Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1719/05 (M. R., V. P., I. B. i Z. K.)
Odluka donesena 20. 12. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1719/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 12. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine, rješavajući apelacije Milorada Rodića, Vlastimira Pušare, Ivana Bakovića i Zorana Kneževića, u predmetu broj AP-1719/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev Milorada Rodića, Vlastimira Pušare, Ivana Bakovića i Zorana Kneževića, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Milorad Rodić, Vlastimir Pušara, Ivan Baković i Zoran Knežević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zoran Malešević, advokat iz Banja Luke, podnijeli su, 15. avgusta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije zbog neizvršenja rješenja Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, broj 06-05-8-1/05 od 15. juna 2005. godine. Apelanti su Ustavnom sudu dostavili dopunu apelacije, 19. septembra 2005. godine, i takođe, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio «izmještanje apelanata u drugi zatvor, odnosno zatvor Kula u Istočnom Sarajevu, kako glasi i rješenje Ministra pravde BiH.»
2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP- 1719/05, AP-1720/05, AP-1721/05 i AP-1722/05. spoji u jedan predmet, pod brojem AP-1719/05, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda po istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
3. Ministar pravde Bosne i Hercegovine donio je rješenje kojim se apelanti, koji trenutno izdržavaju kazne zatvora u KPZ Zenica, zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, premještaju u Kazneno-popravni zavod Istočno Sarajevo na dalje izdržavanje kazne, iz sigurnosnih razloga. Izvršenje navedenog rješenja donesenog 15. juna 2005. godine u 16,00 časova trebala je sprovesti Sudska policija Bosne i Hercegovine u roku od 24 časa od časa donošenja rješenja. Žalba na rješenje kojim se dozvoljava premještaj ne zadržava izvršenje rješenja. Navedeno rješenje nije izvršeno.
4. U apelaciji se naglašava da je neizvršenjem navedenog rješenja, te izmještanjem apelanata u stacionar KPZ Zenica, gdje se nalaze zarazni bolesnici i gdje su nesnošljivi higijenski uslovi, povrijeđena ustavna prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih ustavnih prava apelanti vide u tome što se ne izvršava pravosnažno i izvršno rješenje Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Apelanti nisu posebno obrazložili svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka».
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti su morali posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
8. U konkretnom slučaju, apelanti nisu naveli nikakve činjenice i razloge, niti dostavili dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potkrijepljeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić