Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3/05 (S.S.)
Odluka donesena 20. 12. 2005.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine, u predmetu broj AP-3/05, rješavajući apelaciju Sakiba Sefera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Sefera podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-254/02 od 22. oktobra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Travniku, broj U-84/01 od 7. marta 2002. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona, broj 02-23-1423/00 od 4. maja 2001. godine, i rješenja Službe za urbanizam, građenje, katastar i imovinsko-pravne poslove općine Travnik, broj 04/04-23-1753 od 29. marta 2001. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Sakib Sefer (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sefera, općina Travnik, podnio je, 31. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-
254/02 od 22. oktobra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-84/01 od 7. marta 2002. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 02-23-1423/00 od 4. maja 2001. godine, i rješenja Službe za urbanizam, građenje, katastar i imovinsko-pravne poslove općine Travnik (u daljnjem tekstu: Općinska služba), broj 04/04-23-1753 od 29. marta 2001. godine. Apelant je dopunio apelaciju 7. marta 2005. godine, 4. aprila 2005. godine, 7. juna 2005. godine i 11. jula 2005. godine.
2. Rješenjem Općinske službe, broj 04/04-23-1753 od 29. marta 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 02-23-1423/00 od 4. maja 2001. godine, data je urbanistička saglasnost Fidhetu Seferu, apelantovom susjedu, za lociranje poslovnog objekta sa definisanim urbanističkim uslovima, a koja gradnja smeta apelantu jer se boji da će izgradnjom predmetnog objekta doći do stvaranja klizišta i radi toga što njegov sin ima namjeru na susjednoj parceli sebi graditi kuću.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj U-84/01 od 7. marta 2002. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Už-254/02 od 22. oktobra 2004. godine, odbijena je tužba apelanta podnesena protiv navedenog rješenja Ministarstva. O razlozima za ovakvu odluku Kantonalni sud je naveo, u suštini, da su organi uprave potpuno i pravilno utvrdili činjenično stanje, te da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu apelanta. Vrhovni sud je u cijelosti prihvatio razloge iz obrazloženja presude Kantonalnog suda.
4. Uvidom u spis predmeta Općinske službe, Ustavni sud je utvrdio da je prvostepeni organ u ponovljenom postupku donio novo rješenje o urbanističkoj saglasnosti, broj 04/04-23-2156/03 od 11. jula 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 03-23-1423/00 od 10. decembra 2004. godine, jer je prethodna urbanistička saglasnost, broj 04/04-23-1753 od 29. marta 2001. godine, prestala da važi, obzirom da investitor u određenom roku nije tražio odobrenje za građenje. Apelant je protiv navedenog drugostepenog rješenja Ministarstva, broj 03-23-1423/00 od 10. decembra 2004. godine, izjavio tužbu radi njegovog poništenja, odnosno pokrenuo upravni spor kod Kantonalnog suda u Novom Travniku. Obzirom na stanje spisa predmeta, ovaj postupak je još uvijek u toku.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U suštini, svoj stav o povredi navedenih prava apelant temelji na tome da, navodno, osporenim odlukama nije potpuno i tačno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;»
7. Ustavni sud zapaža da apelant apelacijom osporava odluke organa uprave kojima je njegovom susjedu, kao investitoru, data urbanistička saglasnost za gradnju poslovnog objekta, a potom osporava i presude Kantonalnog i Vrhovnog suda kojima je u upravnom sporu odlučeno o zakonitosti tih upravnih rješenja. Pored toga, uvidom u spis prvostepenog upravnog organa, Ustavni sud je utvrdio da investitor u zakonom određenom roku, nakon dobijanja urbanističke saglasnosti, nije tražio odobrenje za građenje objekta i da je, radi toga, prestala da važi urbanistička saglasnost prvostepenog upravnog organa, broj 04/04-23-1753 od 29. marta 2001. godine, koju je apelant osporio apelacijom. Obzirom da je osporeno prvostepeno rješenje prestalo da važi, investitor je u cilju legalizacije izvršenih radova i dalje izgradnje objekta, u ponovljenom postupku, dobio novo rješenje kojim mu je data urbanistička saglasnost za građenje predmetnog objekta, a koje rješenje je u žalbenom postupku, rješavajući žalbu apelanta, potvrdio drugostepeni upravni organ.
8. Obzirom na nespornu činjenicu da je iz navedenih razloga prestalo da važi pobijano prvostepeno rješenje Općinske službe, broj 04/04-23-1753 od 29. marta 2001. godine, nakon kojeg su u žalbenom postupku i upravnom sporu od strane Ministarstva, Kantonalnog i Vrhovnog suda donesene i druge osporene odluke, Ustavni sud smatra da je bespredmetno razmatranje i odlučivanje o apelaciji koja je izjavljena protiv odluka koje su prestale da važe i koje u momentu, kako podnošenja apelacije, tako i njenog rješavanja, ne egzistiraju u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić