Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-712/04 (S.K.)

Odluka donesena 17. 02. 2005.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-712/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-712/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. K., podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj Gž-654/03 od 14. juna 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. S. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bijeljine, koga zastupa S. M., advokat iz Bijeljine, podnio je, 11. avgusta 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-654/03 od 14. juna 2004. godine. Apelant je takođe, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi se obustavila deložacija iz stana koji mu je dodijeljen na korištenje, a koji se nalazi u Bijeljini u ulici Vojvode Stepe broj 6, do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je dopunio apelaciju 30. augusta 2004. godine.

2. Pred Osnovnim sudom u Bijeljini (u daljem tekstu: Osnovni sud) vođen je spor radi utvrđenja sporazumnog prestanka stanarskog prava D. P. (u daljnjem tekstu: tuženi) na stanu koji se nalazi u Bijeljini u ulici Vojvode Stepe broj 6. Tužitelj u ovom sporu bila je Vojska Republike Srpske-

Garnizon Bijeljina, koja je nosilac prava raspolaganja na predmetnom stanu. Apelant je u sporu učestvovao kao umješač na strani tužitelja, obzirom da mu je navedeni stan dodijeljen na korištenje od strane tužitelja.

3. Osnovni sud je donio presudu, broj P-27/03 od 14. maja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-654/03 od 14. juna 2004. godine, kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev, te utvrdio da nije došlo do sporazumnog raskida ugovora o korištenju predmetnog stana, zaključenog između tužitelja i tuženog.

4. Tužitelj je, 7. jula 2004. godine, Osnovnom sudu podnio zahtjev za obnovu predmetnog postupka. Apelant je, 15. jula 2004. godine, Vrhovnom sudu Republike Srpske izjavio reviziju na presudu Okružnog suda broj Gž-654/03 od 14. juna 2004. godine. Osnovni sud je donio rješenje, broj P-

27/03 od 16. septembra 2004. godine, kojim je prekinut postupak o reviziji apelanta, dok se ne riješi o prijedlogu za obnovu postupka koji je izjavio tužitelj.

5. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica-Odsjek Bijeljina donijelo je rješenje, broj 05-

050-03-R-423/99 od 22. avgusta 2001. godine, kojim je apelantu naloženo da isprazni predmetni stan u Bijeljini, kako bi se u isti uveo u posjed nosilac stanarskog prava-D. P. Isti organ je donio dva zaključka o dozvoli izvršenja navedenog rješenja i to: zaključak broj 05-050-03-Z-423/99 od 20. jula 2004. godine i zaključak broj 05-050-03-42/04 od 11. oktobra 2004. godine.

6. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri, broj AP-712/04 od 19. oktobra 2004. godine, obustavio izvršenje zaključka o dozvoli izvršenja, broj 05-050-03-42/04 od 11. oktobra 2004. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...) 14. apelacija je preuranjena;».

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku, obzirom da nije riješeno o apelantovoj reviziji izjavljenoj na odluku Okružnog suda, broj Gž-654/03 od 14. juna 2004. godine, koja se osporava predmetnom apelacijom.

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-712/04 (S.K.) | Sudska praksa | Aktio