Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2632/05 (S. P. i S. Đ.)
Odluka donesena 16. 01. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2632/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 01. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 16. januara 2006. godine, u predmetu broj AP- 2632/05, rješavajući zahtjev Senada Pendeka i dr., za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Senada Pendeka i Suvada Đuderije, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Senad Pendek i Suvad Đuderija (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nikica Gržić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 23. decembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-439/05 od 2. novembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-52/04 od 18. maja 2005. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora apelantima do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-52/04 od 18. maja 2005. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-439/05 od 2. novembra 2005. godine, apelanti su, kao drugo i trećeoptuženi, oglašeni krivim za krivično djelo navođenja na prostituciju iz čalna 210. stav 4. u vezi sa stavom 1., te u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije BiH, zbog čega su osuđeni na kaznu zatvora od po dvije godine. U provedenom postupku, prvostepeni sud je utvrdio da su apelanti, nakon što su prethodno sa prvotuženim Palamar Bajramom dogovorili da mu oni obezbijede djevojku radi pružanja seksualnih usluga, za šta im je ovaj obećao novčanu naknadu, neutvrđenog dana u martu 2004. godine, u stan prvotuženog doveli mldb. K.S. obećavši joj da će joj naći prenoćište. Nakon toga su napustili stan prvotuženog, koji je potom silovao mldb. K.S. Prvostepeni sud je, nakon provedenih dokaza našao utvrđenim da su apelanti, uz novčanu naknadu, omogućili prvooptuženom da seksualno iskoristili mldb. K.S.
3. Vrhovni sud je, rješavajući žalbu apalanata protiv prvostepene presude, ocijenio da nisu postojale bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te da je prvostepeni sud brižljivo i savjesno ocijenio provedene dokaze, pa je odbio žalbu apelanata i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelanti smatraju da je osporenim sudskim odlukama prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovih prava apelanti vide u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, budući da smatraju da u postupku nije nesumnjivo utvrđeno da su apelanti zaista počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret, odnosno da je presuda zasnovana samo na iskazu oštećene. Također, apelanti navode da oni nisu, po savjetu svog branitelja, dali odbranu na glavnom pretresu, već da su, također, po prijedlogu branitelja, saslušani kao svjedoci. Međutim, u obrazloženju prvostene presude se navodi da je presuda zasnovana, između ostalog, i na «odbrani optuženih», u čemu apelanti vide kršenje kršenje člana 11. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP), smatrajući da je sud svoju odluku zasnovao na nezakonitom dokazu pribavljenom povredom odredaba ZKP-a.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanja jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
8. U konkretnom slučaju, osim navoda o kršenju prava na pravično suđenje u krivičnom postupku, apelanti nisu, osim postavljenog zahtjeva za donošenje privremene mjere, naveli bilo kakve činjenice i razloge, niti dostavili dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potkrijepljeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je, imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere kao neosnovan.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić