i princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
441. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
442. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić