Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-19/06 (A. M.)

Odluka donesena 16. 01. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-19/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 01. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 16. januara 2006. godine, u predmetu broj AP-19/06, rješavajući zahtjev Ajke Mačilo, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ajke Mačilo, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ajka Mačilo (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je, 6. januara 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacuje Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-57/05 od 9. novembra 2005. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje pravomoćne presude, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud), broj K66/02 od 10. decembra 2004. godine, apelantica je oglašena krivom za krivično djelo pronevjere iz člana 359. stav 3. u vezi sa stavom 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije BiH, za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i krivično djelo krivotvorenja službene isprave iz člana 368. st. 1. i 2. navedenog zakona, za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, pa je apelantica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Apelantica je obavezana da oštećenoj, JKP «Komrad» Bihać, na ime imovinsko pravnog zahtjeva plati iznos od 75.761,50 KM, dok je sa viškom imovinsko pravnog zahtjeva oštećena upućena na građansku parnicu. Apelantici je izrečena sigurnosna mjera zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti blagajnika i tome sličnog zanimanja, bilo kojeg pravnog lica u trajanju od dvije godine, računajući od pravosnažnosti presude, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. Apelantica je oslobođena plaćanja troškova krivičnog postupka.

3. Vrhovni sud je, odlučujući po žalbi apelantice, presudom, broj Kž-57/05 od 9. novembra 2005. godine, žalbu djelimično uvažio, te preinačio presudu Kantonalnog suda, broj K-

66/02 od 10. decembra 2004. godine, u odluci o kazni, tako da je apelantici za krivična djela za koja je tom presudom oglašena krivom uz primjenu člana 41. tačka 2. i člana 42. stav 1. tačka 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije BiH i to: za krivično djelo pronevjere iz člana 359. stav 3. u vezi sa stavom 1. navedenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca i za krivično djelo krivotvorenja službene isprave iz člana 368. st. 1. i 2. navedenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je apelantica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. U ostalom dijelu presuda Kantonalnog suda je ostala neizmijenjena.

4. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelantica vidi u tome što je finansijsko vještačenje nepotpuno zbog nedostatka dokumentacije, što nije pokrenut nikakav postupak protiv lica koje je spalilo njenu dokumentaciju, što na grafološko vještačenje nisu upućeni blagajnički izvještaji. Apelantica, također, ističe da je sud cijenio iskaze svjedoka koji su kasnije suspendovani i koji su davali različite iskaze u toku postupka. Apelantica nije obrazložila svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Međutim, osim konstastacije da ide na izdržavanje kazne, 11. januara 2006. godine, te da iz tih razloga traži donošenje privremene mjere, apelantica zahtjev za privremenu mjeru nije posebno obrazložila, niti potkrijepila dokazima.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konveciji, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju, apelantica ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-19/06 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio