Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu U-14/00 (S. Dž. i N. Dž.)

Odluka donesena 25. 02. 2002.

  • Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-14/00

Ocjena ustavnosti

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti

25. 02. 2002.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 68. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 25. i 26. februara 2002. godine, donio je

RJEŠENJE

Odbacuje se zahtjev S. Dž. i N. Dž., iz Cazina, za izmjenu Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 14/00, od 4. maja 2001. godine.

Obrazloženje

I. Činjenično stanje

1. Zahtjev za izmjenu Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 14/00 od 4. maja 2001. godine podnijeli su 29. januara 2002. godine S. Dž. i N. Dž., iz Cazina, koje zastupa A. B., advokat iz Bihaća.

2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda podnosilaca zahtjeva i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, kao i spisa Ustavnog suda u predmetu broj U 14/00, mogu se sumirati na sljedeći način.

3. Rješenjem broj 01-93/89, od 4. septembra 1987. godine, Tvornica kartona i ambalaže u Cazinu je Ž. M., radniku tog preduzeća, dodijelila na korištenje stan u Cazinu, u naselju Triplex, površine 125,81 m². Dodijeljeni stan Ž. M. je koristio i u njemu živio sa svojom porodicom do kraja 1994. godine, kada su zbog ratnih sukoba napustili Bosnu i Hercegovinu i nastavili živjeti u Sjedinjenim Američkim Državama.

4. Ž. M. je od 15. juna 1999. godine pokušavao pomenuti stan vratiti u posjed u upravnom postupku, a nakon toga i sudskim putem, ali u tome nije uspio. Sudovi, i prethodno upravni organi, su odbili njegov zahtjev, s obrazloženjem da se on ne može smatrati nosiocem stanarskog prava u smislu Zakona o stambenim odnosima, jer nije zaključio ugovor o korištenju stana, te nema pravo na povrat stana.

5. Ž. M. je 5. jula 2000. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine kojom je tražio poništenje presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už- 39/00, od 18. maja 2000. godine, Kantonalnog suda u Bihaću broj U-267/99, od 21. decembra 1999. godine, Rješenja Kantonalnog ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona, broj 11/1-23-1054-U II/99 od 9. novembra 1999. godine i Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove Općine Cazin, broj 05-23-1433/99 od 6. augusta 1999. godine. Žalio se da je njemu i njegovoj porodici navedenim odlukama onemogućen povratak u stan, čime je povrijeđeno njegovo pravo na poštovanje doma iz člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, da se organi uprave i sudovi nisu upustili u bit problema, te da je žrtva diskriminacije. Navodi da u predmetnom stanu živi sa porodicom S. Dž. koji ga sprječava da se sa svojom porodicom vrati u stan.

6. Na osnovu člana 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je apelaciju Ž. M. dostavio, pored Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i resornog kantonalnog ministarstva, i S. Dž., koji živi u predmetnom stanu i koji, prema članu 17. Zakona o upravnom sporu, kao zainteresovana osoba ima položaj stranke. S. Dž. je, u svom odgovoru, osporio osnovanost apelacije, ističući da Ž. M. nije stekao stanarsko pravo, a da je on nosilac stanarskog prava na stanu koji koristi zajedno sa svojom porodicom, a koje je stekao u skladu sa zakonom.

7. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, Odlukom broj U 14/00 od 4. maja 2001. godine, usvojio apelaciju Ž. M. i ukinuo osporene sudske odluke i upravna akta, te naložio nadležnom organu Općine Cazin da Ž. M. preda u posjed i slobodno raspolaganje predmetni stan i to u roku od 60 dana od dana objavljivanja odluke u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” pod prijetnjom izvršenja. Ustavni sud je zaključio da su sudske odluke i, prethodno, upravni akti, kojima je odbijen zahtjev Ž. M. za vraćanje u posjed stana, iz razloga što nije zaključio ugovor o korištenju stana te se zbog toga ne može smatrati nosiocem stanarskog prava, neopravdano onemogućili povrat u posjed stana apelantu Ž. M. – izbjeglici iz Bosne i Hercegovine, koji je do 30. aprila 1991. godine (datum određen imovinskim zakonom) bio, na osnovu rješenja o dodjeli stana, u faktičkom posjedu stana. Na taj način su povrijedile apelantovo pravo na poštivanje doma iz člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, i koje garantuje član II Ustava Bosne i Hercegovine, a posebno član II/5. Ustava (“Izbjeglice i raseljena lica”).

8. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/00, od 4. maja 2001. godine, je objavljena 21. januara 2002. godine u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj 2/02), a objavljena je i u službenim glasilima entiteta (član 71.).

II. Zahtjev za izmjenu Odluke

9. S. i N. Dž., iz Cazina, su 29. januara 2002. godine podnijeli Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za izmjenu Odluke Suda, broj U 14/00 od 4. maja 2001. godine “zbog postojanja nove pravno relevantne činjenice, koja nalaže bitno drugačiju odluku suda”.

10. Podnosioci zahtjeva navode da je odlukom Tvornice kartona i ambalaže u Cazinu, broj 01-406/97 od 2. jula 1997. godine S. Dž., radniku tog preduzeća, dodijeljen na korištenje predmetni stan i da je on 15. januara 1998. godine zaključio ugovor o korištenju stana, te tako postao nosilac stanarskog prava na stanu. S. Dž. je o ovim činjenicama upoznao Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svom odgovoru na apelaciju Ž. M., dostavljenom Sudu 19. januara 2001. godine. Međutim, ne sumnjajući u odluke sudova kojima je odbijen zahtjev Ž. M. za vraćanje u posjed stana, S. Dž., kada je bio pozvan da odgovori na apelciju Ž. M. je propustio da angažira pravnu pomoć i da tada istakne pravno relevantnu činjenicu da je on sa svojom suprugom N. još 31. augusta 2000. godine otkupio predmetni stan, te da su oni postali vlasnici tog stana. Dalje, podnosioci zahtjeva navode da su, nakon sticanja vlasništva nad predmetnim stanom, za njegovu opravku, pa i rekonstrukciju novih stubova (zbog klizanja zemljišta), uložili oko 30.000,00 KM i time uvečali njegovu ekonomsku vrijednost, pa bi se Ž. M. izvršenjem osporene odluke Ustavnog suda neosnovano obogatio, što je protivno zakonu.

III. Dopustivost

11. Predmetni zahtjev podnesen je prema članu 68. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji glasi:

“Na zahtjev zainteresovane strane ili po vlastitoj inicijativi, Sud može izmjeniti svoju odluku ako se pojave nove relevantne činjenice, koje nalažu bitno drugačiju odluku. Zahtjev za izmjenu odluke zainteresovana strana može podnijeti najkasnije šest mjeseci od saznanja za nove činjenice.

Izmjena odluke Suda nije moguća ako je od njenog donošenja prošlo više od pet godina”.

12. Zahtjev za izmjenu Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 14/00 od 4. maja 2001. godine, podnijeli su S. i N. Dž., koji žive u predmetnom stanu, i ta odluka Ustavnog suda ima za njih neposredne posljedice, te ih Ustavni sud smatra zainteresovanom stranom u smislu člana 68. Poslovnika Suda.

13. Međutim, podnosioci u svom zahtjevu navode da su stan, koji se prema odluci Ustavnog suda od 4. maja 2001. godine ima vratiti u posjed Ž. M., otkupili 31. augusta 2000. godine, što su potvrdili dostavljenim ugovorom o otkupu stana i dokazima o izvršenoj uplati. Dakle, oni su predmetni stan otkupili više od osam mjeseci prije donošenja Odluke Ustavnog suda, čiju izmjenu traže, a Ustavni sud im je dao priliku da i te činjenice istaknu u svom odgovoru na apelaciju Ž. M., što oni nisu učinili.

14. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 68. stav 2. Poslovnika Suda vezano za rok za podnošenje zahtjeva.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 14/00 25. februar 2002.

Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Snežana Savić

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu U-14/00 (S. Dž. i… | Sudska praksa | Aktio